Grad po mjeri "čovjeka"

Da je grad muškoga roda čime odr(a)žava dominantno patrijarhalno uređenje, jasno pokazuje i sustav urbanog znakovlja te urbanog planiranja. Javni prostor vjerno odražava odnose moći u društvu, a s obzirom na to da se oni mijenjaju, nedovoljno brzo, ali ipak, krajnje je vrijeme i za urbano planiranje i graditeljstvo prijateljsko prema ženama.

U gradovima već sada živi više od polovice svjetske populacije, a ta će brojka vjerojatno još rasti pa je tim još važnije podizati kvalitetu življenja stvarajući sigurne rodnoravnopravne prostore osjetljive na potrebe različitih marginaliziranih skupina. Važnu ulogu u tome ima urbano planiranje kao interdisciplinarna znanost i tehnički i politički proces korištenja prostora i oblikovanja urbane sredine, s ciljem osiguravanja kontroliranog razvoja naselja i zajednica pri čemu je važno imati na umu da se urbano planiranje bavi oblikovanjem svih prostora u kojima ljudi žive i borave, uključujući ne samo gradove, već i predgrađa i sela.

U urbanom planiranju dugo je bila zanemarena uloga roda i rodnih odnosa u strukturiranju urbanog prostora i procesa, no posljednjih godina dolazi do određenih promjena, a o tome govori i publikacija Vizije gradova i prostora - međunarodne preporuke za prostorni i urbani razvoj kao rezultat suradnje Hrvatskog zavoda za prostorni razvoj i Udruge hrvatskih urbanista i zajedničke želje da prijevodi najvažnijih međunarodnih dokumenata koji se odnose na prostorno planiranje i urbani razvoj budu dostupni široj javnosti.

Naime, sve je jasnija potreba osiguravanja sigurnog, zdravog, uključivog i zaštićenog okruženja u gradovima i naseljima koje svima omogućuje da žive, rade i sudjeluju u urbanom životu bez straha od nasilja i zastrašivanja, pri čemu se ponajprije misli na žene i djevojke, djecu i mlade te osobe u ranjivim situacijama koje su često posebno pogođene.

Seksualno uznemiravanje i drugi oblici seksualnog nasilja u javnim prostorima svakodnevna su pojava za žene, djevojke i djevojčice širom svijeta na ulicama, u parkovima, javnom prijevozu, školama i na radnim mjestima, u javnim sanitarnim objektima... čime je bitno smanjena i njihova sloboda kretanja kao i mogućnost sudjelovanja u javnom životu.

Razmjere toga problema u Hrvatskoj, ali i cijeloj regiji pokazala je prošle godine i kampanja #ženeujavnomprostoru, a kako je sve krenulo podsjetila je Marinella Matejčić iz Udruge za ljudska prava i građansku participaciju PaRiter: "Kampanja #ženeujavnomprostoru je pokrenuta kao ljutita reakcija na zlostavljanje kolegice i prijateljice Marije Trcol, kada su joj sredovječni muškarci, apsolutno nepozvani, dobacivali uvrede na riječkoj tržnici, komentirajući njezin izgled i seksualni život. S obzirom na to da smo obje aktivne na Twitteru, počele smo tvitati o tom nemilom događaju i taj hashtag je prepoznat kao određeni kanal katarze za pričanje priča o svim načinima na koje su žene doživljavale vrijeđanje, poniženja i napade upravo u javnom prostoru, epitomu onoga što nam je inherentno zajedničko, odnosno tako bi trebalo biti".

Kampanja je nastavljena na portalu Bitna.si, gdje je moguće vidjeti kakve se sve strahote događaju ženama oko nas u javnim i privatnim prostorima i svakako je, smatra Matejčić, dobra ishodišna točka za planiranje neke nove realnosti, i posljedično, implementaciju nekih novih, uključivijih politika.

"No, kad se odmaknemo od tog povećala koje tematizira seksualno nasilje, uznemiravanje, zlostavljanje, vrijeđanje, govorimo o prostoru koji je krojen po mjeri muškaraca, i to heteroseksualnog muškaraca koji nema niti jedan oblik invaliditeta ili mentalnog oboljenja. Javni prostori koje danas koristimo perpetuiraju patrijarhalne obrasce i podjele rada: krojeni su na zastarjeli način, kada je muškarac bio taj koji zarađuje i konzumira javne prostore, dok žene nose teret brige. Žene, kao društvena skupina, u tom istom prostoru moraju se kretati s oprezom, sa strahom, noseći ključeve između prstiju ako prostor konzumiraju u kasne sate. Ako tu kategoriju dodatno razvrstamo po određenim demografskim skupinama, zdravstvenim i ekonomskim, jasno je da svaka dodatna kategorija koja odudara od “zdravog muškarca” taj prostor koristi teže, ako ga uopće i koristi samostalno. Govorimo o arhitektonskim barijerama, osvjetljenju, infrastrukturi, prijevozu… govorimo o nizu svojstava koje bi javni prostor trebao imati da bi doista bio javan, pristupačan i siguran", ističe Matejčić.

U Hrvatskoj će trebati još dosta raditi na podizanju svijesti i realizaciji da bi donositelji odluka u području lokalnog, regionalnog i urbanog planiranja trebali u obzir uzimati potrebu jačanja sigurnosti žena i sprečavanja nasilja na javnim mjestima, a to uključuje i poduzimanje svih potrebnih mjera u vezi ne samo s javnom rasvjetom, organizacijom javnoga prijevoza i usluga taksija, izgledom i planiranjem parkirališta za automobile i Nedostaje element planiranja javnog prostora koji bi ga učinio uključivim i pristupačnim svima te da svojim pametnim dizajnom ipak ostvaruje određeni privid sigurnosti, jer je edukacija ipak primarna kako do nasilja ne bi dolazilostambenih zgrada, javnih toaleta, nego i rodno-osjetljiv dizajn počevši već od dječjih igrališta, školskih vrtova, a tu je i pitanje stanarskog prava za žene ...

Ministarstvo prostornoga uređenja, graditeljstva i državne imovine predlagatelj je zakona i podzakonskih akata, strateških dokumenata prostornog uređenja te koordinator arhitektonskih politika dok je Zavod za prostorni razvoj koordinator ili izrađivač dokumenata prostornog uređenja državnog značaja, kroz zakonski okvir i strateške dokumente, a jedan od njih je i Arhitektonske politike za razdoblje 2021.-2030., koji je u izradi, doznajemo od ravnatelja Zavoda za prostorni razvoj Bojana Linardića, koji napominje da "strateški dokumenti brinu o općeprihvaćenim vrijednostima suvremenog hrvatskog društva kao što su pravednost, ravnopravnost, socijalna uključenost, individualnost, participacija, odgovornost, socijalna kohezija, održivi razvoj, zdravlje, suradnja/kooperacija, raznovrsnost i sigurnost".

"U odnosu na konkretne zahvate u javnim prostorima, ovo Ministarstvo nije nositelj izrade ili izrađivač prostornih planova koji bi se odnosili na urbanističko planiranje ili uređivanje prostora naselja niti na konkretna planska rješenja može utjecati na drugi način osim postavljanjem prostornih standarda kroz zakonski okvir i edukacijom. Primjerice, izradom 'Arhitektonskih politika za razdoblje 2021.-2030.' dat će se smjernice za planiranje i projektiranje pametnih, otpornih, sigurnih i uključivih gradova, a po usvajanju organizirat ćemo i edukaciju svih dionika te, posebno, senzibilizaciju kreatora i provoditelja lokalnih politika, ali i najšire javnosti."

Podsjeća i da je na razini Europske unije u okviru razvoja Urbane agende za EU, u kojemu od prosinca 2018. sudjeluje i Ministarstvo, utemeljeno
Partnerstvo za sigurnost javnih prostora (Urban Agenda Partnership on Security in Public Spaces). Djelujući u okviru ovog partnerstva, Ministarstvo je tijekom 2019. na nacionalnoj razini provelo istraživanje opisano u elaboratu: “Sigurnost javnih prostora urbanih područja u Republici Hrvatskoj - rezultati istraživanja”: "O istoj temi provedene su fokus-ankete s predstavnicima hrvatskih sigurnosnih službi i službi unutarnjih poslova te izrađen Pregled hrvatskog strateško-planskog i zakonskog okvira, koji se odnosi na sigurnost javnih prostora. Prezentiranje rezultata istraživanja javnih prostora urbanih područja u RH rezultiralo je preporukom Partnerstva da i druge države članice EU preuzmu hrvatski Govorimo o prostoru koji je krojen po mjeri muškaraca, i to heteroseksualnog muškaraca koji nema niti jedan oblik invaliditeta ili mentalnog oboljenjakvalitativno-kvantitativni model istraživanja kao primjer dobre prakse, a rezultati rada Zavoda u okviru ovog Partnerstva bit će po okončanju njegovog rada prezentirani i javno dostupni".

"Vjerujemo da na sve navedene načine doprinosimo podizanju razine svijesti o potrebi stvaranja sigurnih prostora za život svih građanki i građana, a posebno onih najranjivijih i najugroženjih. Buduće edukacijske aktivnosti Zavoda bit će i dalje usmjerene na važne elemente prostornog planiranja i gradnje te ćemo odgovarajuću pozornost posvetiti i pitanju sigurnosti", zaključio je Linardić.

No da komponenta rodne osjetljivosti u pravilu nije uključena u procese urbanog planiranja, kao i da to nije jedini problem, upozorava Matejčić: "Mi kao društvo i inače imamo zabrinjavajući odnos prema javnim prostorima u kontekstu načina na koji ga konzumiramo: javni prostor je mjesto prolaska, ne bivanja. Tek smo sada, svi zajedno, za vrijeme pandemije, počeli i počele konzumirati javne prostore na neke druge načine koji su u npr. Nizozemskoj normalna pojava. Svakako, nedostaje i taj element planiranja javnog prostora tako da je uključiv i pristupačan svima te da svojim pametnim dizajnom ipak ostvaruje određeni privid sigurnosti jer je edukacija ipak primarna kako do nasilja ne bi dolazilo. Uz edukaciju tu je naravno i pravovremeno i smisleno kažnjavanje počinitelja, procesuiranje zločina na odgovarajući način i tako dalje".

"Podaci Svjetske banke pokazuju da povećanje vidljivosti i uključenost grupa u nepovoljnom položaju mogu promovirati sigurnost i pristup javnim Javni prostori koje danas koristimo perpetuiraju patrijarhalne obrasce i podjele rada: krojeni su na zastarjeli način, kada je muškarac bio taj koji zarađuje i konzumira javne prostore, dok žene nose teret brigeprostorima, kako pravilno, rodno osjetljivo planiranje može osigurati sudjelovanje nedovoljno zastupljenih glasova u tom istom planiranju što generira i inovativna rješenja koja su bolja za sve, ne samo žene. Nepostojanje stambenih politika je jedan od većih izazova za građane, pogotovo žene koje nisu u bračnoj ili izvanbračnoj zajednici: konkretna, suvisla rješenja od strane države i lokalne samouprave izostaju, a pod bremenom kapitalizma kredit kao potencijalno rješenje stambenog pitanja jest privilegija rijetkih. Visina primanja, bračni status, broj djece, radno mjesto … nešto toliko esencijalno kao što je krov nad glavom je u milosti bankarskih računica što u situaciji kada je prekarnost naša realnost doista ne ide na ruku nikome, a ponajmanje ženama", naglašava Matejčić.

Korisno je stoga učiti iz primjera dobre prakse drugih, a njima ima. U pravilu su to dugoročni projekti s jasnim ciljem i definiranim aktivnostima te se čvrsto oslanjaju na življena iskustva diskriminiranog dijela građanstva, napominje Matejčić: "Na primjer, u Barceloni je pokrenuto Općinsko vijeće za lezbijke, homoseksualce i trans* osobe kako bi svojim sugestijama kroz sudjelovanje u urbanom planiranju zajedničkim snagama radili na prevenciji nasilja nad LGBTIQ+ populacijom. U Azadu u Kašmiru je proveden projekt edukacije žena za kućne popravke i provedene su mjere kako bi što više žena moglo ostvariti pravo na vlastitu nekretninu što je veliki korak za izlazak iz kruga nasilja kada se ono događa".

Nešto bliži i kulturološki bliži primjer je svakako Beč, gdje je u suradnji s Lokalnim ženskim povjerenstvom značajno povećana kvaliteta života žena, a Matejčić objašnjava i kako: "Nadograđen je sustav metroa uz bolji dizajn te sigurnost pješaka. U centru su mapirana mjesta koja su izvor anksioznosti i straha, poboljšana je javna rasvjeta, prošireni su nogostupi i prilagođeni osobama u kolicima. Godine 1993. izgrađen je Frauen-Werk-Stadt, odnosno 360 jedinica za život koje su koncipirane tako da prate različite faze života te su radi smanjenja gubitka vremena pozicionirane blizu trgovina i javnog prijevoza. Pripremljen je i “katalog kvalitete” koji služi kao jedna od niti vodilja pri planiranju obrazovnih institucija, s naglaskom na otvorene prostore, igraonice i sigurnost".

Sve to trebalo bi posebno imati na umu i za tri mjeseca, a s time se slaže i Matejčić: "Lokalne izbore vidim kao priliku da stranke i kandidati prepoznaju važnost rodno osjetljivog planiranja i zelenih politika te da ih uključe u svoje programe te da počnu razmišljati kako sveobuhvatno, uzimajući življena iskustva u obzir, pristupe problemu nejednakosti u javnim prostorima. Primjera doista ima i uz minimalno truda može se pokrenuti krojenje grada u nekom drugom smjeru, a na korist svih".