Rezultat: od osamostaljenja, ukupni gubici ove zemlje na različite svinjarije, iracionalnosti i političku korupciju, uz pogodovanje različitim lobijima, iznosili su 48,19 milijardi kuna. A to je više od ukupnog hrvatskog vanjskog duga!
Došao vrag po svoje! Zapravo, stezanje remena tek je počelo. Kosor i Šuker, velikani koji zadužuju ovu zemlju, do polovice iduće godine uzet će još dvije milijarde eura (pa će se dug popeti na 48 milijardi eura), a onda će krenuti:
- Smanjenje plaća i mirovina
- Stečajevi
- Otkazi
- Ljuljanje valute i slične monetarne pojavnosti.
Tko god je prošlih godina htio malo razmišljati, vidio je kamo stvar vodi.
Brojke idu ovako:
DRŽAVNI DUG HRVATSKE
Ante Marković/Ante Milović - 4 milijarde eura
Kraj vladavine Franje Tuđmana (premijer Zlatko Mateša) - 10,2 milijardi eura.
Kraj mandata Ivice Račana - 19, 9 milijardi eura.
Kraj mandata Ive Sanadera - 44 milijardi eura.
Jadranka Kosor - 46 milijardi eura...
KAKO JE DOŠLO DO TOG DUGA? Koliki je „udio đavla" u tome, to jest pljačke? Ima li nakon ovih brojki uopće nadgrobnog života?
Sažeto, najsažetije, reći ćemo slijedeće. Stari komunisti, inače ne sasvim uzorna
Koliki je udio Vraga u hrvatskom socijalno-ekonomskom brodolomu?čeljad, ponašaju se u odnosu na kasnije vlastodršce kao Jean Calvin. To su, kako vidimo iz brojki, ozbiljni protestantski asketi! Zaduživanje se smatra riskantnom djelatnošću koja zemlju baca u ralje imperijalizma - danas vidimo da je njihova crvena doktrina u tom pogledu bila savršeno točna - pa se zadužuju „na kapaljku". Pružamo se koliko nam je prekrivač dug.
shit_happens.jpg
Posljedica: ponekad nema benzina, šećera, kave isl, (uistinu, ti su fenomeni zabilježeni samo za mandata Milke Planinc) ali, gledano iz današnje perspektive, suverenitet nad nacionalnim bogatstvom izgleda kudikamo ozbiljnije. Danas je 95 posto hrvatskih banaka u stranom vlasništvu - u socijalističkim udžbenicima povijesti takve su se brojke spominjale u kontekstu vazalnog položaja Kraljevine Jugoslavije - a kontrolu nad naftnom industrijom, telekomunikacijama i medijima drže stranci. Na udar upravo dolaze škverovi, zemljišta, pomorsko dobro, brda i doline...
Na krajnjoj točki kalvarije stvar izgleda sasvim predvidivo: naša ekonomska perspektiva opisana je već kao reliquiae reliquiarum olim inclyti regni Croatiae. U kontekstu globalizacije to i ne bi trebalo biti sasvim tragično, ali jest: valja pogledati koliko su ljudi otpustili, na primjer, njemački poslodavci iz HT-a, da postane jasno koliko je tu individualnih i obiteljskih perspektiva ukinuto, dokrajčeno. Kad se stvar digne na nacionalnu demografsku razinu, jasno je da će sužavanje ekonomske baze i isisavanje kapitala iz zemlje, za četiri do pet desetljeća dovesti do demografske katastrofe.
Nedozrela i potkupljiva elita, izabrana na prvim višestranačkim izborima, selektirana isključivo iz redova boljševika koji su kao nacionalisti stradali u nekoj fazi dijalektičke rošade klasnog i nacionalnog, pojma nije imala o ekonomiji
Pozadina na kojoj se ocrtava ova tragedija je višeslojna. Nedozrela i potkupljiva elita, izabrana na prvim višestranačkim izborima, selektirana isključivo iz redova boljševika koji su kao nacionalisti stradali u nekoj fazi dijalektičke rošade klasnog i nacionalnog, pojma nije imala o ekonomiji. Treba li reći da je vladu u jednom trenutku vodio čak i Josip Manolić, Tuđmanov ekonomski Incitatus? Na NKVD-ovoj akademiji tržišna ekonomija nije bila favorite kolegij, stari Manolić u privredu se razumio kao, parafrazirajmo Jurdanu, Marie u deviatio penis. Ante Marković, tržišna barakuda kasnog socijalizma izgledao je kao Lee Iacocca čak i naspram ponekog upućenijeg ekonomiste današnje Hrvatske, poput one rakijokradice Škegre, a kamoli naspram Manolića koji nikad nije čestito naučio ni hrvatski jezik. Što smo onda mogli očekivati? No, priprosti Joža je samo najjadniji primjer voluntarizma koji je zemlju zahvatio početkom devedesetih. Baza te filozofije ima duboki korijen u prirodi ovdašnjeg nacionalizma, koji je u temelju sadržavao ideju da će Hrvatska, skidanjem jugo-okova, sama po sebi, po nekakvom defaultu, procvjetati, jer će s njene kože otpasti brojni savezni paraziti. Onda je na to nakalemljena i ona operetna filozofija države, regionalne velesile (nikad nije jasno rečeno: u kojoj smo to, do vraga, regiji velesila!?) čiji su simbol „baletani" pred Banskim dvorima; simbol nepostojeće, glorificirane, moćne i slavne prošlosti; pa Tuđmanova lenta, pa vojne parade na Jarunu, i okvir za propast je skoro dovršen.
Nedostaju mu samo još glad masa za potrošnjom (koja je u predvorje bankrota dovela i Mađarsku) i ratni troškovi, da postane jasno koliko je „silnica" naciju odvelo u krivom smjeru.
Uz gornje brojke treba dati samo tri napomene:
- Ekonomska katastrofa započela je u vrijeme prve vladavine HDZ-a (1991-2000);
- Čak je i Ivica Račan, inače osrednji ideolog i prodavač magle, notorni bon-vivant, u svom mandatu dokinuo nelikvidnost u zemlji, izgradio autocestu za 3 milijarde eura, ostvario rast od 6 posto uz zaduženje manje od 10 milijardi eura...
- A onda je došao Sanader, Jack rasparač državne blagajne, i ulupao 24 milijarde eura - u ništa! Dvadeset i četiri milijarde eura u šest godina!
To se zove domoljublje...
Čovjek se samo zbog kulture i poštivanja boljih običaja te na spomen tih domoljuba neće dohvatiti neke stvari.
AJMO DALJE...
Evo nekoliko kardinalnih troškova koji su pojeli novac nas i naših unuka.
1) Rivkin
Ako imate problem, uzmite advokata, reći će braća Marx. Time, doduše, nećete riješiti problem, ali ćete bar imati advokata. Kakvi šaljivčine! Hrvatska je, naime, tek dobila problem. Rivkin je u Haagu branio Hrvate iz BiH, optuživao SRJ, a naplatio je još puste milijune preko proračuna Herceg Bosne, ali to se nikad neće saznati... Po slobodnoj procjeni:
- Udio Rivkina: 10 milijuna eura.
2) Hercegnovci
- Milijardu eura.
3) Niskogradnja i niske strasti
Po slobodnoj procjeni građevinske svinjarije koštale su nas i koštat će nas:
- 5 milijardi eura
4) Jure Kradić
- 500 milijuna eura
5) Financijski inženjering
U Hrvatskoj su građani opljačkani za milijardu eura. Država nikad ništa nije poduzela na raskrinkavanju varalica. Sumnja se da je novac potrošen na kupovinu oružja.
- Milijarda eura
6) Integracija dijaspore i domovine
Stotine milijuna eura od dijaspore završile su na tajnim računima „domoljuba" u Villachu, Grazu, Klagenfurtu, Genevi, Bernu...
- Milijarda eura
7) Prijetvorba i privatizacija
Pretvorba i privatizacija upropastile su, prema Darku Petričiću, autoru knjige Kriminal u hrvatskoj pretvorbi, petnaestak milijardi eura. Gucić i Kutle dobili su pola Hrvatske. Gucić je preuzeo ili kontrolirao: NIK, Ferimport, Pivovaru Osijek, Brodokomerc, Euronu, Splendid... Miroslav Kutle imao je više od 170 poduzeća: Diona, Dastra, Slobodna Dalmacija, Croatiabus, Zagrebački transporti, Hoteli Baška, Fitnnes centar FIT Zagreb, Akademski odbojkaški klub Mladost, Autosaobraćajno d.d. Đakovo, Globus grupa, KIM Karlovac, OTV Zagreb, EOS Zagreb, Obiteljski radio, Croatia trade Split, Trgoplasman, Graditelj invest, TV Marjan Split, Mirna Rovinj, Tisak, Ukus Zagreb, Koteks Split, Trazag, Pegaz, Jadrantekstil Split, Kaštelanska rivijera - hoteli, robna kuća Prima, Prerada, Dalma, Samobor promet, Mediteran osiguranje, Conzult-ing, TV Mreža...
Petričić navodi zgodan vic: Upravitelj zatvora u Lepoglavi kaže robijašima da je Miro Kutle kupio zatvor. "Živio! Svi ćemo uskoro na ulicu!", poviču uznici.... Privatizacijske svinjarije, cijena:
- 15 milijardi eura
8) Zbogom, okružje
Ranko Ostojić tvrdi da policija posjeduje dokumente o 150 milijuna eura popaljenih s osnovnoga računa u Austriji namijenjenog kupnji oružja u uvjetima embarga. Bajićev zamjenik Lazo Pajić kaže da je sa 77 računa nestalo oko 360 milijuna dolara. Ferdinand Jukić tvrdi da je sa stotinjak računa nestalo oko 420 milijuna dolara. Dakle, oko 300 milijuna eura. Ajmo reć tako:
- 300 milijuna eura
9) Umirovljenici
Prema izračunu Davorka Vidovića država je umirovljenika poharala za 24 milijarde kuna glavnice i 46 milijardi kuna kamata.
- To je oko 7 milijardi eura
10) Sanacija banaka
Makroekonomist Guste Santini procijenio je da je sanacija hrvatskih banaka, koje su potom prodane strancima, stajala oko 55 milijardi kuna ili
- 4 milijarde eura
11) Društveni stanovi
Golemo bogatstvo prodano je građanima, a novac je potrošen u tko zna koje svrhe. Neprocjenjiv gubitak procjenjujemo na:
- 1 milijarda eura
12) Maksimirski stadion
- 80 milijuna eura
13) Dvorane za rukomet
- 500 milijuna eura
14) Državotvorni agitprop
Održavanje televizijskog mamuta sa uhljebljavanjem svih tih hloveraka, čuljaka, sutlića i sličnih, pokretanje Danasa, režimskih satiričkih listova, održavanje Vjesnika - koji će do proljeća imati oko 140 milijuna eura minusa - koštalo je za 20 godina bar:
- 1 milijarda eura
15) Korupcija
Prema procjeni Ive Josipovića korupcija nas godišnje košta oko 12,5 milijardi kuna. To bi u 20 godina bilo oko 30 milijardi eura. No, ako smo za vrijeme rata imali manje troškove korupcije - e, bila su to zlatna vremena - ukupna cijena korupcije penje se prema slobodoumnoj procjeni na ne manje od
- 10 milijardi eura. (Da im „ne pakujemo").
16) Obaveze prema Vatikanu
- 700 milijuna eura
Svinjarije, iracionalnosti i korupcija ukupno: 48,19 milijardi eura.
A to premašuje sumu ukupnog vanjskog duga Hrvatske!
I onda se pitamo zašto nam je kako nam je? Trebali bismo se pitati kako to da uopće živimo...
