Shiva je autorica više od 300 radova objavljenih u vodećim znanstvenim i tehničkim časopisima. Svoj doktorat iz fizike stekla je na Sveučilištu Zapadnog Ontarija 1978. godine, braneći tezu pod naslovom "Hidden Variables and Non-locality in Quantum Theory" ("Skrivene varijable i nelokalnosti u kvantnoj teoriji"). Kasnije se počinje baviti interdisciplinarnim istraživanjem u znanosti, tehnologiji i politikama okoliša na indijskom Institutu za znanost te indijskom Institutu za menadžment u Bangaloreu.
Shiva je sudjelovala u nenasilnom pokretu Chipko tijekom 1970-ih. Pokret, čije su glavne sudionice bile žene, usvojio je taktiku grljenja stabala kako bi se spriječila njihova sječa. Jedna je od čelnih ljudi Međunarodnog foruma za globalizaciju (zajedno s Jerryjem Manderom, Edwardom Goldsmithom, Ralphom Naderom, Jeremyjem Rifkinom i dr.), kao i istaknuta ličnost pokreta za globalnu solidarnost poznatog kao alterglobalizacijski pokret. Zagovarala je crpljenje mudrosti više tradicionalnih praksi, kao što je očito iz njezina intervjua u knjizi Vedic Ecology (Vedska ekologija, autora Ranchora Primea), koja crpi iz indijskog vedskog nasljeđa.
Godine 1993. Shiva je dobila nagradu Right Livelihood (također poznatu kao alternativna Nobelova nagrada) "... za postavljanje žena i ekologije u srce modernog diskursa o razvoju". Druge nagrade koje je primila uključuju nagradu Global 500 okolišnog programa Ujedinjenih naroda (United Nations Environment Programme – UNEP) 1993. godine, kao i međunarodnu nagradu Earth Day Ujedinjenih naroda (UN) za njezinu posvećenost očuvanju planeta što je demonstrirala svojim djelima, vodstvom i pružanjem primjera ostatku svijeta.