Dakako da je bilo i gore i teže. U socijalizmu, nakon nekoliko stvarno loših iskustava, baš nikome nije bilo do demonstriranja. Umjetnici su se skrivali iza metafora, mediji su prodavali puno pornografije za malo liberalizma, disidenti svih provenijencija poručivali su nešto kripto formulama. Uostalom, tadašnja službena definicija demokracije nije ni podrazumijevala slobodu okupljanja, govora i izražavanja. Nakon toga, tokom rata, bilo kakvo javno okupljanje ili protestiranje, osim onog pod državnim pokroviteljstvom, bilo je gotovo besmisleno. Nemogućnost demokracije u Tuđmanovoj eri upravo se i manifestirala u tome da se sva demokratska i građanska energija trošila na njega samoga. Za bilo što drugo, poput svjetskog poretka i globalnog zatopljavanja, jedva da je preostajalo snage. Bio je poput crne rupe čija nas je gravitacija prisiljavala da se vrtimo i iscrpljujemo oko njega, inače bismo izletjeli u hladni svemir zaborava i nevidljivost. Pa je i tome došao kraj.
Foto: Jutarnji list
Sada navodno živimo u liberalnoj demokraciji koje se ne odriče niti jedna parlamentarna stranka i sve bi one u NATO bez zadrške. Hvala boginji da se u toj skučenoj orbiti pojavio G.W. Bush, a s njime pojačale i dileme oko NATO-a. Nešto kompleksnije shvaćanje demokracije koja se ne zaustavlja na pravu mišljenja i govorenja, pokazalo bi da nas pritišću i mnogo veći problemi od ta dva fantoma, od kojih je jedan na zalasku, a drugi je ionako neizbježan. Postala Hrvatska članicom NATO-a, ili ne, otprilike nam se slično piše, pakt je tu, i još će neko vrijeme ostati, a mi ćemo mu se prilagođavati. Da se mene pitalo, američkog predsjednika u liku G.W. Busha trebalo je ignorirati, praviti se da ne postoji, ne otići niti na Markov trg, niti organizirati prosvjede. Popratne pojave, obustavljeni promet, opsjednuti grad, zatvorene škole i vrtiće prebroditi kao elementarnu nepogodu.
No, u liberalnoj demokraciji i Bush i NATO dobra su prigoda za vježbanje njenih manifestacija i dometa. Pa i Ukrajinci su ga, uz trasu kojom je prolazio, dočekali s kilometarskim transparentom FUCK BUSH, FUCK NATO. Raspisivanje NATO-referenduma, kad već postoji toliko javnog proturječja, također je bila dobra prilika da se pokaže nešto malo povjerenja u sud naroda i moć suvereniteta. Ali jok. Iako se u početku istrčao rekavši da će referenduma, ukoliko se sakupe potpisi, biti jer tako nalaže Ustav, Sanader je izjavu odmah i povukao (piškio, pa kakio). S obrazloženjem koje je sve prije nego političko (ne bi bilo pristojno…. ?!), pa primisao da mu je uputa o političkom bontonu pristigla diplomatskom poštom zvuči prilično uvjerljivo. Uslijedila je komedija sa zabranom protestnog okupljanja. Nepunih pola sata nakon što im je dostavljen Rončevićev dopis o zabrani, na vratima Centra za mirovne studije pojavili su se dečki iz MUP-a i zamolili da im se vrati dopis. Zbog novonastalih okolnosti, okupljanje će biti dopušteno. Netko se ipak dosjetio, ne bih se začudila da je riječ o krugovima oko samog G.W.B-a, da Amerikanci pred Bijelom kućom protestiraju svakodnevno. I tamo, naime, vlada liberalna demokracija. No, neke razlike se ipak ne mogu tek tako ukinuti. Policiji u Washingtonu ne pada napamet da nadugo i naširoko zaustavlja promet svaki puta kad Mr. President izlazi ili ulazi u Bijelu kuću. Ne znam kako stvari stoje sa šahtovima, ali od građana koji žive na putu do aerodroma, zacijelo se ne očekuje da drže spuštene rolete, niti policija privodi beskućnike i raspituje se gdje su im djeca, psi i gdje su bili prije dva tjedna, kao što je naša policija ispitivala neke građane Zagreba.
Uz Bushevu rutu u Zagrebu su izgrađena Potemkinova sela, zbog njegove sigurnosti suspendiran je zakon koji je svojedobno nametnut upravo zbog sigurnosti, a već u noći od četvrtka na petak njegovu su rutu čuvale brojne policijske snage kojih, kad je u pitanju sigurnost građana, u gradu navodno nedostaje petstotinjak. Utješna, iako dramatično intonirana vijest, stigla je iz Ministarstva zdravstva: sve će bolnice raditi kao i obično. Pa ako vas tih dana negdje izvan zone apsolutne sigurnosti nožem ili nekim sličnim predmetom zaštiha pripiti bad blue boy, nema frke, vrata svih bolnica su otvorena. Jedino što ćete do njih morati preko Siska ili Varaždina.
