Splitski botanički vrt je već godinama van funkcije. Osnovan 1951. na dva hektara južnih padina Marjana, vrt je održavan do 1980-ih od kada postepeno propada. Kako navodi stranica Javne ustanove Marjan u vrtu su bile zasađene brojne biljke tropskih i suptropskih područja, dok se u sjevernom dijelu nalazila autohtona mediteranska flora. Botanički vrt nije bio samo pedagoška ustanova, već je promicao uzgoj i njegu biljaka i početkom šezdesetih godina prošlog stoljeća uspješno surađivao s brojnim botaničkim ustanovama širom svijeta.
Nakon perioda totalne zapuštenosti, unazad nekoliko godina upravljanje vrtom prepušteno je Odjelu za biologiju splitskog Prirodoslovno-matematičkog fakulteta i pokrenuti su prvi koraci prema revitalizaciji vrta, no iako pomaka ima, vrt i dalje nije vraćen svojoj izvornoj funkciji.
O vrtu, problemima s načinom upravljanja i njegovim potencijalima za H-Alter govori vizualna umjetnica i aktivistica Duška Boban, članica Upravnog odbora Društva Marjan.
Od prosvjeda Inicijative za Marjan za obnovu botaničkog vrta prošlo je nekoliko godina. Pomaka ima, no vrt i dalje nije u punoj funkciji. Kakvi su pomaci učinjeni i što vidite kao najveći problem?
Onda kada smo organizirali prosvjedni koncert u Botaničkom vrtu na Marjanu 2011. godine, uz popratno odnošenje uvelih biljaka u lončaricama iz velikog staklenika pred vrata gradske uprave, najšokantnija činjenica je bila da je svo to inače izdržljivo mediteransko bilje, mahom sukulenti i masline, uvenulo od žeđi i nebrige pred ignorantskim očima vodstva Javne ustanove za upravljanje Park šumom Marjan, čiji se ured nalazio u kamenoj kućici u samom Botaničkom vrtu sve do 2016. godine.Planom gospodarenja kojeg je za visoki honorar izradio Šumarski fakultet 2008. godine iz sustava održavanja isključeno je čak 1/3 teritorija Park šume Marjan, i to mahom investitorima atraktivne južne padine i rubne parcele
Promjene koje su nastupile nakon pobune javnost svodile su se na ponovno uključivanje PMF-a u održavanje bilja pod vodstvom profesora Mirka Ruščića, a uz pomoć udruge studenata Lacerta. Njihov povratak u botanički vrt sigurno je donio dobrobit kronično zapostavljenom raslinju, ali nažalost je i odmogao u očuvanju ambijenta u smislu neprepoznavanja njegove kulturne vrijednosti.
Naime, manji je staklenik kompletno pretvoren u plastenik zamjenom staklenih ploča onima od polikarbonata, a dijelom su slične radnje, uz dodatno betoniranje, izvršene u podnožju velikog staklenika. Čudo je veće ako se zna da su plastenici po sebi u Park šumi Marjan zabranjeni temeljem nekoliko zakona. Ti zakoni nažalost nisu primijenjeni ni na drugim mjestima na južnim marjanskim padinama, primarno na privatnim parcelama gdje ih ima u svojim najgorim izdanjima.
Od nekad pet, danas su preostala tri staklenika, a jedan od njih je i osobitost vrta, no danas je zapušten. Osim ovoga što ste spomenuli, možete li reći nešto više o staklenicima?
Već sam istaknula da je pretvaranje staklenika u plastenike kršenje nekoliko zakona i to u dvostruko zaštićenom području, kako prirode tako i kulture, ali treba naglasiti da također ne postoji svijest onih koji tamo djeluju o njihovoj estetskoj i simboličkoj vrijednost. Na malom stakleniku, dakle sada plasteniku, čelik je prebojan intenzivnom zelenom bojom, a drveni su detalji rumeno bojani što nije u skladu s njegovim originalnim izgledom.
Veliki staklenik i dalje predstavlja čaroliju u marjanskom krajoliku, usprkos činjenici da njegovi tamni čelični okviri često pridržavaju zapravo prijeteće krhotine stakla. U južnom dijelu tog staklenika nalazi se velika betonska kada kao logična nadopuna u nabrajanju materijala neodvojivih od ishodišta modernističke arhitekture: čelik, staklo, beton – zajedno uronjeni u raskošno zelenilo prostora osmišljenog korištenja. Tu je i velika keramička peć koja priziva uspomene na neko, usudila bih se reći, u znatno većoj mjeri odgovorno građansko društvo, toliko urbanije i kulturom nadahnutije da je uspijevalo imati i održavati svoj botanički vrt.
Tko je odgovoran za takve nepravilnosti?
Za navedene nepravilnosti najodgovornija je Javna ustanova za upravljanje Park šumom Marjan, koja je dužna upozoriti i zaustaviti sve one koji krše zakone koji se odnose na ovo područje, po cijenu dizanja kaznenih prijava. Velika odgovornost leži i na Konzervatorskom odjelu Ministarstva kulture u Splitu, koji je nadležan za Park šumu Marjan jer ona ima i status kulturnog krajolika.
Terenska nastava srednjoškolaca, kućica u vrtu. Foto: Duška Boban
Na koji se način prostor botaničkog vrta koristi danas?
U botaničkom vrtu radi jedan vrtlar kojeg zapošljava Prirodoslovno-matematički fakultet, a u radovima održavanja može se vidjeti i spomenutog profesora Mirka Ruščića. Ovog proljeća uočili smo tamo i prve strane volontere. Iako biljke jesu u boljem stanju, u krajoliku oči bodu brojne žute plastične oznake s ispisanim nazivima biljaka, ukazujući na nerazumijevanje aktualnih oblikovnih i društveno prihvatljivih trendova koji ne toleriraju takve materijale, osobito ne u zaštićenim područjima prirode.Za navedene nepravilnosti najodgovornija je Javna ustanova za upravljanje Park šumom Marjan, koja je dužna upozoriti i zaustaviti sve one koji krše zakone koji se odnose na ovo područje, po cijenu dizanja kaznenih prijava
Ponekad se u botaničkom odvija organizirana nastava učenika srednjih i osnovnih škola, a vjerojatno i studenta. Vrt je otvoren tj. dostupan za spontano korištenje javnosti, pa se tamo sreću i rijetki šetači. Rijetki su, jer mjesto ipak odiše tugaljivom zapuštenošću.
Od iseljenja Javne ustanove za upravljanje Park šumom Marjan 2016. godine, mala kamena kućica čeka na definiranje prava korištenja. Naime, oko nje se vodi pravni spor između Grada Splita i Društva Marjan, koje je temeljem ulaganja sredstava u njenu obnovu i ugovora s Gradom Splitom iz 2002. steklo pravo na njeno korištenje.
Usprkos tome gradonačelnik Ivo Baldasar 2015. raspisuje natječaj za prizemlje kućice po principu "tko da više", zbog čega Društvo Marjan podiže tužbu, tražeći poštivanje prava iz ugovora ili povrat uloženih sredstava. Zasigurno najzanimljiviji način "upotrebe" botaničkog vrta u Splitu predstavlja ilegalno stanovanje jedne obitelji u objektu iznad velikog staklenika, a koje je za potrebe takvog stanovanja još i ilegalno nadograđeno.
Koje konkretne korake vidite kao optimalno rješenje za vraćanje vrta u punu funkciju?
Prije svega mislim da je nužno oslobađanje svih prostornih kapaciteta za povratak vrta izvornoj funkciji, od iseljenja obitelji koja u njemu ilegalno živi do brzog rješavanja pravnog spora između Društva Marjan i Grada Splita vezanih za kamenu kućicu. Bilo bi važno izraditi konzervatorsku Prije svega treba računati na plodonosne suradnje između javnog sektora, nevladinih udruženja i volontera, kao i na interdisciplinarne pristupe temeljene na spajanju umjetnosti i znanostistudiju i smjernice obnove staklenika i građevina te krajobrazne arhitekture, kako bi se moglo pristupiti prikupljanju sredstava i saniranju nastale štete.
Veliki zamašnjak vraćanju u funkciju botaničkog vrta u skladu sa svjetskim standardima predstavljali bi stručnjaci entuzijasti, koji bi problem sagledavali u kontekstu cijele Park šume Marjan, pa tako obnovu i razvoj botaničkog vrta naslanjali na ideje propisane GUP-om, poput obaveznog širenja arboretuma na južnim marjanskim parcelama.
Ključnu ulogu, nažalost, imaju figure lokalne i državne vlasti. Tek stvarnom političkom voljom usmjerenom k dobrobiti grada mogu se stvoriti navedeni uvjeti za procvat splitskog botaničkog vrta, pri čemu se ne čini da njegova obnova zahtjeva vrtoglava sredstva.
Vidite li i možete li navesti neke od mogućnosti za bolju aktivaciju prostora vrta uz njegovu primarnu funkciju?
Bez obzira na to što je bolja sudbina splitskog botaničkog vrta u rukama neke buduće odgovornije gradske uprave, koja će o njemu brinuti npr. onako kako Zagreb brine o svom botaničkom, uz malo političke volje već sad se mogu ostvariti značajni pomaci. Čudo je veće ako se zna da su plastenici po sebi u Park šumi Marjan zabranjeni temeljem nekoliko zakona. Ti zakoni nažalost nisu primijenjeni ni na drugim mjestima na južnim marjanskim padinama, primarno na privatnim parcelama gdje ih ima u svojim najgorim izdanjima
Prije svega treba računati na plodonosne suradnje između javnog sektora, nevladinih udruženja i volontera, kao i na interdisciplinarne pristupe temeljene na spajanju umjetnosti i znanosti, u ovom slučaju ionako poetične prirodoslovne. Jednu takvu suradnju, sa snažnom edukativnom komponentom, pokušala sam osobno ostvariti u ime Društva Marjan s profesorom s PMF-a, Mirkom Ruščićem.
Tijekom 2014. imali smo nekoliko ugodnih sastanaka i obećavajućih razgovora. Potrudila sam se naći suradnika iz Francuske s relevantnim referencama i dugogodišnjim iskustvom pisanja sličnih aplikacija za EU natječaje, te s njim započela pisanje projekta za tada raspisani natječaj Erasmus+.
Po planu našeg zamišljenog dvogodišnjeg projekta trebali smo provoditi botaničke i umjetničke radionice, organizirati seminare, koncerte i izložbe, izraditi vizualni identitet i sustav signalizacije, aktivirati volontere, povezivati se sa sličnim javnim institucijama i inicijativama na Mediteranu, a sve s nadom kako ćemo stvoriti uvjete i postaviti temelje nekom novom edukativno-kulturnom centru u botaničkom vrtu.
Kad je došlo na red ispunjavanje rubrika u prijavnici koje se tiču prirodoslovne djelatnosti, nažalost, gospodin Ruščić prestao je odgovarati na pozive i mailove. Nikada nisam saznala što je bio razlog takvog načina prekida suradnje.
Kakvo je općenito stanje u park šumi Marjan u sklopu kojega se botanički vrt nalazi?
Kao što je Marjan u cijelosti zrcalo Splita, tako je botanički vrt slika općeg stanja park šume. Da je stanje marjanske šume više nego zabrinjavajuće, dokazuje rapidno sušenje borova koje započelo već prošle godine, o čemu su izvještavali gotovo svi mediji. Što je glavni uzročnik umiranja stabala do danas nije poznato. Ljudski faktor, npr. odgovorni za neadekvatnu skrb ili devastaciju park-šume gradnjom, koliko je poznato još nije ispitan, za razliku od već isključenih sumnjivaca u vidu bioloških parazita i nametnika. Tu je i velika keramička peć koja priziva uspomene na neko, usudila bih se reći, u znatno većoj mjeri odgovorno građansko društvo, toliko urbanije i kulturom nadahnutije da je uspijevalo imati i održavati svoj botanički vrt
Šuma je stara, zapuštena i neobnavljana, a sve zbog dugogodišnjih šumarskih radova koji se nisu izvodili u skladu sa zakonom. S druge strane, postoje službeni dokumenti vezani za gospodarenje šumom koji su štetni po očuvanje Marjana, ali ih se rukovodeći u Javnoj ustanovi ipak pridržavaju kao pijan plota.
Primjerice, Planom gospodarenja kojeg je za visoki honorar izradio Šumarski fakultet 2008. godine iz sustava održavanja isključeno je čak 1/3 teritorija Park šume Marjan, i to mahom investitorima atraktivne južne padine i rubne parcele. Nažalost, Javna ustanova sa svojih 60-ak zaposlenih i 7 milijuna proračunskih kuna ni ono što je tim Planom obuhvaćeno nije u stanju kvalitetno održavati. Osim bio-šumarskih radova koji se tek odnedavno provode u suradnji s licenciranim šumarom, neki od većih marjanskih problema su otpad, prekomjeran promet motornim vozilima i urbana oprema u jadnom stanju.
Društvo Marjan, najstarija udruga za zaštitu okoliša u široj regiji, savjesni je korektiv Javne ustanove za održavanje Park šume Marjan, pa vodi konstantnu papirnatu bitku za unaprjeđenje rada ove gradske institucije, i to direktnim obraćanjem njenom vodstvu i nadležnim službama Grada te komunikacijom prema nadležnim ministarstvima i inspekcijama, a sve uz stalno upozoravanje javnosti o nizu nepravilnosti opasnih za opstanak predragocjenog marjanskog područja.
