Planet Zemlja

Dok aktivisti u Parizu i širom svijeta prosvjeduju pod parolom "Jedan svijet – jedna borba", političari kao da zasjedaju pod parolom "Jedan svijet – jedna propast", neuvjerljivo izražavajući zabrinutost za sudbinu Planeta i ne čineći ništa po tom pitanju. Zoran Milanović i Republika Hrvatska savršeno se uklapaju u to.

U Parizu ima i stvarnih lidera, koji dižu glas za opstanak čovječanstva.

Dok su Indonezijom harali požari u ime palminog ulja, u Brazilu, s kojim se Indonezija natječe za neslavnu titulu države s najvećom stopom deforestacije na svijetu, dogodila se jedna od najvećih okolišnih katastrofa u povijesti te zemlje. 500 kilometara uništene bioraznolikosti rijeke Doce, uz sve druge štete, podsjeća nas kako je uz klimatske promjene i bioraznolikost jedna od onih planetarnih granica koje su već u zoni nestabilnosti.

Uoči UN-ovih klimatskih pregovora u Parizu: Indonezija se svrstala među najveće globalne emitere ugljičnog dioksida. Veliki dio od 127 tisuća ovogodišnjih požara gori u područjima koja su dodijeljena u koncesije za proizvodnju palminog ulja, sastojka polovice proizvoda koji se nalaze na policama europskih i svjetskih trgovina. Dokle god ovakvi zločini budu smatrani prihvatljivima, teško da će ikakav klimatski dogovor biti učinkovit.

Povjerenica za informiranje: "Trgovačka društva u privatnom vlasništvu trebaju imati na umu da su ugovori koje s njima sklapaju tijela javne vlasti podložni načelima transparentnosti. Navedeni ugovori su podložni preispitivanju od strane javnosti putem instrumenata koje građanima daje ustavno pravo na pristup informacijama. Trgovačka društva u privatnom vlasništvu koja ne žele biti podvrgnuta javnom interesu ne bi trebala sklapati ugovore s državnim tijelima."

Mladen Domazet, Institut za političku ekologiju: Svako tehničko rješenje u povijesti je zahtijevalo i društvenu promjenu, pa i danas kada kažemo da zahtijevamo društvenu promjenu ne tražimo nemoguće. S obzirom da nemamo čarobno tehnološko rješenje za klimatske promjene, umjesto da čekamo i tugujemo za tim, možemo se posvetiti društvenoj strani pa će se onda i tehnička rješenja u nju uklopiti.

Centralizirani toplinski sustavi budućnost su energetske tranzicije. Naime, količina otpadne topline u europskim industrijskim pogonima, elektranama, itd., koja grije naše rijeke, u stvari je dovoljna za sve naše potrebe za grijanjem te se može iskoristiti kao gotovo besplatno i čisto gorivo za grijanje naših domova.

Protiv tvrtke poznate po proizvodnji GMO-a u Americi se vodi nekoliko postupaka zbog navodnog izazivanja raka. Jednu sličnu parnicu Monsanto je već izgubio u Francuskoj, pa u Europi slijedi val takvih tužbi. Većina članica EU-a izuzela se iz direktive za olakšani uzgoj GMO-a, pa Monsanto od SAD-a traži da izvrši pritisak prema europskim zemljama. Skandal je izazvalo i otkrivanje suradnje ove korporacije s američkim udruženjem pedijatara...

U Francuskoj, državi s najvišom stopom privatizacije vodnih usluga na svijetu, loša iskustva dovela su do novih modela upravljanja vodoopskrbom kao javnim dobrom. Grenoble i Pariz su vratili svoje vodoopskrbe pod javnu upravu i uključili građane, koji sudjeluju i u formiranju cijene vode. "Sada profit ulažemo u unaprjeđenje sustava. Unatoč tome uspjeli smo sniziti cijenu vode, a sve troškove uspijevamo pokriti isključivo kroz cijenu vode", kaže Anne Le Strat, bivša zamjenica gradonačelnika Pariza.

Volkswagenova prevara otvorila je problematiku isplativosti "eko-industrije": "Prirodne" jabuke koštaju triput više od "običnih", jednako kao i brusnice, kruh, povrće. Što manje sastojaka nešto sadrži, to više košta. Ovim tempom možemo očekivati da će nam "eko-industrija" uskoro vrlo uspješno naplaćivati praznu ambalažu, odnosno konzervirano najneštetnije ništa.