Zagreb, kasni siječanj 2017. godine. Bliži se ponoć, zadnji dnevni tramvaj samo što nije stigao. Marko stoji na stanici s rukama u džepovima, strah ga je uopće se približiti metalnoj klupici da mu se dupe ne smrzne. "Dobro da je Novi Zagreb izvrsno prometno povezan s centrom", pomislio je, sretan što ne mora pješačiti doma nakon tuluma kao neki od njegovih prijatelja u podsljemenskoj zoni. Zadnja šestica te večeri polako se zaustavila na stanici i Marko je ušao u zagrljaj toplog tramvaja u zimskoj noći te se posjeo odozada, iscrpljen od cjelodnevnih aktivnosti.
Negdje u prednjem dijelu tramvaja, K-0512 registrirao je dodatno opterećenje stražnjeg dijela vozila i izostanak zvučnog signala koji nastaje poništavanjem vozne karte. Elegantno je ustao i uputio se prema izvoru neregularnosti.
Marko je tipkao poruku na mobitelu kada je spazio da su se crne kožne čizme i tamnoplave cargo hlače pojavile ispred njega. Podigao je pogled i primjetio da je osoba ispred njega obučena u tamnoplavu odoru vojnog kroja, opasana remenom za oružje iz kojeg je virio Hrvatski samokres 2000 - ponos i dika karlovačke tvornice oružja HS Produkt, pištolj koji vjerno služi Oružane snage Republike Hrvatske, iračku vojsku, zaposlenike MUP-a i kontrolore ZET-a.
"Niste poništili svoju voznu kartu", rekao je K-0512, sakriven iza sunčanih naočala te siječanjske ponoći.
Marko se usrao. Pokazna mu je ostala doma, zato je i pješačio cijeli dan.
"Niste poništili svoju voznu kartu", ponovio je K-0512.
"Zaboravio sam ju doma", procvilio je Marko.
"Niste poništili svoju voznu kartu."
"Doma mi je."
"Niste poništili svoju voznu kartu."
"NEMAM JEBENU KARTU!"
K-0512 izvadio je pištolj i repetirao ga.
Gornja priča vam zvuči suludo? To je zato jer i jest suluda. Dapače, teško bi bilo naći distopijsku beletristiku u kojoj kontrola javnog prijevoza ima pravo pucati u ljude jer nisu platili karte, no ono čega se nisu sjetili Orwell i Huxley, sjetili su se zaposlenici ZET-a. Točnije rečeno, Udruga sindikata vozača i prometnih radnika ZET-a uputit će do kraja godine Zagrebačkom holdingu zahtjev za zaštitarskom ili policijskom pratnjom kontrolora, a zatim i zahtjev da polažu zaštitarski ispit koji im daje takve ovlasti. Centrala ZET-a je brže bolje uzvratila da je nošenje oružja "iracionalna mjera", no za očekivati je da će se o službenoj odluci ipak još detaljnije popričati na najavljenim sastancima. Do tada valja imati na umu da polaganje zaštitarskog ispita podrazumijeva osposobljavanje u rukovanju i gađanju vatrenim oružjem, kao i osposobljavanje u primjeni tjelesne snage, odnosno tečaj samoobrane.
Verbalno i fizičko nasilje ZET-ovaca nad putnicima
ZET-ovcima to ne bi bio prvi put da se služe nasiljem protiv putnika. Unatoč lamentacijama da su sami često na meti nasilja, ZET-ovci su više puta prešli svaku mjeru profesionalnosti, dobrog ukusa pa i zakona. U siječnju 2013. godine na Srednjacima, kontrolor ZET-a izašao je iz tramvaja prateći putnika koji nije platio svoju kartu te ga potom premlatio. Kasnije iste godine, kontrolorka ZET-a putnicu je šutnula nogom komentira Jasan je pritisak da ZET pod svaku cijenu pojačava kontrole i lovi "švercere" koji se švercaju uglavnom zato jer su cijene karata od početka recesije porasle gotovo dvostrukojući kako dotična "presporo izlazi iz autobusa". U travnju 2013. godine, još jedan vozač se potukao s putnikom iz nepoznatih razloga, ovog puta na autobusnoj stanici u Dubravi.
Osim fizičkog nasilja, ZET-ovci su pribjegavali iživljavanju na djeci koja nisu imala pokaznu kartu, a kojoj nisu dozvolili da kartu kupe preko mobitela nego su inzistirali na gotovinskom plaćanju. Događalo se da su djeca bila i ostavljena na stanici. Roditelji su se žalili i na to da su kontrolori i vozači urlali na njihovu djecu zbog takvih sitnih nesporazuma.
Jednom prilikom kada je kontrola ZET-a "ulovila" putnicu do Zaprešića bez valjane karte za drugu zonu, kontrolori ZET-a naredili su vozaču autobusa da ne otvara vrata. Putnici su tako pola sata sjedili zarobljeni u autobusu nakon čega je Tomislav Jurić, glasnogovornik ZET-a, imao obraza izjaviti da putnicima nije bila ograničena sloboda kretanja.
Kvote, kvote, kvote
Nabrojene instance fizičkog i verbalnog nasilja ZET-ovaca nad svojim putnicima, ne samo da su neljudske i neprofesionalne nego također odaju neobičnu revnost ZET-ovaca u obavljanju svog posla. Naravno da ne bi trebalo biti čudno da radnici svoj posao obavljaju s entuzijazmom, ali kada počnu mlatiti mušterije i ponašati se kao utjerivači dugova, stvari postaju u najmanju ruku sumnjive. Ta sumnja samo dalje raste kada njihov sindikat jednog ugodnog, iako pomalo pretoplog, jesenskog dana napomene da će predati zahtjev središnjici da omogući kontrolorima polaganje ispita koji bi im omogućio rukovanje vatrenim oružjem na radnom mjestu u svrhu sprečavanja švercanja. Nigdje u svijetu kontrolori javnog prijevoza ne nose vatreno oružje, pa zaista ne postoji razlog da tu tradiciju započnu u jednom od sigurnijih glavnih gradova Europske Unije.
No pozadina ove sulude ideje mogla bi ležati u činjenici da je Zagrebački holding u golemim financijskim problemima. Budući da je naplata javnog prijevoza jedna od bitnih stavki punjenja njihovog proračuna, ne bi čudilo da se na kontrolore ZET-a stavlja dodatni pritisak da agresivno inzistiraju na lovljenju osoba koje se švercaju, kao što se inzistira i na kontinuiranom i nerazumnom višegodišnjem dizanju cijena prijevoza koje je kod većine ljudi i stvorilo revolt prema plaćanju javnog prijevoza.
Kaos od samog početka
Državni ured za reviziju se 2012. godine pozabavio Zagrebačkim holdingom. [7] Zaključci revizije bili su u najmanju ruku porazni. Za 2011. godinu daju se sljedeće figure: "Ukupni prihodi [holdinga] su ostvareni u iznosu 3.826.754.148,00 kn. Vrijednosno značajniji u iznosu 1.078.753.739,00 kn se odnose na prihode Podružnice ZET, od čega na subvencije Grada 568.500.000,00 kn (52,7%), prihode od prodaje usluga 316.246.862,00 kn (29,3%), te druge prihode u iznosu 194.006.877,00 kn (18,0%). Rashodi navedene Podružnice su ostvareni u iznosu 1.462.527.246,00 kn, te je evidentiran gubitak u iznosu 383.773.507,00 kn. Iz ranijih godina je prenesen gubitak u iznosu 706.407.883,00 kn te ukupni gubitak iznosi 1.090.181.390,00 kn."
Dakle, ZET je u 2011. godini ostvario gubitak od gotovo 400 milijuna kuna, što je s prethodnim dugovanjima naraslo na ukupno dugovanje od Naravno da ne bi trebalo biti čudno da radnici svoj posao obavljaju s entuzijazmom, ali kada počnu mlatiti mušterije i ponašati se kao utjerivači dugova, stvari postaju u najmanju ruku sumnjivenešto malo više od jedne milijarde kuna. Revizori su se osvrnuli i na razloge ZET-ovog ogromnog dugovanja napomenuvši da su "na poslovni rezultat Podružnice ZET, između ostalog, utjecali troškovi ulaganja u nabavu tramvaja i autobusa putem leasinga i kredita, povjeravanje usluga održavanja vanjskim izvoditeljima uz neprovođenje reorganizacije poslovanja."
Spomenuti "troškovi nabave" zvuče očekivano budući da nabava ipak po samoj svojoj definiciji košta, ali kada se počne malo dublje kopati stvari postaju još gore.
Revizija je ustvrdila sljedeće: "U razdoblju od 2005. do 2010., nabavljeno je 140 niskopodnih tramvaja, od čega 79 putem operativnog leasinga (povratni leasing) na rok deset godina. Nabavna vrijednost 79 tramvaja je 157.868.018 EUR (s porezom na dodanu vrijednost), a naknada za leasing [tramvaja]je promjenjiva i u vrijeme zaključenja ugovora je iznosila 200.148.154 EUR, što je za 26,8% više od nabavne vrijednosti. Društvo se obvezalo u vrijeme trajanja leasinga otplatiti 90,0% nabavne vrijednosti (uvećano za naknadu za leasing), dok će knjigovodstvena vrijednost iznositi 57,0% nabavne vrijednosti. Također, putem operativnog leasinga je nabavljeno 214 niskopodnih autobusa, čija je vrijednost prema ugovorima iznosila 104.792.001 EUR (s porezom na dodanu vrijednost), a naknada za leasing u razdoblju od osam godina će iznositi 193.479.928 EUR, odnosno 84,6% više od nabavne vrijednosti autobusa. U vrijeme trajanja leasinga (osam godina) Društvo se obvezalo otplatiti 90,0% nabavne vrijednosti Teško bi bilo naći distopijsku beletristiku u kojoj kontrola javnog prijevoza ima pravo pucati u ljude jer nisu platili karte, no ono čega se nisu sjetili Orwell i Huxley, sjetili su se zaposlenici ZET-ai (uvećano za naknadu), a knjigovodstveni vijek autobusa je 12 godina, dok je uporabni vijek znatno duži. Ukoliko se nakon otplate Društvo odluči na kupnju tramvaja, odnosno autobusa, cijenu će utvrditi prodavatelj, neovisno o ostatku vrijednosti nakon isteka ugovora o leasingu."
Čak i ako uzmemo u obzir scenarij u kojem bi leasing bio skuplji od obične kupovine, cifre od 26,8 i 84,6% veće od nabavne vrijednosti koje je Holding potrošio na autobuse i tramvaje ZET-a zvuče poprilično nepovoljno, a takav oblik poslovanja kritiziran je i od strane revizora koji su ustvrdili da "prije nabave tramvaja i autobusa te druge opreme putem leasinga nije izrađena analiza isplativosti navedenog načina nabave u odnosu na druge oblike nabave (kredit, vlastita sredstva, sredstva od emitiranja obveznica). " te nadodali kako su "navedena ulaganja (nabava tramvaja i autobusa) obavljana bez analize isplativosti te jasnih strateških smjernica koje bi predstavljale osnovu za razvoj Podružnice ZET i Društva kao cjeline."
Holding je u svjetlu takvih financijskih poraza odlučio malo nagaziti na drugim bojištima pa je, prema riječima revizora "tijekom 2011. ukinut besplatan prijevoz, a od početka srpnja 2011. je u primjeni Odluka o socijalnoj skrbi, po kojoj Grad plaća prijevoz određenim korisnicima, sukladno dohodovnom cenzusu. Nadalje navodi da su pokrenute aktivnosti za smanjenje troškova i povećanje prihoda Podružnice ZET, te da se u 2012. planira prihod od prijevoza u iznosu oko 450.000.000,00 kn, što je povećanje za 40,0% u odnosu na prethodnu godinu. U daljnjim aktivnostima naglasak je na smanjenju godišnjeg gubitka iz djelatnosti javnog prijevoza (smanjenje troškova, povećanje subvencija Grada i prihoda od prodaje) kako bi se stabiliziralo poslovanje."
Holdingov i ZET-ov katastrofalni model poslovanja se dakle prelomio na krajnjim korisnicima, osobito na nekim studentima koji su uživali gotovo pa besplatan javni prijevoz u Zagrebu. I zaista, 2012. godine ZET je, prema konsolidiranom financijskom izvještaju [8] za tu godinu od prodaje usluga putnicima skoro pa ostvario svoju ciljanu cifru od 450 milijuna kuna - naime, zaradili su 443 milijuna kuna. Sljedeće godine dobit je bila još veća - 464 milijuna kuna, da bi 2014. godine zarada od prodaja usluga putnicima iznosila 519 milijuna kuna. Dakle naplata karata je u porastu, ali se sveukupno poslovanje ZET-a u 2014. godini, unatoč porastu prodaje, zaključilo sa sveukupnim gubitkom od 131 milijuna kuna. Nadodavši na to loše do osrednje poslovanje Holdinga u cjelini, kao i prethodne dugove koje treba otplatiti, jasan je pritisak da ZET pod svaku cijenu pojačava kontrole i lovi "švercere" koji se švercaju uglavnom zato jer su cijene karata od početka recesije porasle gotovo dvostruko.
Loše financijske poteze plaćaju građani
Na kraju se sve svodi na jednostavnu činjenicu da je Zagrebački holding u cjelini katastrofalno vođen. ZET je tu kroz raznorazne nabave izvukao deblji kraj i sada se na uslugama putničkog prijevoza, koje su jedno od najprofitabilnijih grana holdinga, pokušavaju zakrpati greške pijanih milijardera iz njegovih ranijih dana. Najveću cijenu ovdje plaćaju putnici, osobe koje nipošto nisu krive za trošenje milijardi kuna na užasno isplanirane financijske izlete, i kojima se sada maltene prijeti vatrenim oružjem ako odluče da ne žele plaćati tuđe greške.
Ostaje nam jedino to da se nadamo da takav distopijski scenarij neće ugledati svjetlo dana u Zagrebu.
Članak je objavljen u sklopu projekta "Vladavina prava" koji sufinancira Agencija za elektroničke medije (Fond za poticanje pluralizma i raznovrsnosti elektroničkih medija).
