"Ja ne mogu sam popiti čašu vode niti leći u krevet, a imam asistenta samo četiri sata na dan što nije dovoljno", kaže Davor Komar, dugogodišnji korisnik usluge osobne asistencije. Ova bitna socijalna usluga u Hrvatskoj se već 15 godina provodi isključivo kroz projekte udruga, posao je nesiguran, na pola radnog vremena, a plaća iznosi svega 2000 kuna. Dugoočekivani Zakon o osobnoj asistenciji je u izradi, a prema najavi voditeljice radne skupine Zvjezdane Bogdanović mogao bi biti gotov do kraja godine.

Darijo Jurišić, zamjenik pravobraniteljice za osobe s invaliditetom: Najveći dio pritužbi zatvorenika s invaliditetom odnosi se na ostvarivanje prava nakon izdržavanja kazne. Imali smo nekoliko predstavki koje su se ticale problema ostvarivanja komunikacija prilikom posjeta. Primjerice, osobi koja slabo čuje i ne može komunicirati preko pleksiglasa trebalo je osigurati prostor u kojem će moći imati normalnu komunikaciju.

Zrinka Mach, predsjednica Hrvatskog saveza dijabetičkih udruga: "Smanjenjem broja trakica za mjerenje šećera u krvi, izgledno je da će kod oboljelih od šećerne bolesti tipa 2 doći do povećanog broja akutnih i kroničnih komplikacija kao što su: moždani udar, srčani udar, oštećenje perifernih živaca, sljepoća, zatajenje bubrega i netraumatske amputacije, te povećanja broja hospitalizacija, gubitka kvalitete života i na žalost, prerane smrti kod oboljelih."

Nacionalni dan osoba s cerebralnom paralizom: 66% osoba s invaliditetom u Hrvatskoj nema završenu osnovnu školu ili ima samo osnovnu školu. Unatoč pravu na pristup redovnom obrazovanju još uvijek ih visok udio pohađa posebne strukovne škole iz kojih je prijelaz na tržište rada teži. „Posljedica je to općeg nedostatka pristupačnosti i razumijevanja“, navela je Mirjana Markovinović iz Hrvatskog saveza udruga cerebralne i dječje paralize.

Uz sve druge životne izazove, osobe s invaliditetom u Zagrebu se suočavaju i s energetskim siromaštvom. "U našem istraživanju sedam od deset sudionika navelo je da troškovi za energiju utječu na njihove ostale troškove. Da bi podmirili račune za energente štede na kupovini odjeće ili obuće, smanjuju upotrebu tople vode, korištenje električnih uređaja, otvaranje prozora, a neki čak i smanjuju troškove pri kupovini prehrambenih proizvoda", kaže Anja Vulinec iz udruge DOOR.

Suzana Rešetar, udruga Sjena: Smatramo da bi se novac koji je prikupljen sa svrhom zapošljavanja osoba s invaliditetom trebao u tu svrhu i iskoristiti. Sva demagoška objašnjenja koja su nam prezentirana u javnosti su neprihvatljiva. U Hrvatskoj se osobe s invaliditetom i dalje obrazuju za zanimanja koja nisu atraktivna na tržištu rada. Ako i žele zaposliti osobu s invaliditetom, poslodavci moraju proći šumu birokracije pa odustaju.

Nada Vorkapić, predsjednica Udruge invalida rada: Hrvatska je država zapela u legislativnu logičku zamku kad je svim osobama koje su stradale tijekom rata naknadu za ratno stradanje vezala uz postotak tjelesnog oštećenja. To znači da je u naknadu za invaliditet ili tjelesno oštećenje stečeno u ratu ugrađena i nagrada za sudjelovanje u obrani. Naš je stav da se ne smiju raditi nikakve razlike između osoba s invaliditetom. Dapače, to je čak i diskriminatorno.

"Penjanje je 'čista prisutnost i meditacija u pokretu' te od tuda dolaze njegovi terapijski učinci kao podrška tjelesnim te kognitivno - emotivnim neravnotežama i nedostacima", objašnjava Vanja Ilisić, osnivačica varaždinske Udruge za terapijsko i rekreacijsko penjanje Grip. U Varaždinu se penju i djeca i odrasli, dolaze i iz Zagreba, Međimurja, Zagorja… Ovdje cerebralna paraliza ili Downov sindrom nisu nikakva prepreka.

H-Alter: "Je li država u dosadašnjih 6-7 tjedana, nakon 29. prosinca, iskazala osjetljivost za specifične probleme osoba s invaliditetom i roditelja djece s posebnim potrebama nakon potresa na Baniji?" Dijana Smajo, predsjednica Udruge osoba s invaliditetom Sisačko-moslavačke županije: "Iskreno mi je žao što čitatelji ne mogu čuti moj smijeh trenutno. Mislim kako slobodno mogu reći da sustav nije učinio ništa u ovoj krizi. Prve naše obitelji zbrinute su u kamp kućicama preko naših privatnih poznanstva i kanala."

Portal Rasturam.com brzo je postao nezaobilazno mjesto za djecu i mlade s teškoćama u razvoju koje nudi njima prilagođen sadržaj. "Svako propuštanje razumne prilagodbe za osobe s invaliditetom ili dijete s teškoćama u razvoju predstavlja diskriminaciju. Ako ne omogućimo prilagodbe, djeca neće iskoristiti svoje pune potencijale, a kada odrastu biti će ovisni o tuđoj pomoći", kaže Sabina Lončar, predsjednica udruge Sjena koja je pokrenula portal.