"Dečki, pretjerali oni moji tamo gore, brate, pretjerali", strogo će kroz stisnute zube nesimpatično namrgođen gospodin s tankim naočalama, i enrgičnom desnicom zamijeni talon u omiljenoj mu partiji preferansa.
"Kako 'pretjerali', Predsjedniče?" - grubim će glasom robusni etno-lik u Bossovom odjelu, hineći naivnost neupućenog podrepaša.
Je li Hrvatska svojom najbogatijom/najpovlaštenijom kastom duboko uronjena u ratno profiterstvo i korupciju? Već i mala djeca znaju da jest, i da nam je zato svima preko glave i takve suverenosti, i takve samostalnosti, i takve neovisnosti
"Ah, Gojko, lijepo sam govorio, znaš i sam: 100-200 multimilijunaša koji će biti švicarska lokomotiva Jedine Nam Hrvatske! Ne više! A što moji Hrvati rade, ha? Naštancali ih već 280! Heeej, 280! Otkud? Kako? Tko mi to - oprostite! - jebe ostavštinu, san mi tisućljetni jebe koji sam ostvario!?"
"Francek, daj se naj ljutit", iskesi se zločesto rogata spodoba s oštrim trozubom preko čekinjavih koljena, baci kartu i otpuhne pakleno vrućim sumpornim dahom. "Kaj se srdiš? Kaj ni bolše da je čim već milijarderov?"
"Milijunaša, gospodine Lucifer, milijunaša..." - neprirodno snishodljivo pobrza grubijan, prigodno preobražen u najpitomije janješce s Božjeg proplanka.
"I onda onaj moj glavni urednik pokojnog Vjesnika Ivanković... kako se ono zvao, Gojko... Nenad, je li..."
"Da, Predsjedniče! Nenad..."
"...i onda taj Ivanković piše knjigu Predsjedniče, što je ostalo... Budalaština! Budalaština je ostala! Sve glupan do glupana!"
"Dečki", zajedljivo će rogata spodoba s jezikom do pupka, "da se niste zaigrali tim milijarderima i ratnom pucačinom, možda ne biste za vječnost bili moji gosti!"
"Lucifer, pazi na karte!" - odbrusi namrgođeni i nakrivi tanke stisnute usne pod 45 stupnjeva. "Nije tvoje voditi hrvatsku državnu politiku!"
Bogobojazni penzić Štef, zgrožen, već je iste večeri prepričavao susjedima uz Žuju u kafiću novozagrebačke Mamutice nevjerojatan razgovor. Čuo ga je, tvrdi, na vlastite uši kad je u kasno popodne nosio cvijeće i lampaš svojoj Reziki na mirogojsko vječno počivalište. Na trenutak je sjeo odmoriti reumu na grobljanskoj klupi iza kapele Krista kralja i baciti oko na dnevne novine. A u njima: "Nije svima loše: u Hrvatskoj 280 multimilijunaša!" Međunarodna organizacija Wealth X iz Singapura, specijalizirana za prikupljanje podataka o superbogatašima u svijetu koji posjeduju više od 30 milijuna dolara, tvrdi da je 2013. godine Hrvatska imala 20 takvih više nego 2012., da je vodeća u regiji i 23. u Europi. U svijetu 85 superbogataša raspolaže imovinom kao 3,5 milijardi najsiromašnijih.
Osim Sanadera, koji valjda nije imao sreće, hrvatska pravna država još nikog nije službeno procesuirala za ratno profiterstvo, dokazala mu nečasne radnje i oduzela imovinu s odgovarajućom zateznom kamatom plus dugogodišnji boravak iza rešetaka
Prepao se dobri starčić s 2300 kuna mirovine kad je u taj čas zadrhtala ona ukošena dark-crna mramorna ploha veličine rukometnog igrališta, a iz dubine se začuo rečeni jezovit razgovor. Prepoznao je glasove za koje je bio uvjeren kako su davno uminuli s ovog svijeta. Je li to zbog one pivice kod "Veselog mrtvaca", neugodne kostobolje ili novinarskog senzacionalizma, vrag će ga znati. Te noći starčić nije mogao zaspati kao možda još neki u sirotinjskom moru kojim brodi 280 rockefellera s više od 30 milijuna dolara u džepu. Čijih dolara?
Vijest o superbogatašima u Hrvatskoj i nije neka novost zbog koje treba padati u nesvijest od zaprepaštenja. Zato ju ni mediji nisu popratili uobičajenim senzacionalističkim prenemaganjem u formi "ozbiljnih analiza", kao povremeno u sličnim prigodama, ali jesu povukli nekoliko paralela pod zajedničkim nazivnikom: ratno profiterstvo i korupcija. Mali smo kiflić na Balkanu, brojem stanovnika jedva pola Londona, gotovo svatko svakoga poznaje, pa je svima jasno da ne može susjed odjednom mahati desecima milijuna, a do jučer nije imao za pivu u kvartovskoj birtiji. Je li Hrvatska svojom najbogatijom/najpovlaštenijom kastom duboko uronjena u ratno profiterstvo i korupciju?
Već i mala djeca znaju da jest, i da nam je zato svima preko glave i takve suverenosti, i takve samostalnosti, i takve neovisnosti. Da bude i najglupljima jasno u kakvoj državi žive, laburisti izvode performans u sabornici s - gaćama na štapu! "Zašto samo s muškim gaćama, a što je sa ženskim?" - retorički je pred tv-kamerama zabrinuta osvjedočena bojovnica za rodnu ravnopravnost Jadranka Kosor. Ni u gaćama ne bi smjelo biti diskriminacije.
"Pozivam nadležne državne institucije da ispitaju koliko je tvornica uništio, tko je doveo Gucića u Osijek, tko je prodao Slavonsku banku, tko je ukinuo 20 000 radnih mjesta..." - žestio se ovih dana osječki gradonačelnik Ivica Vrkić na izvanrednoj presici: mostarski zatvorenik Branimir Glavaš navodno priprema "uvoz bosanskog kaosa" u Osijek, ljutit što je njegov HDSSB izgubio izbore, a time i lokalnu financijsku transfuziju. "No, najvažnije pitanje je: što je sve sebi priskrbio dok se udarao u hrvatska prsa? Tražim (...) da se utvrdi odakle mu kuće, stanovi, poslovni prostori te je li točno da je tajni vlasnik više osječkih tvrtki. Zašto nitko unatrag 15 godina nije istražio kako je ovo sve stekao, posebice 10 poslovnih prostora koje iznajmljuje svojoj stranci, a sve je prepisao svom prijestolonasljedniku ne bi li tako dokazao da nema ništa na svom imenu. Ne učini li se to brzo, i dalje ćemo svi biti taoci jednog čovjeka koji je utekao iz Hrvatske očito zato da bi nam se s bosanskim kaosom vratio u Osijek."
Onaj simpatični HDZ-ov debeljko, ministar u Sanaderovoj vladi, olakšao je državu za 87 milijuna kuna i za kaznu guli krumpir, a bakica u Gorskom kotaru mora tjedan dana u zatvor zbog neplaćenih stotinjak kuna pristojbe HRT-u! Imaju li pravosudni mudraci pameti!?
Da su ratno profiterstvo i korupcija samo slučajna pojava i da nema tragične posljedice u današnjem "stanju nacije", Rojsova dosjetka "Tko je jamio, jamio je" ostala bi tek neoprezna šala bivšeg vozača u odori umirovljenoga generala, čiju se imovinu također povezuje s navodnim ratnim profiterstvom. Upravo je nevjerojatno za Hrvatsku da joj krvavi armagedon s početka 1990-ih naplavi toliko nemoralno bogatih dojučerašnjih skorojevića.
U četvrt stoljeća nije ni jedna državna ustanova barem pokušala provjeriti koji su to nacionalni junaci pretrpavali džepove preprodajom oružja, humanitarne pomoći, opljačkanih dobara s ratišta, tko je preprodavao naftu za neprijateljske tenkove, otimao nekretnine hrvatskim Srbima, opljačkao banke, vozio u BiH šlepere obezvrijeđenih jugodinara i mijenjao ih za njemačke marke, prisvajao bivša društvena poduzeća i ukidao stotina tisuća radnih mjesta... Sudski i dokumenti humanitarnih organizacija vrve svjedočenjima ljudi "pogrešne vjere i nacije" koji su morali skupo otkupiti vlastite i živote članova svojih najbližih. Zagrebačka obitelj Zec nije bila te sreće!
Poslovni dnevnik i Tportal.hr su još u studenom 2012. godine objavili da je sastavljena lista od 31 ratnog profitera te su podnesene kaznene prijave na osnovi paragrafa o nezastarijevanju te vrsti kriminala. Odvjetnik Branko Šerić je potvrdio HTV-u da je, radi obrane klijenata, prihvatio tridesetak tih predmeta, a to je diglo tlak njegovom kolegi Čedi Prodanoviću. Nije čuo da se za ratno profiterstvo goni još koga, osim njegova klijenta Ivu Sanadera.
Stranke se mijenjaju na vlasti, ali solidno plaćeni istražitelji nikako da se napokon dohvate ratnoprofiterskih kapitalaca koje svaki dan trpimo oko sebe, gledamo kako se cere s novinskih naslovnica i tv-ekrana, razmeću bogatstvom, nabijaju sirotinji na nos svoje domoljublje i političko mesijanstvo... Ali, ništa od "političke volje". Prdac u vjetar. Pravna država izigrava hibrid onih triju japanskih majmuna. Mizaru, Kikazaru i Iwazaru u jednom. Je li moguće da se netko slijeva, zdesna ili iz političke sredine doskora našali, pa bubne o granit otvrdnuli miks lažnog domoljublja, korupcije i ratnog profiterstva, 1990-ih iskemijan u "državotvornom" laboratoriju Oca Domovine (sic!) Franje Tuđmana? Nema šanse!
Predsjednik Građanskog odbora za ljudska prava Zoran Pusić ne vjeruje da će "broj procesa biti i približno jednak broju ratnih profitera" jer je, među inim, upitno "koliko dokaza DORH uopće ima ili može do njih doći". Ratno i poratno profiterstvo nisu pojedinačni ekscesi kriminogenih pojedinaca ili interesnih skupina, nego produkt sustava koji su utemeljili hrvatski predsjednik Franjo Tuđman i njegov ministar obrane Gojko Šušak. Podjednako za RH kao i za zapadnu Hercegovinu, koju su neformalno tretirali kao sastavni dio hrvatske države. I HVO kao sastavni dio HV-a.
Ratno i poratno profiterstvo nisu pojedinačni ekscesi kriminogenih pojedinaca ili interesnih skupina, nego produkt sustava koji su utemeljili hrvatski predsjednik Franjo Tuđman i njegov ministar obrane Gojko Šušak
Među najbogatijim hercegovačkim Hrvatima, koji su stekli najviše činove i imovinu istaknutom ulogom u ratu protiv Bošnjaka i Srba, ističu se obitelji aktualnih haaških uznika Slobodana Praljka, Brune Stojića i Milivoja Petkovića. Njihovog zemljaka, pak, Miroslava Kutlu hrvatsko pravosuđe bezuspješno (i nevoljko) naganja po objema državama. Može staviti soli na rep i velikom janjevačkom Hrvatu Josipu Guciću, zagubljenom negdje u Srbiji. Ratnoprofiterska pravda tek je ovlaš okrznula Vladimira Zagorca, ljubitelja dragulja s generalskim činom i 13 odličja (među kojima i za hrabrost), bez pet minuta na bojišnici. Svojedobno je bio pomoćnik ministra obrane za kupoprodaju oružja te šefa državnog poduzeća za trgovinu oružjem RH Alan.
Ovih dana upravo nam se ispred Županijskog suda na Zrinjevcu nepristojno cereka u lice Ljubo Ćesić Rojs, legendarni politički šaljivčina glave kao žarulja nasađne na generalsku odoru. Nepravomoćno je osuđen na godinu dana zatvora, jer je kao pomoćnik ministra obrane otpisao tri milijuna kuna duga nogometnom klubu Hrvatskom dragovoljcu, koji novac sad mora vratiti, a oslobođen je optužbe da je neovlašteno odobrio za 2,3 milijuna kuna izdavanje cigareta, kave, plastičnih čaša i druge potrošne robe 66. pukovniji (nije bila u sastavu HV-a). Nakon pet godina suđenja, Rojs je 2009. godine oslobođen optužbi, ali je Vrhovni sud vratio slučaj na ponovni postupak.
Po "Čobankovićevom paragrafu" za privilegirane domoljube, boravak iza rešetaka zamjenjuje mu se onom smiješnom jednadžbom: dan zatvora jednako dva sata rada za opće dobro. Navodno guliš krumpir u staračkom domu, a realno - ne moraš ni doći. Budući da si ime i prezime, imaš i prijetalje od imena i prezimena, ratne i domoljubne zasluge, novca u izobilju, upravitelj napiše potvrdu, lupiš dlanom o dlan i gotovo. Zato je Rojs valjda i došao na sud dobro raspoložen, zapjevao je glenim glasom, uzvikivao imena Gojka Šuška i Franje Tuđmana, pa ga je pravosudna policija morala stišavati. On i njegov odvjetnik Željko Olujić žalit će se na presudu, pa nakon sedamnaest godina od nestanka 5,3 milijuna kuna poreznih obveznika i od te komedije možda opet ne bude ništa.
Odsjedio je njegov ratni drug iz debele pozadine Vladimir Zagorec u uzama zbog krađe dragulja namijenjenih obrani Hrvatske koje, zapravo, nitko nije vidio, a za porijeklo basnoslovno vrijednih nekretnina u zemlji i inozemstvu nikom ne pada na pamet ni pitati. Za otmicu svog sina i ucjenu (1,5 milijuna eura!) optužio je također iznimno bogatog Hrvoja Petrača, čije se ime povezuje s odvoženjem jugodinara iz hrvatskih banaka u BiH, gdje ih se mijenjalo za njemačke marke i vraćalo u Hrvatsku. Tko se i za koliko ogrebao u toj tajnoj operaciji?
Stranke se mijenjaju na vlasti, ali solidno plaćeni istražitelji nikako da se napokon dohvate ratnoprofiterskih kapitalaca
Od rujna 1991. ministar obrane Gojko Šušak, njegov pomoćnik Ivan Čermak te pomoćnikov pomoćnik Vladimir Zagorec preuzeli punu financijsku i organizacijsku kontrolu nad nabavom oružja za obranu zemlje. Stotine deviznih milijuna tajno su mijenjale vlasnike, a samo je pojedincima u godini dana isplaćeno na ruke više od 50 milijuna dolara. Recimo, ministar financija Jozo Martinović piše 8. siječnja 1992. direktoru Privredne banke Zagreb Martinu Katičiću: "Molim Vas da isplatite devizna sredstva u iznosu od DEM 1,000.000,00 za nabavku materijala za potrebe Ministarstva obrane Republike Hrvatske. Devizna sredstva podići će gospodin Vladimir Zagorec, broj osobne karte: 48524. Isplatu izvršite na dogovoreni način, dakle uz identifikaciju i dokument o preuzimanju deviznih sredstava".
Tko je tu, što i koliko - Rojsovim rječnikom - "jamljavao"? I ne samo tu. Gdje je "jamljeno" spremao? Kako i na što trošio? Tu Rubikovu kocku čak za dva mandata nije uspio riješiti ni bivši predsjednik RH Stjepan Mesić, valjda najglasniji tragač za, odokativno, bilizu 200 milijardi opljačkanih državnih eura. Pod prisegom ih je obećao vratiti, a na koncu je i sam dospio pod malj javnosti zbog navodne milijunske provizije u "aferi Patria" i kupnje dvaju luksuznih stanova u prirodnoj idili sjevernog dijela Zagreba.
Državni agenti uspjeli su nanjušiti 86 tajnih računa širom globusa na kojima su tone ilegalno iznesene valute, ali ni makac dalje o toga.
Imovina Ivana Čermaka godinama bode oči javnosti, navodno se vode i neke istrage, iako umirovljeni general, za razliku od većine kolega-bogatuna ni prije rata nije bio siromašak. Ali, čovjek je od vodoinstalatera, pa montera klima-uređaja dogurao do naftaškog šeika koji, dok trepneš okom, iskešira 1,88 milijuna britanskih funti za stan kćeri Dariji i unuci Lari u otmjenoj londonskoj četvrti Kensingtonu. Vrhunski sposoban poslovni čovjek!
Otac Domovine (sic!) koji je, što netko reče, sanjao da će ga naraštajima slaviti kao Maršala čistokrvne hrvatske države, omogućio je besprimjerno prekonoćno bogaćenje te društveni utjecaj ne samo članovima vlastite nego i cijelom nizu drugih obitelji i pojedinaca koji to ničim nisu zaslužili. Debelo se namirila i još se namiruje Katolička crkva, bez obzira što joj vjernici nemaju kruha.
Sad se nešto "revolucionarno" premišljaju u Ministarstvu pravosuđa ne bi li osuđenima za korupciju i ratno profiterstvo ukinuli rad za opće dobro umjesto zatvora. Drži se ministar Orsat Miljenić kao pijan plota one Rojsove "Tko je jamio, jamio je", pa se nećka kao vlaška mladenka. Onaj simpatični HDZ-ov debeljko, ministar u Sanaderovoj vladi, olakšao je državu za 87 milijuna kuna i za kaznu guli krumpir, a bakica u Gorskom kotaru mora tjedan dana u zatvor zbog neplaćenih stotinjak kuna pristojbe HRT-u! Imaju li pravosudni mudraci pameti!? Je li tko od njih provirio preko plota, u Srbiju, pa vidio kako po kratkom postupku leti milijunska imovina lopova i prevaranata u programe za opće dobro građana?
U Hrvatskoj, što više ukradeš - manja kazna, ili je niti nema!
Osim Sanadera, koji valjda nije imao sreće, hrvatska pravna država još nikog nije službeno procesuirala za ratno profiterstvo, dokazala mu nečasne radnje i oduzela imovinu s odgovarajućom zateznom kamatom plus dugogodišnji boravak iza rešetaka. Recimo, ukradeni milijun kuna - godina dana zatvora, bez prava na uvjetni otpust. To bi trebalo jednako vrijediti i za "sitnije" mahere ratnog profiterstva, mita i korupcije: lažne branitelje i invalide, golobrade umirovljenike, izmišljene socijalne slučajeve, prevarante u obnovi i krivotvorene ratne stradalnike...
Razvikali se desničarski političari ovih dana o izostaloj lustraciji, kojom bi opet vodili izgubljene ratove i huškali građane jedne na druge. Jedina lustracija, korisna svima zajedno i svakom pojedinačno, bilo bi temeljito čišćenje beznadno zakorovljene šikare ratnog i poratnog profiterstva te bogaćenja mitom, korupcijom, političkim dealovima... "Milijarde se nestale i da taj novac imamo, danas ne bismo bili u ovakvim problemima", kazao je novi glavni državni odvjetnik Dinko Cvitan. "Netko za to mora odgovarati." Znamo da mora i da je već odavno morao, a hoće li doskora?