U Republici Hrvatskoj, svaka osoba s invaliditetom iznad 60 posto invalidnosti ima pravo na neki oblik pomoći zbog prilagođenog načina života. Nekolicina to koristi, ali većina ih za takvo što ne zna jer ne poznaju sve propise i pravila.
Jedno od prava osoba s invaliditetom jest pravo na pratnju. Najčešće ga koriste slijepe osobe, te osobe u kolicima, kao dvije možda najzahtjevnije skupine. Dakako, pravo na pratnju imaju i sva djeca s invaliditetom, ali u takvom slučaju govorimo o roditeljima, koji su uvijek uz svoje dijete obzirom da je ono maloljetno.
Kad govorimo o pratnji, tu se najčešće misli na odlazak u javnu ustanovu: poštu, banku, bolnicu, knjižnicu, gdje slijepima treba čitati naslove, "Dobila sam informaciju da slijepe osobe zauzimaju sjedeća odnosno stajaća mjesta te da u skladu s tim i osoba i pratnja plaćaju puni iznos karte." pratiti redoslijed ispisanih brojeva u redu, ispisati poštansku kovertu, dok osobi u kolicima treba pomoći u slučaju nepristupačnosti ulaska u neku ustanovu, dodati mu neki papir iz fascikla ili slično.
Kada se govori o društvenom životu kao što su odlasci na koncerte, predstave, kino projekcije i slično tu se ne daje mogućnost ostvarivanja prava. Unatoč invaliditetu, mladi žive svoj život u skladu sa svojim mogućnostima i interesima. Tako, kada primjerice slijepa osoba odluči otići na koncert u Arenu Zagreb, koja prima oko 20 tisuća gledatelja, zasigurno uz svu svoju volju ondje ne misli otići samostalno.
Ova priča govori o jednoj nepravilnosti o pravima na prilagodbu, u kojoj su sve osobe s invaliditetom, ali nisu ravnopravne kad je riječ o pogodnostima pri kupnji karata ili pratnji.
U dvoranu za sportsko - kulturna događanja Arena stane preko 20 tisuća gledatelja, što je puno kada se govori o par osoba koje su nekog invaliditeta. Osobe u kolicima imaju prilagođen ulaz i osigurano mjesto odakle mogu pratiti događanja. No, što se događa sa slijepima, priča nam slijepa djevojka koja se nedavno našla u neravnopravnoj situaciji kada je htjela kupiti karte za koncert talijanskog pjevača Andrea Bocellija i povesti sa sobom prijateljicu, također slijepu osobu. Da bi njih dvije prisustvovale ovom koncertu, nužna im je pratnja, barem jedna osoba koja vidi. Ali kupnja karata za sve njih bilo je za njezin studentski budžet previše, pa je pomislila da može ostvariti pravo na pratnju te je kontaktirala Kakva se zapravo u Eventim grupi vodi politika prema osobama s invaliditetom i što po njima znače povlastice za te osobe? tvrtku Eventim koja je organizirala koncert.
Govori nam naša sugovornica: "Prijateljici sam za rođendan htjela pokloniti kartu za koncert Andrea Boccellija. Budući da smo ja i moja prijateljica slijepe osobe, s nama bi na koncert trebala ići i pratnja. Na stranicama Eventima vidjela sam da osobe s invaliditetom, t.j. osobe koje se kreću pomoću invalidskih kolica, imaju pravo da njihova pratnja ulazi na njihovu kartu. Razmišljala sam, ako osobe s invaliditetom u kolicima imaju takav tretman, ne vidim razloga da isto ne vrijedi i za druge vrste invaliditeta."
"No, za svaki slučaj odlučila sam kontaktirati Eventim. Dobila sam informaciju da slijepe osobe zauzimaju sjedeća odnosno stajaća mjesta te da u skladu s tim i osoba i pratnja plaćaju puni iznos karte." Dakle, slijepa osoba, iako je osoba s invaliditetom, ne može ostvariti svoja prava.
Kao i ova djevojka iz naše priče, i mi smo pokušali doći do ekipe iz Eventim grupe. Osim 060 telefonskog broja, nemaju niti jedan drugi kontakt telefon. U više pokušaja nastojali smo doći do odgovorne osobe, ali svaki puta pri javljanju automatska sekretarica javlja kako su svi operateri "Nije problem u plaćanju karte, nego u diskriminaciji po vrsti invaliditeta, u tome što postoje jednakiji među jednakima" zauzeti i da pokušamo ponovo, te potom prekida poziv.
Govori li ovaj primjer možda kako ekipa uopće nije spremna za komunikaciju, upite, pohvale ili kritike na svoj rad? Dakako, obratili smo im se i pismenim putem, ali jedino što smo kao odgovor dobili jest usmjerenje na drugu, nadležnu osobu od koje nismo dobili nikakav odgovor. Ostaje nam samo pitanje - kakva se zapravo u Eventim grupi vodi politika prema osobama s invaliditetom i što po njima znače povlastice za te osobe?
Nadalje, komentira naša sugovornica koja, iako ima pravo dobiti barem obrazloženje, ipak želi ostati anonimna:
"Na kraju ove priče nije problem u plaćanju karte, nego u diskriminaciji po vrsti invaliditeta, u tome što postoje jednakiji među jednakima. Pokazuje se da je od umjetnosti, sporta, zabave ipak daleko važnija dobit. Tako da moja slijepa prijateljica nije mogla otići uživati u glasu jednako slijepog pjevača, budući da nisam iz svog studentskog budžeta mogla izdvojiti oko 1200 kuna."
Valja naglasiti, pravila i propisi moraju biti jasni, a ne temeljeni na proizvoljnim obrazloženjima. Jer ako piše "osobe s invaliditetom", i slijepi i gluhi i osobe u kolicima spadaju u tu kategoriju. I svi oni jednako ostvaruju pravo na pratitelja. Stoga, pitanje je: može li se uz osobe u kolicima postaviti još samo nekoliko sjedećih mjesta za nekolicinu ostalih s invaliditetom? Takvih osoba koje su zainteresirane za koncert i nema baš veliki broj da bi ugrožavali dobit organizatora ili stvarali gužvu.
Nažalost, ova pitanja ostaju neodgovorena obzirom da do ekipe iz Eventima, iako smo višekratno i na više načina pokušali, nismo došli do odgovora.
