Kultura

Sean McAllister, autor filma Sirijska ljubavna priča i gost Human Rights Film Festivala: Izgledalo je kao da Sirija ima snažnu ekonomiju, mnogo turista je posjećivalo zemlju. Ali tek kada sam se sprijateljio s Amerom shvatio sam koliko je moja slika bila pogrešna i koliko sam bio zaveden životom u Damasku. Zapad je predugo ignorirao rat, što je potpomoglo jačanju Daeša. Sada se svi bave Daešom, ali većina ljudi u Siriji i dalje ne umire od Daeša, već od Assada.

Sa(n)jam knjige u Istri, sajam koji je jednom (davno?) odbio potvrditi kako je sve što je ukoričeno knjiga, te koji je od nagrade Kiklop ljetos odustao iz, navodno, sličnih "kulturnih" razloga, danas će mrtvo-hladno, tiho i bez ičijeg negodovanja, protesta ili barem bojkota, ugostiti Ninoslava Pavića - čovjeka koji je zasigurno jedan od najodgovornijih za to što je Nives Celzijus postala to što je postala.

Prikazivati podijeljenost je kao da gradiš spomenik oružju, da te uvijek opominje i podsjeća: "ne prilazi drugome, možda je naoružan". Pogled uvijek pronalazi ono što traži, osim ako je slobodan tražiti neočekivano.

Vikend od 13. do 15. studenog 2015. bio je bogatiji za jedan zanimljiv događaj koji je bavio temom koja tek ulazi u ove naše prostore: LGBTIQ sport, odnosno povezanost sporta, LGBTIQ identiteta i aktivizma.

Kazalištem protiv stigmatizacije osoba s invaliditetom.

Vinka Drezga govori o izvorima na kojima se u nas napaja politički govor.

Priča o splitskom ratnom logoru Lora, osnovanom u istoimenoj, tada već bivšoj ratnoj luci JNA u Splitu, jedna je od sramotnijih ratnih epizoda. Epizoda je to koja traje već dobre 23 godine, od 1992. kada je logor osnovan, pa sve do danas, i to bez solidne konkluzije. Sudionica mučenja zarobljenika u Lori danas djeci predstavlja svoj "antiratni" roman.

Dio, ako ne i većina, problema današnjice proizlazi iz mistificiranja ratia te potiskivanja svih drugih pokušaja dohvaćanja svijeta, pjesničkih, religijskih, intuitivnih. Oni su pervertirali u svoje suprotnosti koje kao odgovor često izazivaju još više ratia, umjesto pronalaženja "prave mjere" i njegovanja suživota s iracionalnim (na)ličjem.

SubScena je proizvela predstavu koja kroz psihijatriju govori o društvenoj mašineriji.

Sociologinja, književnica i feministkinje Jasenka Kodrnja isticala je da su žene u hrvatskoj kinematografiji ili žrtve ili kuhaju paštašutu – ali da uvijek šute. Odlučili smo istražiti istinitost ove tvrdnje kroz analizu šest poznatih hrvatskih filmova. Oni predstavljaju rad nekih od najpoznatijih hrvatskih redatelja i redateljica u vremenskom razmaku od sedamnaest godina.