S invaliditetom u zatvoru

Često zaboravljamo, da kao što mogu biti i nerijetko jesu žrtve kaznenih djela, osobe s invaliditetom jednako tako mogu biti i počinitelji nedjela. Statistički podaci pokazuju kako nema razlike u vrsti kaznenih djela koje te osobe čine u odnosu na ostatak populacije. Niti stupanj invaliditeta nije nikakav pokazatelj koja kaznena djela će počiniti.

Njihov broj u zatvorima i kaznionicama nije velik, no postojan je. Svaka osoba osuđena na izdržavanje zatvorske kazne, a koja ima neki oblik invaliditeta, predstavlja izazov za sustav. 

Darijo Jurišić, zamjenik je pravobraniteljice za osobe s invaliditetom od kraja 2016., te je jedna od osoba koje su najviše upoznate s navedenom problematikom. Jurišić je, između ostaloga bio je član Delegacije za obranu Inicijalnog izvješća Republike Hrvatske o provedbi Konvencije o pravima osoba s invaliditetom pred Odborom za prava osoba s invaliditetom UN-a u Ženevi 2015., te je sudjelovao u izradi propisa vezanih uz ostvarivanje prava za osobe s invaliditetom vezano uz cestovni, pomorski, zračni i željeznički promet. O položaju osoba s invaliditetom u zatvorima redovno educira polaznike temeljnog tečaja pravosudne policije.

Koliko je danas osoba s invaliditetom u hrvatskim zatvorima?

Broj osoba s invaliditetom u zatvorima mijenja se na tjednoj bazi. Dio njih izlazi iz zatvora. Dio ulazi, neki pak odlaze na uvjetni otpust, neki na Policajci moraju prenositi osobe u kolicama preko stepenica, pragova i sličnih prepreka. To je problem i za osobu s invaliditetom koja osjeća poniženje kada ih netko nosi, a mogu se i ozlijeditidopust, neki su u pritvoru. Podaci su varijabilni. Najbolje se poslužiti podacima Ministarstva pravosuđa i uprave, odnosno Uprave za zatvorski sustav i probaciju iz 2019. To su u ovom trenutku posljednji aktualni i objavljeni podaci. Te godine  60 do 80 osoba koje su prošle kroz kazneni sustav imale su neki oblik invaliditeta. Ako u obzir uzmemo kako je u zatvoru te godine bilo 12 600 ljudi, brojka od oko osamdeset osoba nije velika.

Imaju li svi naši zatvori uvjete potrebne za primanje osoba s invaliditetom?

Ne vjerujem da svi imaju adekvatne uvjete. No ne vjerujem niti da bi osobe s invaliditetom završile u zatvoru koje ne zadovoljavaju osnovne kriterije. Prema našim saznanjima kaznionica u Glini ima najbolje uvjete, najbolje je riješena pristupačnost sanitarnim čvorovima, izlaznim vratima i prostoru za rekreaciju. Upravo u tome zatvoru većina osoba s invaliditetom i izvršava kaznu.

Kako zatvorenici koji imaju pritužbe na uvjete u zatvoru ili na rad službenih osoba  dolaze do vaše institucije?

Kada nam se zatvorenik pritužuje, prvenstveno komuniciramo s upravom zatvora, s kojima imamo vrlo dobru komunikaciju. Zatim ako je potrebno odlazimo na teren, te u zatvorskoj jedinici, u ćeliji, posjećujemo osobu s kojom razgovaramo samostalno bez prisustva pravosudnih policajaca, te dobivamo potrebne informacije. Zatvore i kaznionice obilazimo u sklopu Nacionalnog preventivnog mehanizma, ali i kada nam se jave sami zatvorenici ili članovi njihovih obitelji. U tim slučajevima dolazimo u neposredan kontakt sa zatvorenicima, gledamo u kakvim uvjetima žive i rade, i na temelju toga dajemo svoje mišljenje.

Nemamo univerzalnu definiciju osobe s invaliditetom. Kako  se onda prilikom izvršavanja kazne točno zna tko ima pravo na taj status?

U Hrvatskoj  ne postoji jedinstvena definicija  osoba  s invaliditetom. Zbog toga koristimo definiciju iz Konvencije Ujedinjenih naroda o pravima osoba s invaliditetom, koju je do danas verificiralo više od 160 država.  Hrvatska je među prvima potpisala i ratificirala ovu Konvenciju, koja vrlo široko definira tko je osoba s invaliditetom. Prihvatio ju je i zatvorski sustav. U njoj se propisuje kako su osobe s invaliditetom sve one koje imaju dugotrajna tjelesna,  mentalna , intelektulana ili osjetilna oštećenja koja u kombinaciji s preprekama u okolini mogu dovesti do njihovog isključivanja iz sudjelovanja u zajednici.

Bez obzira na to imaju li status osobe s invaliditetom, zatvorski sustav u Hrvatskoj sve osobe koje imaju određen invaliditet ili oboljenja koji zaNaša iskustva govore da budući pravosudni policajci imaju neka opća znanja o problematici, ali ne znaju kako na ispravan način komunicirati prema osobama s invaliditetomhtijevaju neku dodatnu skrb tretira kao osobe s invaliditetom.

Imate li podatke koliko ima muškaraca, a koliko žena s invaliditetom u zatvorima?

Nemamo podatke o broju muških ili ženskih zatvorenika, no prednjači muška populacija. Od 14 zatvora, samo je onaj u Požegi namijenjen ženskoj populaciji. Do sada nismo imali niti jednu pritužbu žena s invaliditetom na uvjete u zatvoru.

Jesu li osobe s invaliditetom odvojene od opće populacije u zatvoru ili su integrirani?

Ne odvaja ih se od opće zatvorske populacije što je također u skladu s Konvencijom UN-a. Pokušava ih se integrirati u sve aktivnosti. To je svakako pozitivno jer tada imaju veći krug ljudi s kojima mogu raditi i pričati.  Isto tako, zdravi zatvorenici , koji dijele ćeliju s osobama s invaliditetom, nerijetko budu im svojevrsni asistenti.

O kakvom je vrstu invaliditeta kod zatvorenica i zatvorenika najčešće riječ? Kakva kaznena djela osobe s invaliditetom prema statistici najčešće počine?

U zatvoru su osobe s najrazličitijim spektrom invaliditeta. Nema korelacije između vrsta invaliditeta i načina počinjenih kaznenih djela.  Valja spomenuti kako je na izdržavanju kazne  2019., bilo  osam osoba koje su u kolicima.

Koje su najčešće pritužbe koje dobivate? Koliko ih uopće dobivate?

Broj je zapravo dosta mali jer je i broj zatvorenika nizak. Najveći dio pritužaba i predstavki se odnosi na ostvarivanje prava nakon izdržavanja kazne, dakle na koji će način moći ostvariti svoja prava kada budu slobodni. Imali smo nekoliko predstavki koji se ticali problema ostvarivanja komunikacija prilikom posjeta. Primjerice, osoba koja slabo čuje i ne može komunicirati preko pleksiglasa. Toj osobi trebalo je osigurati prostor u kojem će moći imati normalnu komunikaciju.  I to se vrlo lako riješilo.

Imali smo pritužbi i na pristupačnost , no kada smo došli  na lice mjesta vidjeli smo da je pristupačnost zadovoljavajuća. Ni pritužbe ili predstavke ne održavaju uvijek pravo stanje.  Iznenadit ćete se da nije bilo predstavki u kojim se žalilo na neprofesionalno ponašanje pravosudnih policajaca. Naravno, uvijek se postavlja pitanje žele li se osobe izlagati. Tako ne možemo znati uistinu kakvo je objektivno stanje po tom pitanju. No i tokom našeg posjeta zatvorima, osobe s invaliditetom nisu imali pritužbi na rad policije. Mi postupamo po svim vrstama predstavaka. Moguće je prijaviti i anonimno, postoje putevi bez otkrivanja identiteta. Nije bilo ni pritužaba na odnose s drugim zatvorenicima.

Uključeni ste u edukaciju pravosudnih policajaca. Kakva su njihova iskustva s osobama s invaliditetom?  Zadovoljni ste s konceptom edukacije kakav se provodi?

Već nekoliko godina uključeni smo u temeljni tečaj koje svaki pravosudni policajac mora proći. Riječ je o višemjesečnoj edukaciji u sklopu koje je Iznenadit ćete se da nije bilo predstavki u kojim se žalilo na neprofesionalno ponašanje pravosudnih policajaca. Naravno, uvijek se postavlja pitanje žele li se osobe izlagatii jedna od tema- Osobe s invaliditetom u zatvorskom sustavu. Nadležna tijela prepoznala su potrebu korigiranja svojih postupaka, pa je to pitanje  prvo  došlo na dnevni red, da bi se zatim realiziralo kroz ovakve izravne edukacije.

Naša iskustva govore da budući pravosudni policajci imaju neka opća znanja o problematici, ali ne znaju kako na ispravan način komunicirati prema osobama s invaliditetom.  Zato su im edukacije bitne, da nauče komunicirati s osobama koje ne čuju ili ne vide. U zatvorenim sredinama ne možete se dovesti u situaciju da ne znate da li vas osoba namjerno ne želi slušati ili vas jednostavno ne razumije.

Što pravosudne policajce najviše zabrinjava oko  osoba s invaliditetom? Imaju li pritužbi?

Ima nezadovoljstva. Pravosudni policajci kao osnovni problem ističu nerazumijevanje uprave za dodatne poslove koje moraju obavljati.  Primjerice, policajci moraju prenašati osobe u kolicama preko stepenica, pragova i sličnih prepreka. To je problem i za osobu s invaliditetom koja osjeća poniženje kada ih netko nosi, a mogu se tako i ozlijediti. Policajci, pak, moraju prenašati elektromotorna kolica koja teže oko 60 kilograma. Ako uzmemo u obzir da i osoba u kolicima ima najmanje 60 kilograma, jasno je koliko je to fizički zahtjevno. To su može riješiti postavljanjem kosina ili rampi. Također, slični problemi su prisutni i tijekom prijevoza zatvorenika.

Je li bilo nekih pritužbi zatvorenika vezanih uz nepoštivanje  epidemioloških mjera službenika?

Nismo imali niti jednu takvu pritužbu, niti, koliko znam, nije bilo smrtnih slučajeva, niti težih oboljenja osoba s invaliditetom u zatvorima izazvanih COVID-om 19.

Pretpostavljam da je danas stanje u hrvatskim zatvorima bolje nego, recimo, prije dvadeset godina?

U svakom slučaju osobama s invaliditetom danas je lakše izdržavati kaznu nego tada. Ranije spomenuta Konvencija o pravima osoba s invaliditetom UN-a uvodi socijalni model za razliku od medicinskog modela koji je bio do tada na snazi. Zaista možemo govoriti o vremenu prije i nakon Konvencije, kako u Hrvatskoj tako i u svijetu. Osobe koje rade u sustavu puno su svjesnije problematike. Ne vjerujem ni da je zatvorska bolnica uvijek imala dizalo, niti da je bilo toliko velik broj pristupačnih zatvorskih jedinica.

Ima puno više nadzora, ne samo od strane pravobraniteljskih institucija, već i ministarstva imaju svoje nadzore. Tu su i razne aktivnosti organizacija civilnog društva. Vjerujem da će za desetak godina situacija u zatvorima biti još povoljnija za osobe s invaliditetom. Bolje je nego ranije, no iz perspektive osobe koja izvršava kaznu, svi uvjeti još uvijek nisu na željenoj razini.