HZZO-ova kronična komplikacija

Početkom mjeseca Hrvatski zavod za zdravstveno osiguranje stavio je na snagu odluku koja je potaknula malu lavinu kritika i osuda: oboljelima od dijabetesa tipa 2, a takvih je u našoj zemlji na desetke tisuća, uskratila je pravo na besplatno korištenje trakica pomoću kojih kontroliraju stanje šećera u krvi. Umjesto dosadašnjih 100 trakica godišnje koliko su bolesnici mogli dobiti na račun zdravstvenoga osiguranja, što je ionako bilo nedovoljno za redovito mjerenje, broj besplatnih trakica sada je smanjen na 50. Protiv ove tipično iracionalne mjere države koja stezanjem remena na socijalnom i javnozdravstvenom planu pokušava glumiti racionalnost, Hrvatski savez dijabetičkih udruga pokrenuo je peticiju. Razgovaramo sa Zrinkom Mach, predsjednicom ove krovne nacionalne organizacije dijabetičkih udruga.  

Hrvatski savez dijabetičkih udruga pokrenuo je peticiju za ukidanje HZZO-ove odluke kojom se pravo osoba oboljelih od dijabetesa 2 na trakice za kontrolu stanja šećera u krvi smanjuje sa 100 na 50 komada godišnje. Odluka je potom, 5. lipnja, ipak stupila na snagu. Ovom odlukom će biti zahvaćeno gotovo 200 tisuća osoba sa šećernom bolešću. To su najvećim dijelom osobe starije životne dobi kojima će svaki trošak kupovanja trakica za mjerenje šećera u krvi dodatno opteretiti kućni budžet Možete li čitateljima koji u životu "nemaju posla" s dijabetesom objasniti što ta odluka znači za bolesnike?

Hrvatski zavod za zdravstveno osiguranje donio je odluku koja je stupila na snagu 5. lipnja ove godine, prema kojoj se osobama sa šećernom bolešću tipa 2, a koje su na terapiji tabletama ili su na drugoj ne-inzulinskoj subkutanoj terapiji, smanjuje ionako već mali broj trakica za mjerenje šećera u krvi, sa 100 na 50 komada godišnje (manje od jedne trakice tjedno). Dakle, ova se odluka HZZO-a ne odnosi na sve osobe sa šećernom bolešću tipa 2, odnosno ne odnosi se na one koji su na inzulinskoj terapiji. Osnovni principi liječenja šećerne bolesti su redovita tjelesna aktivnost, pravilna prehrana, redovito uzimanje terapije te samokontrola bez koje je teško kontrolirati svoju bolest. Ni dosadašnja količina od 100 trakica godišnje nije bila dostatna oboljelima za redovitu samokontrolu. Smanjenjem broja trakica za mjerenje šećera u krvi, izgledno je da će kod oboljelih od šećerne bolesti tipa 2 doći do povećanog broja akutnih i kroničnih komplikacija kao što su: moždani udar, srčani udar, oštećenje perifernih živaca, sljepoća, zatajenje bubrega i netraumatske amputacije, te povećanja broja hospitalizacija, gubitka kvalitete života i na žalost, prerane smrti kod oboljelih. Naime, prevencija i redovito kontroliranje razine šećera u krvi, uz adekvatnu terapiju, dokazano smanjuju broj komplikacija kod osoba koje boluju od šećerne bolesti tipa 2.

Do dana dogovaranja ovoga intervjua prikupili ste preko 6200 potpisa. Jeste li možda u međuvremenu primili ikakve signale iz HZZO-a da bi spornu odluku mogla promijeniti – ili ona ostaje čvrsto zacementirana?

Premašili smo već i 7400 potpisa. Nemamo nikakvu informaciju iz HZZO-a po pitanju sporne odluke. Nakon što prikupimo potpise na peticiji, Hrvatski savez dijabetičkih udruga, u ime 50 udruga svojih članica, zatražit će sastanak sa HZZO-om i ukidanje odluke od 5. lipnja 2021. prema kojoj se osobama sa šećernom bolešću tipa 2, a koje su na terapiji tabletama ili su na drugoj ne-inzulinskoj subkutanoj terapiji, smanjuje broj trakica za mjerenje šećera u krvi, sa 100 na 50 komada godišnje. Uvjereni smo da će ova odluka HZZO-a posebice u vrijeme pandemije COVID-19, loše utjecati na zdravlje osoba sa šećernom bolešću, a također će višestruko povećati troškove liječenja komplikacija koja će dodatno opteretiti zdravstveni sustav. Ovom odlukom će biti zahvaćeno gotovo 200 tisuća osoba sa šećernom bolešću. To su najvećim dijelom osobe starije životne dobi kojima će svaki trošak kupovanja trakica za mjerenje šećera u krvi dodatno opteretiti kućni budžet.

Kako ustvari tumačite ulogu HSDU-a u donošenju odluka i propisa koji se tiču dijabetičara? Možete li odnos između udruge i tijela zdravstvenih vlasti nazvati participativnim? Jesu li vas konzultirali u vezi smanjivanja prava vezanih uz trakice?

Na žalost, kao i inače kad su u pitanju udruge, odnosno udruge kao dio nevladinog sektora, u Hrvatskoj se još ne doživljavaju kao ravnopravni dionici u donošenju odluka koje se njih tiču pa je to i u slučaju Hrvatskog saveza dijabetičkih udruga. Svojim djelovanjem i aktivnostima koje Savez provodi te što boljim pozicioniranjem u društvu, uspostavljanjem dijaloga stručne i šire javnosti o važnosti promišljanja o dugoročnoj dobrobiti oboljelih, pravovremenom liječenju i sprečavanju dodatnih komplikacija smatramo da trebamo biti ravnopravni dionik uključen u skrb za oboljele. Naglašavamo kako se ponovno dešava da se o osobama sa šećernom bolešću odlučuje bez njih samih. Hrvatski savez dijabetičkih udruga je krovna organizacija koja okuplja udruge osoba oboljelih od šećerne bolesti u RH. U ime osoba koje zastupamo trebamo biti uključeni u donošenje odluka koje se tiču osoba sa šećernom bolešću te biti ravnopravni partneri u skrbi za osobe sa šećernom bolešću.

Dijabetičara "tipa 2" u Hrvatskoj je blizu 200 tisuća. Možemo li ih, zbog zdravstvenih problema s kojima se susreću i zbog odnosa društva prema njima smatrati ranjivom društvenom skupinom?

U RH je registrirano preko 310.000 osoba sa šećernom bolešću od čega se najveći dio odnosi na osobe sa šećernom bolešću tipa 2. Nisu sve Za sada smo dobili samo pojedinačne potpore, a ne i potpore političkih stranaka, sindikata i udruga. To puno govori o tome kako smo kao društvo postali manje osjetljivi, ali i kako šećerna bolest, iako od nje u Hrvatskoj boluje oko pola milijuna ljudi, nije doživljena kao ozbiljna bolestosobe sa šećernom bolešću ranjiva društvena skupina. U ranjive skupne spadale bi osobe sa kroničnim komplikacijama kojima se smanjuje kvaliteta života i postaju ovisni o članovima svoje obitelji, ali i osobe lošijeg socijalnog statusa, nezaposlene osobe, trudnice i djeca te osobe kojima je otežan pristup zdravstvenoj skrbi.

Koliko je Hrvatska dosad bila uspješna u suzbijanju posljedica dijabetesa u odnosu na druge zemlje EU-a? Ima li tu mjesta nacionalnom ponosu? 

Postoji puno prostora za napredak u liječenju osoba sa šećernom bolešću, posebice kad su u pitanju kronične komplikacije na koje HZZO troši gotovo 88 posto svog budžeta namijenjenog liječenju šećerne bolesti. S obzirom na neprestani rast broja osoba sa šećernom bolešću i veliki broj komplikacija koje opterećuje zdravstveni sustav, nismo dovoljno kao društvo učinili na prevenciji i edukaciji.

Ljudi koji žele svakodnevno kontrolirati omjer šećera u krvi morat će o vlastitom trošku kupovati najveći dio trakica (premda im HZZO-ova regulativa niti dosad nije omogućavala svakodnevnu kontrolu). Što to znači s obzirom na rastuće socijalne podjele? Mogućnost kontrole šećera očito nije svakom bolesniku jednako dostupna?

Na žalost, i do sada su osobe koje su željele imati dobro reguliranu šećernu bolest, morale dodatno ulagati svoja financijska sredstva. Činjenica je da nismo svi u ravnopravnom položaju te da nam i zdravstvena skrb nije jednako dostupna. Zadnjih godinu i pol od kada je pandemija COVID -19 to je postalo itekako vidljivo.

Kakve će društvene posljedice imati ova odluka? Možemo li očekivati porast broja komplikacija izazvanih dijabetesom, povećane troškove bolničkog liječenja…? Imate li ikakve projekcije, kakve bi mogle biti posljedice odluke o redukciji prava na trakice za npr. deset godina?

Vrlo je izgledno da će doći do povećanog broja akutnih i kroničnih komplikacija, povećanja broja hospitalizacija, gubitka kvalitete života i na žalost, prerane smrti kod oboljelih. Za očekivati je da će doći do višestrukog povećanja troškova liječenja komplikacija koja će dodatno opteretiti Bilo bi dobro kada bi poslodavci imali razumijevanja za osobe sa šećernom bolešću na način da ih se ne stigmatizira nego da ih se pokuša razumjetizdravstveni sustav. Nezahvalno je govoriti o nekim konkretnim brojkama, no željela bih se vratiti na činjenicu da od preko četiri milijarde kuna koliko se troši na liječenje dijabetesa 88 posto tog novca odlazi na liječenje komplikacija. Dakle, riječ je o kompleksnom i velikom izazovu za naš zdravstveni sustav, jer učinkovita borba protiv dijabetesa tipa 2 bi morala uključivati kontinuiranu komunikaciju s oboljelima, stalne javnozdravstvene kampanje koje bi promicale zdrave životne navike, ali i suočavanje s činjenicom da je dio našeg javnozdravstvenog problema s dijabetesom posljedica siromaštva koje uvjetuje manje kvalitetnu prehranu, kao i tradiciju ne baš zdravog odabira namirnica i neumjerenosti u hrani.

Život s dijabetesom zahtijeva poseban režim i vrlo strogu disciplinu: dijetnu prehranu, redovitu kontrolu šećera, redovito kretanje, izbjegavanje stresnih situacija… koliko dijabetičare pogađaju suvremeni radni odnosi – česti prekarni rad, odsustvo čvrsto fiksiranog radnog vremena, rigorozni, ponekad i rigidni zahtjevi poslodavaca…? Smatrate li da bi možda Zakon o radu trebao posvetiti pažnju takvim grupama ljudi s "posebnim potrebama"?

Ako želimo usvojiti zdrave životne navike, to za svaku osobu, bez obzira je li zdrava ili ima neku bolest, znači da mora biti disciplinirana i voditi računa o zdravoj prehrani i redovitoj tjelesnoj aktivnosti. To nije lako, a posebice ako imate dijagnosticiranu šećernu bolest koja zahtijeva 24 satnu brigu i kontrolu. Pitanje je vrlo kompleksno i Zakon o radu, ma kako bio dobro napisan, neće pomoći, ako se i mi sami ne vodimo principima zdravog života. Nikako ne mislim da osobe sa šećernom bolešću spadaju u grupu "osoba sa posebnim potrebama". Bilo bi dobro kada bi   Vrlo je izgledno da će doći do povećanog broja akutnih i kroničnih komplikacija, povećanja broja hospitalizacija, gubitka kvalitete života i na žalost, prerane smrti kod oboljelih. Za očekivati je da će doći do višestrukog povećanja troškova liječenja komplikacija koje će dodatno opteretiti zdravstveni sustav poslodavci imali razumijevanja za osobe sa šećernom bolešću na način da ih se ne stigmatizira nego da ih se pokuša razumjeti.

Završimo s peticijom: kakve poteze namjeravate povući nakon njezina okončanja? Jesu li vas kontaktirali neki društveni "čimbenici" – političke stranke, sindikati, udruge… radi uspostave zajedničke fronte?

Nakon okončanja peticije i prikupljenih potpisa Hrvatski savez dijabetičkih udruga zatražit će sastanak sa HZZO-om na kojem će se tražiti ukidanje odluke kojom se osobama sa šećernom bolešću tipa 2, a koje su na terapiji tabletama ili su na drugoj ne-inzulinskoj subkutanoj terapiji, smanjuje trakica za mjerenje šećera u krvi, sa 100 na 50 komada godišnje. Isto tako zatražit ćemo dodatno objašnjenje na osnovu čega je donesena takva odluka. Za sada smo dobili samo pojedinačne potpore, a ne i potpore političkih stranaka, sindikata i udruga. To puno govori o tome kako smo kao društvo postali manje osjetljivi, ali i kako šećerna bolest, iako od nje u Hrvatskoj boluje oko pola milijuna ljudi, nije doživljena kao ozbiljna bolest, koja, ako se rano ne otkrije i pravovremeno i pravilno ne liječi, može dovesti do komplikacija koje ozbiljno opterećuju zdravstveni sustav.