Možda smo zaista "na kraju povijesti", usred liberalno kapitalističkog svijeta.

Organizacije civilnog društva iz Mađarske, Hrvatske (CROSOL), Latvije (LAPAS) i Slovenije (SLOGA) pokrenule su danas paneuropsku internet kampanju protiv porasta neliberalnih demokracija u Europi. Kampanja pod nazivom "Više demokracije za više Europe" reakcija je na neliberalne trendove koji su u porastu u istočnoj Europi, a njena je namjera potaknuti i ohrabriti građane ovih zemalja da ostanu predani ljudskim pravima, liberalnoj demokraciji i vladavini zakona.

Ne ulazeći uopće u proceduru i sadržaj kurikularne reforme, činjenica da su se 1. lipnja 2016., na "najmasovnijem prosvjedu nakon onog za Radio 101", mnogi deklarirani ljevičari, čak i neki koji se inače svrstavaju "ljevije od ljevice", našli na istoj strani s Kolindom Grabar-Kitarović, Emilom Tedeschijem i medijskim perjanicama kvazidemokratskog neoliberalizma, kao što su RTL, Jutarnji list i 24 sata, ne smije biti tek predmetom čuđenja, nego mora biti i predmetom analize, jer ona ima svoju povijest.

Premise iz knjige Nova hrvatska paradigma: Ogled o društvenoj integraciji i razvoju, HDZ-ova europarlamentarca Davora Ive Stiera, da treba mijenjati institucije, a ne tek elite, da treba poticati građanske inicijative kao "vrijedan alat za pritisak na vladajuću elitu", te da bi nova paradigma trebala biti usredotočena na društvo, a ne na državu – samo na prvi pogled predstavljaju odskočnu dasku za konkluziju da je Stier napravio korak prema radikalnoj kritici partitokracije i prema direktn(ij)oj demokraciji.

Tko zapravo vlada tzv. Republikom Hrvatskom, što je pozadina, a što sadržaj te vladavine? Otkud, nakon zajapurene reformističke retorike, nakon silnih izbora i pregovora, nakon uzvišenih deklaracija o demokratizaciji, jedan nepoznati biznismen na poziciji koju se u političkom imaginariju smatra ključnom političkom pozicijom?

Nova Europa, ako i ostane povezana nekim institucionalnim okvirom, bit će Europa ravnoteže snaga, u kojoj će velike sile imati glavnu riječ – a male države će biti samo njihovi klijenti. Bit će to jedna sasvim drukčija Europa od one koju smo imali od 1989. do danas.

Treba li doista vikati da je ponašanje Ustavnog suda dovelo u pitanje neposrednu demokraciju, da je on stao u službu vladajućih elita? Zar je netko još doista toliko naivan da vjeruje kako ustavni sud djeluje u skladu s ustavom, pripisujući mu gotovo nadnaravne osobine svetog pisma narodnog suvereniteta? Primjeri poput zabrane referenduma o monetizaciji autocesta i o "outsourcingu" prikazuju ono što je po logici stvari jasno: ustavni sud samo je još jedna od institucija državnog aparata koji je u službi vladajuće klase, tj. njezine elite.

Fenomen "Radimir Čačić": Za vrijeme Čačićeve političke karijere već smo prešli put od ideje o demokraciji kao vladavini naroda do stvarnosti oligarhije kao vladavine malobrojnih. U nedostatku osmišljenijeg i masovnijeg angažmana "običnih građana", preostaje nam samo da se pripremamo za sljedeći korak – od totalne autarkije jedne vladajuće oligarhije do vladavine jednog autarkičnog oligarhijskog totalitarizma.

H-Alterov "istraživački tim" ovih je dana pregledao 1899 nasumce odabranih glasačkih listića s biračkih mjesta na području Zagreba, koji su u drugom krugu predsjedničkih izbora održanom 11. siječnja bili proglašeni nevažećima. Istraživanje je jasno pokazalo da nevažeće glasačke listiće ne možemo tumačiti kao posljedicu neupućenosti dijela glasača u način biranja, već kao jasni izraz odbijanja ponuđenih kandidata, ili višestranačke predstavničke demokracije kao takve.

Parlamentarni izbori u SAD-u: Kako objasniti da većina građana izjavljuje da želi dopustiti ilegalnim imigrantima da ostanu u zemlji, a daje glasove političarima koji ih žele deportirati? Kako objasniti da većina građana prigovara da ekonomija pogoduje bogatima, a glasaju za političare čiji programi još više pogoduju bogatima? Umjesto da se bore oko ideja, oni se bore oko fotelja, a u toj borbi ideje su sporedne.