Inicijativa Čuvamo naš park (Savica za park) na svojoj Facebook stranici objavila je vizual u kojem upozorava da je Grad Zagreb za kupnju samo jedne sprave za dječje igralište izdvojio 262.898,38 kn više od onoga što bi bilo tko od nas platio da kao običan kupac ode direktno kod dobavljača ili proizvođača i sam kupi jednaku takvu spravu. Spravu koja s montažom u maloprodaji košta 178.441,62 kune Zrinjevac je preprodao Gradu po cijeni od nevjerojatnih 441.340,00 kn. Istovremeno, Večernji list donosi tekst o tome kako se kupuju preskupe klupe za dojenje, sjenice, kućice ili oglasni panoi, a na Facebook stranici Grad Sesvete objavljeno je kako su vijećnici Bandićeve stranke i HDZ-a izglasali nabavu 60 tzv. pivskih garnitura (sklopivi stol i dvije klupe) po cijeni tri puta većoj od maloprodajne.
Kako je to moguće? Kako je moguće da gradska uprava na čelu s gradonačelnikom u tolikoj mjeri rasipa naš novac? Svaki građanin pripazit će kako troši svoj teško zarađen novac i prije bilo kakve kupnje dobro će se raspitati gdje će najpovoljnije nabaviti ono što mu treba. Grad to radi drugačije.
Kombinirana sprava Jeffron postavljena je u novouređenom dječjem igralištu u naselju Remetinečki gaj; Foto: Suzana Dobrić Žaja
Krajem 2016. godine Grad je pokrenuo otvoreni postupak javne nabave za krajobrazno uređenje zelenih površina na području Grada Zagreba. Cilj ove konkretne javne nabave bio je sklapanje ugovora na dvije godine s jednim odabranim ponuđačem za uređenje zelenih površina, uglavnom parkova i trgova, na 35 zaštićenih lokacija, te na 17 lokacija koje nisu u sustavu zaštite.
U prvu skupinu pripadaju trgovi i zelene površine u najstrožem centru grada, primjerice Trg kralja Tomislava, Marulićev trg, Trg žrtava fašizma, a u drugoj su zelene površine u naseljima Savski gaj, Jarun ili Špansko. Procijenjena vrijednost ove javne nabave iznosi 30 milijuna kuna i to bez PDV-a. U dokumentaciji javne nabave nalazi se i detaljan troškovnik u kojem su navedeni i opisani svi traženi radovi, kao i popis različite opreme, sprava i sadnog materijala potrebnih za dvogodišnji plan uređenja.
Uređenje 52 lokacije, od kojih je veći dio pod nekom vrstom zaštite, golem je posao za koji je potreban veliki kapacitet, kako ljudstva, tako i U gradski proračun, kao i u proračun Holdinga, slijeva se golema količina novca kojeg u tako glomaznom i kompliciranom mehanizmu nije lako pratiti. S druge strane, komunalne usluge sve su lošije, grad se guši u smeću, a ovih dana najavljuju se i nova poskupljenjaopreme. Je li Grad formirao ovako opsežnu javnu nabavu vodeći se ekonomskim načelima, zakonskim propisima ili nekim drugim motivima, teško je reći. U uvjetima ove javne nabave stoji da ponuditelj mora imati najmanje 100 zaposlenih, od kojih 4 inženjera agronomije i 4 inženjera šumarstva. Nadalje, budući da se iz nepoznatih razloga mora osigurati mogućnost izvođenja radova na području SVIH gradskih četvrti Grada Zagreba istovremeno, određena je i minimalna mehanizacija koju ponuditelj mora imati, a koja uključuje najmanje 10 kamiona, 4 rovokopača, valjak, 2 mini bagera itd.
Na taj način eliminiran je i izbačen iz konkurencije veliki broj tvrtki koje samostalno ne mogu zadovoljiti ovako zahtjevne uvjete. Zato ne čudi da je na ovaj postupak javne nabave stigla tek jedna ponuda, ona koju je poslao Zagrebački holding, podružnica Zrinjevac, s kojim je na kraju i potpisan tzv. Okvirni sporazum za krajobrazno uređenje zelenih površina na području grada Zagreba. Uz ponudu Zrinjevca je, s raznim garancijama, popisom mehanizacije itd., pristigao i ispunjeni troškovnik s ukupnom cijenom svih opisanih radova i opreme ukupne vrijednosti ni više ni manje nego 29.999.999,62 kn! Brojka koja ne djeluje ni najmanje slučajno.
Prosječnom građaninu s prosječnom hrvatskom plaćom nije lako predočiti što se sve može napraviti za 30 milijuna kuna ili pak realnu vrijednost tog iznosa. Stvari postaju malo jasnije kada izračunamo da za 30 milijuna kuna radnik s prosječnom hrvatskom neto plaćom od oko 6.000 kuna mora raditi 416 godina ili punih deset života! A to je vrijednost samo jedne u nizu javnih nabava koje se svakodnevno rutinski odrađuju u Zagrebu da bi grad uopće mogao funkcionirati. Isto tako, teško će netko od nas znati je li primjerice cijena od 55 kn/m3 za strojno skidanje sabijenog i zakorovljenog tla povoljna ili nije, ali kada dođemo do nekih nama bližih i lakše provjerljivih stavki, stvari se bitno mijenjaju.
Upravo te sitne stavke pokrenule su lavinu pitanja po čitavom gradu. Tako je u planu malih komunalnih akcija u Brezovici najavljeno uređenje kuhinje u zgradi mjesne samouprave za 100.000 kuna, postavljanje koša za smeće koji košta 2.190, ili stalka za bicikl od 2.125 kuna. Pri tom nitko iz vijeća gradskih četvrti niti iz mjesnih odbora nema uvid u troškovnike, već sve cijene određuje Grad. Čovjek se jednostavno mora zapitati kakav je to koš za smeće koji košta trećinu prosječne plaće i nije li možda, za naše novce, Grad mogao uložiti malo više napora da pronađe neku povoljniju ponudu.
Park za djecu s poteškoćama koji je otvoren 2013. godine primjer je skupog, lošeg i promašenog projekta.
Park je smješten na livadi istočno od jezera Bundek i praktički nedostupan sredstvima javnog prijevoza.
Umjesto da ih se socijalizira, djeca s poteškoćama odvojena su od druge djece.
Budući da je cijeli dan na suncu, s tamnim antitraumatskim pločama položenim oko sprava koje dodatno privlače toplinu, park se može koristiti samo u ranim jutarnjim satima.
Pet godina nakon otvorenja park je zapušten, neuredan i prazan; Fotografije: Suzana Dobrić Žaja
Kako je moguće da Grad u tolikoj mjeri rasipa naš novac? U 30 troškovničkih stavki umjesto maloprodajnih 2.237.074,5 kn po javnoj nabavi, plaćeno je 3.268.955 kn ili 46% više pa je ukupan preplaćeni iznos 1.031.880,50 kn. Ovih milijun kuna koje je Grad mogao uštedjeti samo su kap u moru svih nepravilnosti kojima svakodnevno svjedočimoU javnoj nabavi o kojoj je ovdje riječ, više od polovice ukupnog iznosa sredstava od 30 milijuna kuna odnosi se na kupnju i ugradnju razne urbane opreme: to su ograde, sprave za dječja igrališta, oprema za sportska igrališta, fitness sprave, parkovna oprema i sl. Pri tome su u troškovniku vrlo precizno specificirane karakteristike svakog pojedinog artikla, tako da nema sumnje od kojeg ga točno proizvođača ili dobavljača treba nabaviti: "Nabava, dovoz i ugradnja prema uputama proizvođača klupe bez naslona; metalna konstrukcija dim.60x40x3 mm i 40x40x2 mm s drvenim hrastovim elementima za sjedenje kao tip Bundek proizvođača podružnice Zrinjevac ili jednakovrijedan". Zaintrigirani time, odlučili smo napraviti analizu dijela troškovnika koji se odnosi na sprave za dječja igrališta jer se radi o konkretnim proizvodima za koje je najlakše ustanoviti točnu cijenu.
U troškovniku je ukupno predviđeno 105 različitih artikala namijenjenih opremanju dječjih igrališta ukupne vrijednosti 8.868.475,00 kuna. Radi se o različitim manjim spravama – ljuljačkama, toboganima, vrtuljcima, ali i o većim, skupljim spravama kao što je npr. gusarski brod, kombinirani sistemi za igru ili sprave za djecu s teškoćama. Zastupljeno je ukupno 6 proizvođača, odnosno dobavljača: Zrinjevac (112.568,00 kn), Usluga Pakrac (2.250.380,00 kn), Diljexport (2.081.592,00 kn), Redox (1.315.421,00 kn), Regoč (2.151.754,00 kn) i Panex (956.760,00 kn). Od proizvođača smo zatražili kataloge i maloprodajne cjenike proizvoda ili ponude za točno određene artikle. Odgovore smo dobili samo od tvrtki Redox i Regoč, dok ostali nisu odgovorili na naš upit. Dobivene iznose usporedili smo s cijenama koje je Zrinjevac ponudio u troškovniku, a rezultati usporedbe bili su i više nego zanimljivi![1]
Redox, poznati domaći proizvođač kvalitetne opreme za dječja igrališta, u troškovniku je zastupljen s 18 različitih sprava. Za jednu spravu maloprodajna cijena približno je jednaka onoj iz troškovnika, jedna je u maloprodaji skuplja nego u troškovniku, dok je ostalih 16 skuplje u troškovniku, i to za prosječno 25-30%. Sveukupna maloprodajna cijena za svih 18 tipova sprava iznosi 1.046.708,00 kn, što znači da je Grad preplatio Zrinjevac za 268.713,00 kn.
Tvrtka Regoč d.o.o. se također bavi opremanjem dječjih igrališta kao dobavljač i ekskluzivni zastupnik njemačke tvrtke Eibe za Hrvatsku i Bosnu i Hercegovinu, a pravo prodaje ima i u Sloveniji, Crnoj Gori i Srbiji. U troškovniku je zastupljena s 15 stavki. Za tri artikla nismo uspjeli ustanoviti maloprodajnu cijenu, a od preostalih 12 jedan je u maloprodaji skuplji nego u troškovniku, dok su ostali skuplji prema troškovničkim cijenama uglavnom za oko 50%. Iznos za tih 12 stavki u troškovniku je 1.953.534,00 kn, a u maloprodaji 1.190.366,50, pa je prema tome ukupan preplaćeni iznos čak 763.167,50 kn. Rekorder ove analize je sprava Jeffron 1 s početka teksta koja je preplaćena za 262.898,38 kn.
Dakle, od ukupno 105 stavki sprava za dječja igrališta analizirali smo njih 30 ili nešto manje od trećine, a za taj posao potrošili smo tek nekoliko Teško da će netko od nas znati je li primjerice cijena od 55 kn/m3 za strojno skidanje sabijenog i zakorovljenog tla povoljna ili nije, ali kada dođemo do nekih nama bližih i lakše provjerljivih stavki, stvari se bitno mijenjaju. Upravo te sitne stavke pokrenule su lavinu pitanja po čitavom graduradnih sati. Ustanovili smo da je za tih 30 stavki umjesto maloprodajnih 2.237.074,5 kn po javnoj nabavi plaćeno 3.268.955 kn ili 46% više pa je ukupan preplaćeni iznos preko milijun kuna, točnije 1.031.880,50 kn.
Usporedimo li to s prosječnom plaćom, radi se o iznosu za koji radnik s prosječnom plaćom radi 14 godina! A to je tek mali dio ove konkretne javne nabave, jedne od mnogih koje Grad Zagreb svakodnevno raspisuje. Iako na prvi pogled sve djeluje zakonito – pokrenut je postupak javne nabave, odabran je Zrinjevac kao najpovoljniji, doduše jedini ponuđač – teško je oteti se dojmu da je sve to dio jednog dobro uigranog scenarija u kojem Grad i Holding točno znaju koje su im uloge.
Što se događa s drugim vrstama troškova, na što se sve troši i na čemu se sve gubi novac, teško je i zamisliti. Činjenica je da se u gradski proračun, kao i u proračun Holdinga, slijeva golema količina novca kojeg u tako glomaznom i kompliciranom mehanizmu nije lako pratiti. S druge strane, komunalne usluge sve su lošije, grad se guši u smeću, ovih dana najavljuju se i nova poskupljenja cijena parkiranja, a nejasno je hoće li ili neće poskupjeti i javni gradski prijevoz. Ovih milijun kuna koje je Grad mogao uštedjeti samo su kap u moru svih nepravilnosti kojima svakodnevno svjedočimo. Na institucijama je da ustanove radi li se ovdje o nemaru, lošem upravljanju ili o nečem puno težem.
