Čuvari gradonačelnikovog "delanja"

Ne događa se često da stručne udruge tako složno i jedinstveno iskažu nezadovoljstvo i neslaganje s nekim potezom lokalne ili državne vlasti kao što je slučaj s recentnim uređenjem Trga žrtava fašizma koje već više od dva mjeseca provodi zagrebački gradonačelnik. Praktički nema Možemo izraziti i opravdanu sumnju u ispravnost valorizacije koja je pokazala da je gotovo sav biljni fond bolestan ili oštećen jer su za rušenje predviđena čak 22 od ukupno 27 stabalarelevantne udruge koja se nije više ili manje otvoreno očitovala, bilo protiv načina uređenja, bilo protiv procedure po kojoj se trg uređuje.

Tako se još prije godinu dana već na samu najavu radova oštrom kritikom najprije oglasilo Društvo arhitekata Zagreba, a nakon početka radova i ostali – Hrvatsko društvo krajobraznih arhitekata, Udruženje hrvatskih arhitekata, Hrvatsko društvo likovnih umjetnika, Hrvatsko društvo likovnih umjetnika Zagreb, Katedra za zaštitu kulturne baštine Filozofskoga fakulteta u Zagrebu, ULUPUH, Muzeji Ivana Meštrovića.

Čak je i Hrvatska komora arhitekata, koja se iznimno rijetko izjašnjava čak i onda kada bi trebala, našla za shodno uputiti protestni dopis. Stručnim udrugama pridružili su se brojni ugledni pojedinci iz struke i javnog života, kao i nevladine udruge i mnoge građanske inicijative koje se bave teškim stanjem u zagrebačkom prostoru i šire, te građani koji se već dva mjeseca svake srijede okupljaju na trgu.

"Javni prostor ne smije se mijenjati niti uređivati bez javnih rasprava i javnih arhitektonsko-urbanističkih i krajobraznih natječaja, a informiranje i participacija građana su obavezni. Sve drugo nedemokratska je praksa s dugoročno štetnim posljedicama, koju kao odgovorno i kompetentno društvo smatramo neprihvatljivom", kaže Društvo arhitekata Zagreba.Da nešto zaista ne štima potvrđuje i to što je zadnjih nekoliko dana zamijećeno da je iz nepoznatog razloga zamjena stuba postamenta Meštrovićevog paviljona usporena ili čak zaustavljena. Još je znakovitije to da se Grad oglušio na dva dopisa Ministarstva graditeljstva kojima se traži da temeljem zahtjeva inicijative Vratite magnoliju za upravni nadzor nad realizacijom projekta u Ministarstvo dostavi očitovanje i projektnu dokumentaciju

"No, tko je uspio odvagati i s kakvom sigurnošću i podrškom da je originalan Meštrovićev koncept, na koji se rješenje poziva, prihvatljiv nakon toliko vremena?", pitaju iz Hrvatskog društva krajobraznih arhitekata.

"Svaki aspekt djelovanja oko Meštrovićevog paviljona, od neprovođenja natječaja, preko opskurnih simulacija i de facto skrivanja projektne dokumentacije od očiju javnosti, do tvrdoglavog i apsolutistički obojanog stava u svrhu daljnjeg negativnog djelovanja prema javnoj površini je za čistu i nedvosmislenu osudu", poručuje Udruženje hrvatskih arhitekata.

"Projekt uređenja javnih i zelenih površina intervencijama na stubama, trijemu i portalu Doma HDLU zadire u fizički integritet kulturnog dobra što se ne smije događati bez detaljnog konzervatorskog elaborata. U ovom slučaju držimo nedopustivim miješanje projektantskog i konzervatorskog posla, odnosno opravdavanje jednoga drugim", zaključuju iz Katedre za zaštitu kulturne baštine Filozofskog fakulteta.

"Forsiranje izvedbe navodnog Meštrovićevog projekta cjeline trga u zatečenom, tad još u potpunosti nedefiniranom urbanom kontekstu s ogromnim vremenskim odmakom smatramo neadekvatnim i ishitrenim načinom naknadnog upisivanja povijesnih slojeva u tkivo grada", rekli su iz ULUPUH-a.

"Uklanjanje uzraslog raslinja oko Doma kako bi se ostvario najobičniji travnjak nema opravdanja ni pred pticama ni pred ljudima, kao što ga ne bi imalo niti uklanjanje Planićevog kamenog trga s fontanom pred glavnim ulazom koji se skladno stopio s Meštrovićevim rješenjem", istaknula je Zrinka Paladino.

"Na ovom primjeru se pokazuje totalno bezakonje ove zemlje – na svim razinama. Od grada, od volje i samovolje gradonačelnika Bandića do ministrice kulture", ocijenio je Zvonko Maković.

Mogli bismo ispuniti stranice i stranice teksta riječima osude, zgražanja i ljutnje koje su upućene na projekt uređenja Trga žrtava fašizma koji je tako postao poligon na kojem gradonačelnik testira granice svoje moći i bahatosti uporno gurajući projekt kojeg nitko ne želi. Jer Bandić je bolji arhitekt od svih arhitekata, bolji konzervator od svih konzervatora, više voli drveće i ptice od bilo kojeg ljubitelja prirode, a kad se primi lopate i krene saditi, sve što on posadi raste brže i bolje.

Jednom riječju, gradonačelnik je Superman koji jedini zna što je dobro za sve nas. U svojih šest gradonačelničkih mandata sve gradske urede pretvorio je u ispostave koje samo provode i ostvaruju njegove želje i sulude projekte, bez ikakvog sluha za stvarne prioritete i potrebe grada. Planira se loše i nikako, novac se rasipa na kozmetičke i nepotrebne projekte, a sve ono što je nevidljivo, ali ključno za dobro funkcioniranje grada, sustavno se zanemaruje.

Međutim, gradonačelnik voli da ga "narod" voli, da je najbolji među jednakima i zato mu se nikako ne sviđa kada se javnost i struka tako otvoreno i bez ikakve zadrške protive njegovim odlukama. Smetaju ga ti komarci koji stalno bockaju, smeta ga što su u slučaju Trga žrtava fašizma mediji Kartografski prikaz 4b određuje procedure urbano prostornog uređenja, odnosno je li za neki prostor predviđen natječaj ili izrada urbanističkog plana uređenja, ali to nije jedini kriterij za raspisivanje natječaja. I Rovis uređenje Trga žrtava fašizma uporno naziva "sanacijom" tvrdeći da za takvu vrstu i obim radova natječaj ionako nije potrebanredom stali na stranu građana ili su u najmanju ruku neutralni. Smeta ga kada se propituju njegove odluke, kada se pregledavaju projekti, troškovnici i ugovori jer svako malo ispliva neki novi nezgodan detalj i pokaže se da je još negdje prekršena procedura ili da nedostaje kakav važan dokument.

Ali, koliko god bila pogrešna neka odluka, Milan Bandić to neće i ne smije priznati. On mora ustrajati u vlastitoj nepogrešivosti. Čak i onda kada očigledno nije u pravu, on tvrdoglavo "dokazuje" da ipak jest. Pri tome se služi svojim tipičnim, puno puta viđenim metodama i na novinarska pitanja koja mu se ne sviđaju ne daje odgovore, nego glumi ili žrtvu ili velikog vizionara koji jedini vidi kako će krasno u konačnici izgledati gotov projekt, u što će se, kada sve bude završeno, uvjeriti i svi oni koji nemaju takav vizionarski dar.

"Vi to sve znate, ali imate zadaću da radite problem gdje ga ne treba. Meni je to izuzetno ozbiljno! Zašto vi mene mrzite, čemu to?!", odgovara on novinarima. Do sada je taktika funkcionirala, ali čini se da se vremenom malo izlizala i ne daje više željene rezultate jer svakog dana neka nova udruga ili institucija izađe s novom kritikom, a javnost i dalje ne prihvaća niti preuređenje Trga žrtava fašizma niti vizionarov projekt Pješačkog centra izvrsnosti.

Pokušao je gradonačelnik i osluškivati želje naroda i dati mu ono što želi. Kada se javnost pobunila zbog čupanja magnolije i činjenice da se planira ukloniti sve raslinje s trga, odmah je rekao da će "taj trg imati dvaput više magnolija, dvaput više sveg ostalog drveća i bit će triput ljepši", iako je bilo poznato da projekt arhitektice Loredane Stunić uključuje čišćenje sveg zelenila s prostora trga. Nezgodno je što takve izjave ostanu zapisane i gradonačelnika se može podsjetiti na sve ono što je govorio i obećavao.Đerzić je ustvrdio da je na mrežnim stranicama Odbora za prostorno uređenje dostupna sva projektna dokumentacija, što također nije istina, jer projekti više nisu dostupni niti zastupnicima u skupštini, a kamoli zainteresiranoj javnosti. Dostupni su materijali koji se uglavnom tiču javne nabave i ugovora za izradu dokumentacije i izvođenje radova

Zato je trebalo prijeći na sljedeći korak i dokazati kako je sve legalno i da se "delalo" po zakonu i procedurama, a tu na scenu stupaju poslušnici iz gradskih ureda koji su dobili nezahvalan zadatak utjerati projekte u zakonske i proceduralne okvire i opravdati sve nepromišljene gradonačelnikove izjave kojima je ad hoc reagirao na kritike.

Oni su žrtvena janjad na koju će svaliti krivnju ako se ipak pokaže kako problema ima i da nije baš sve bilo po zakonu. Tako je, kada je zbog nestručnog uklanjanja stuba oko Meštrovićevog paviljona voda procurila u depo Povijesnog muzeja, Bandić poručio: "Ja nisam stručnjak, konzultirajte Zavod za zaštitu spomenika, projektanta i izvođače", ogradivši se od svake odgovornosti za nastalu štetu.

U emisiji Radio Sljemena Moj firtl od 25. svibnja, novinar Ivan Hlupić dao je priliku predstavnicima Grada da kažu nešto o projektu preuređenja Trga žrtava fašizma. Njegovi gosti bili su Ivica Rovis, ravnatelj Zavoda za prostorno uređenje Grada Zagreba i Damir Đerzić, pomoćnik pročelnika za građenje komunalne infrastrukture i održavanje javnoprometnih površina, javnih objekata i javne rasvjete pri Gradskom uredu za prostorno uređenje. Silvije Novak, pročelnik Gradskog zavoda za zaštitu spomenika kulture i prirode i najprozivanija osoba ovog slučaja, koji je također trebao biti gost, nije se pojavio ispričavši se sastankom u gradskoj upravi.

Rovis i Đerzić vrlo su elokventno i stručno rastumačili kako niti u projektima niti u proceduri nije bilo ni najmanje pogreške. Njihova logična, uvjerljiva i dobro pripremljena izlaganja mogla su ukloniti ili barem smanjiti brojne prijepore vezane uz projekt da nije bilo jednog sitnog detalja. Naime, nekoliko tjedana ranije Grad je na zahtjev skupštinskog Odbora za prostorno uređenje morao pokazati dokumentaciju prema kojoj se izvode radovi. Kratkih pola sata dokumentacija je bila dostupna javnosti i za to vrijeme dio dokumentacije je fotografiran. Tako je bilo moguće naknadno provjeriti neke od navoda o sadržaju projekta koje je u eteru Radio Sljemena iznio gradonačelnikov dvojac.Rovis kaže da se prostor "apsolutno ne mijenja u velikom obimu, gledamo prema sjeveru vidimo drvo, gledamo prema jugu vidimo drvo". Također je obećao da će se za naredne faze projekta Pješačkog centra izvrsnosti (uređenje ulice Račkoga i poteza od Trga kralja Petra Krešimira IV. do Trga žrtava fašizma) ipak raspisati natječaj

Đerzić je tako govorio kako za radove oko Meštrovićevog paviljona nije bila potrebna građevinska dozvola jer se izvode u skladu s Pravilnikom o jednostavnim građevinama i radova, s čime se možemo složiti, ali radove naziva "sanacija javnih i zelenih površina i sanacija dotrajalih stuba oko Meštrovićevog paviljona".

To ne odgovara stvarnom nazivu projekta u kojem stoji "uređenje javnih i zelenih površina", a upornim ponavljanjem izraza "sanacija" pokušava se stvoriti dojam da je obuhvat projekta manji od stvarnog i da se radi o neuređenom, zapuštenom prostoru, iako svi znamo da to nije istina. U više navrata naglasio je da je za arhitektonski i za krajobrazni projekt dobivena suglasnost, odnosno potvrda glavnog projekta Gradskog zavoda za zaštitu spomenika kulture i prirode prebacujući tako sa svog ureda lopticu eventualne buduće odgovornosti na Zavod.

Obrazlažući projekt krajobraznog uređenja Đerzić je rekao: "Svaka biljka koja je ovdje posađena ima svoju valorizaciju. Ona je pregledana od strane struke. Sve one biljke koje su bile dotrajale, koje su bile osušene, koje se ne uklapaju prema tom projektu su uklonjene". To nije točno, jer su se prema krajobraznom projektu trebale ukloniti samo one biljke koje su bolesne i nema govora o "biljkama koje se ne uklapaju".

Pri tome možemo izraziti i opravdanu sumnju u ispravnost valorizacije koja je pokazala da je gotovo sav biljni fond bolestan ili oštećen jer su za rušenje predviđena čak 22 od ukupno 27 stabala i zapitati se nije li to bio najlakši put za unaprijed dogovoreni otpis postojećeg biljnog fonda. Gospodin Đerzić tu je "zaboravio" dodati da su tijekom radova posječena još dva stabla i grm konopljike koji projektom nisu bili predviđeni za uklanjanje, kao i to da četiri novoposađene magnolije, gradonačelniku toliko drage dude varalice, uopće nisu predviđene krajobraznim projektom, nego su očigledno zasađene kao odgovor na reakciju javnosti na čupanje magnolije.

Nadalje, Đerzić je ustvrdio da je na mrežnim stranicama Odbora za prostorno uređenje dostupna sva projektna dokumentacija, što također nije istina, jer projekti više nisu dostupni niti zastupnicima u skupštini, a kamoli zainteresiranoj javnosti. Dostupni su materijali koji se uglavnom tiču javne nabave i ugovora za izradu dokumentacije i izvođenje radova.Oni su žrtvena janjad na koju će svaliti krivnju ako se ipak pokaže kako problema ima i da nije baš sve bilo po zakonu. Tako je, kada je zbog nestručnog uklanjanja stuba oko Meštrovićevog paviljona voda procurila u depo Povijesnog muzeja, Bandić poručio: "Ja nisam stručnjak, konzultirajte Zavod za zaštitu spomenika, projektanta i izvođače"

Ivica Rovis u svom se izlaganju bavio problematikom natječaja za prostor Trga žrtava fašizma i jako se potrudio objasniti da ne postoji obaveza raspisivanja natječaja jer prostor nije evidentiran na "kartografskom prikazu 4b" prešutno implicirajući da je to jedini kriterij za raspisivanje natječaja.

Kartografski prikaz 4b određuje procedure urbano prostornog uređenja, odnosno je li za neki prostor predviđen natječaj ili izrada urbanističkog plana uređenja, ali to nije jedini kriterij za raspisivanje natječaja. To je jasno već iz činjenice da Grad neprekidno raspisuje natječaje za projekte škola ili vrtića koji nisu označeni na toj karti. Međutim, i Rovis uređenje Trga žrtava fašizma uporno naziva "sanacijom" i tvrdeći da za takvu vrstu i obim radova natječaj ionako nije potreban.

Kaže da se prostor "apsolutno ne mijenja u velikom obimu, gledamo prema sjeveru vidimo drvo, gledamo prema jugu vidimo drvo". Također je obećao da će se za naredne faze projekta Pješačkog centra izvrsnosti (uređenje ulice Račkoga i poteza od Trga kralja Petra Krešimira IV. do Trga žrtava fašizma) ipak raspisati natječaj. Na spomenutom kartografskom prikazu 4b niti jedan od ova dva prostora nije određen za provedbu natječaja, pa se možemo zapitati postoje li i neki drugi kriteriji za određivanje obaveze provedbe natječaja ili se Grad svjesno kršeći proceduru pokušava umiliti svojim građanima.

Gospodina Rovisa ovim putem ćemo podsjetiti da je na upit vezan uz provedbu natječaja za izgradnju crkve na Savici 2016. godine ponudio ovakav odgovor:

"S obzirom da se iznimkom u tematskim zonama (z4) omogućuje uređenje gradskih površina i gradnja građevina javne namjene, prema članku 99. Odluke o donošenju GUP-a grada Zagreba određeno je da će se, ‘radi dobivanja što kvalitetnijih rješenja za uređenje gradskih površina, njihovo oblikovanje i oblikovanje građevina’raspisivati javni natječaj. Program za provedbu natječaja za uređenje i oblikovanje gradskih površina i oblikovanje građevina na lokacijama koje nisu određene urbanističkim planom uređenja izrađuje Zavod za prostorno uređenje Grada Zagreba ili druga ovlaštena osoba u suradnji sa Zavodom."

Sve u svemu, slabo. Jake snage Grada nisu se pokazale dorasle zadatku spašavanja promašenog projekta. Mješavina poluistina i povremeno potpunih izmišljotina ne može više zavarati nikoga. U očajničkom pokušaju da s jedne strane sačuva obraz, a s druge da milom ili silom provede u djelo ovaj nebulozni projekt kojeg osporava i struka i javnost, Milan Bandić sve se više koprca i zapliće u mrežu laži i kompliciranih opravdanja za vlastite postupke.

Da nešto zaista ne štima potvrđuje i to što je zadnjih nekoliko dana zamijećeno da je iz nepoznatog razloga zamjena stuba postamenta Meštrovićevog paviljona usporena ili čak zaustavljena. Još je znakovitije to da se Grad oglušio na dva dopisa Ministarstva graditeljstva kojima se traži da temeljem zahtjeva inicijative Vratite magnoliju za upravni nadzor nad realizacijom projekta u Ministarstvo dostavi očitovanje i projektnu dokumentaciju. Ministarstvo nije neupućena javnost kojoj se može zamazati oči poluistinama i zato se moramo zapitati: čega se to Miki ipak boji?