Dugo vremena kao i većina građana Zagreba osjećam na vlastitoj koži posljedice Bandićevih gradskih projekata izvedenih našim novcem. U godinama njegove vladavine, zelene površine netragom nestaju i na istima se sada prostiru prekrasne betonsko-staklene nakupine i asfaltno-betonske površine. Takav razvoj grada doveo je do, kako se to pristojno kaže na burzi, korekcije većine ključnih pokazatelja održivosti. Ljetne temperature u gradu dodatno rastu, podižu se razine buke i prašine, povećane količine oborinskih voda guše kanalizacijski sustav, skupo plaćena i loše izvedena infrastruktura često kolabira, itd. Neiskusni gradonačelnici njemačkih gradova subvencioniraju izrade zelenih krovova na kućama u svrhu dodatnog povećanja zelenih površina koje utječu na smanjenje tih pokazatelja, čime hotimice ostvaruju uštede i smanjuju potrebna ulaganja u gradsku infrastrukturu. Srećom, Bandić se odlučio za svoj koncept održivog razvoja grada. Želi se održati na vlasti i razvijati sustav razloga za poskupljenje raznih naknada. Zato uvijek kao pravi profesionalac i vizionar svoje projekte skromno opisuje kao perfektne, a svoju verziju grada kao jedinu moguću. Kad to malo sažmemo, nema razloga da ne povjerujemo u poruku koju nam želi prenijeti. PROfesionalni VIZIONAR osmislio PERfektnu VERZIJU Zagreba. A prilagođeno dobu kratica u kojem živimo može i kraće. PROVIZIONAR OSMISLIO PERVERZIJU ZAGREBA.
Sjeverni zeleni val koji je obnovljen prošle godine posebna je priča. Biciklistička staza je tamo smještena na kolnik par centimetara od automobila s jedne strane i visokog rinzola s krutim metalnim stupićima koji sprečavaju bijeg biciklista ak' ga neki auto odluči srušiti, s druge strane. Nakon par godina biciklisti su se već saživili sa takvom vizijom biciklističke staze, a to znam po tome, jer mi je prijatelj koji stanuje u blizini staze rekao, da je ovo ljeto vidio jednog biciklistu na njoj.
Iz gore navedenog, odmah postaje jasno, da su generacije zagrebačkih arhitekata i urbanista stoljećima bili u zabludi da rade na dobrobit građana te da provizionar nastavlja svoju misiju ustrajnog fizičkog uklanjanja tih zabluda. Primjer te ustrajnosti možemo vidjeti i na jednostavnim stvarima. Primjerice, povodom tjedna mobilnosti i dana bez automobila usmjerila se pažnja javnosti na usporavanje javnog prometa zbog nepoštivanja žutih traka u gradu. Predlagana su jednostavna i jeftina rješenja koja se primjenjuju u europskim gradovima, ali provizionar u svakom trenutku može smisliti perverziju rješenja problema, pa su jednostavna rješenja s gnušanjem odbačena. Predložene su složene zamisli provizionara koji će problem riješiti postupnim usporavanjem vožnje automobila po žutoj traci, što će u konačnici dovesti do toga da automobili po njima doista neće voziti, nego će tamo većinu vremena stajati na radost putnika u tramvajima i autobusima.
Za kraj, još prijedlog predizbornog slogana za neshvaćenog vizionara, koji mi je pao napamet kad sam shvatio da nas je trajno zadužio svojom požrtvovnom iluzijom rada koju sada želi proširiti na cijelu Hrvatsku:
Dekonstrukcija južnog Zelenog vala - 30 milijuna kuna.
Devastacija Kvaternikovog trga - 250 milijuna kuna.
Nestalo bez traga iz Zagrebačkih cesta - 150 milijuna kuna, za svaki slučaj.
Stvaranje uvjeta za samouništenje grada - neprocjenjivo.
Neke stvari u hrvatskoj ne mogu se kupiti novcem, za sve ostalo, tu je Milan Bandić.
