Vesna Petković u travnju prošle godine postala je majka rodivši malenog Frana. Ovo joj je bio prvi porod, a za vrijeme njegova trajanja, ali i poslije njega, nije se mogla požaliti na profesionalnost i stručnost medicinskog osoblja. Svo vrijeme obilazili su je doktori i babica i svi su, naglasila je, bili izuzetno ljubazni. Veliki problem koje je istraživanje pokazalo je i manjak podataka vezan uz postotak indukcija (programiranih poroda), postotak žena koje imaju pratnju na porodu, postotak žena koje rađaju uz epiduralnu i onih koje primaju drip za poticanje trudova
Vesna je prvu trudnoću iznijela u općoj bolnici Ivo Pedišić u Sisku. U rađaonu s njom ušao je i njezin suprug koji joj je bio velika potpora kroz cijeli proces. Na vrijeme koje je nakon poroda provela u bolnici također gleda pozitivno jer je beba bila cijelo vrijeme uz nju, suprug joj je često bio u posjeti, a sestre su je educirale oko dojenja, kupanja, i presvlačenja, tako da joj pomoć nije bila potrebna kada se vratila doma iz bolnice.
Napominje kako se u Sisku zbog malog broja poroda liječnici mogu više posvetiti pacijentima i kako zbog individualnog pristupa svakom pacijentu ona nema nikakvih zamjerki na svoj boravak u bolnici i sam proces rađanja.
Nešto drukčije iskustvo s porodom imala je Marija Tomić Kruljac. Njezini dojmovi su različiti, a veže ih uz kliničku bolnicu Merkur koju je odabrala za rađanje. Tamo je prošla kroz ruke puno liječnika i sestara. Napominje kako su svi stručni, ali nije joj se svidio njihov pristup prema pacijentu i uvažavanju njezinog odabira. Nailazila je na neprimjerene komentare jer je odbijala redovite vaginalne preglede prije nego što je prošao očekivani termin poroda.
Prilikom hospitaliziranja odbila je potpisati suglasnost o svim mogućim intervencijama jer je htjela da sve eventualne intervencije budu dogovorene s njom i da bude upućena u svoje i bebino zdravlje. Liječnik je to dobro prihvatio, ali je medicinska sestra imala poneki ironični komentar na cijelu situaciju.
Općenito, Marija smatra kako su liječnici pristojni, ali im je ponekad nedostajalo komunikacije. Kod određenih postupaka nisu se obazirali na njezin pristanak, niti su se trudili objasniti neke stvari. Da su takve stvari napravljene na drugi način, ona bi se osjećala bolje i sigurnije (npr. prokidanje vodenjaka do kraja kada je očekivala samo vaginalni pregled ili nenadani pokušaji da ju liječnik prstima dodatno otvori). Krovne organizacije same struke, bolnice i ministarstvo krivi su što u Hrvatskoj u 2018. godini još uvijek ne postoje službene smjernice za normalan (fiziološki) porod. Smjernice ne postoje ni u drugim važnim dijelovima trudnoće i poroda, a sve se najčešće radi prema običajima tj. tradiciji određenog rodilišta
Njen porod završen je carskim rezom, a na rađaonu nema primjedbi. Njezin suprug imao je kontakt "koža na kožu" s bebom i odmah je imala prvi podoj. Do kraja boravka u Merkuru, znala je čuti izjave sestara o dojenju za koje smatra da ne vode uspjehu i nisu istinite. Sve to potaknulo ju je na razmišljanje o tome kako je žalosno da svako rodilište u Hrvatskoj nema laktacijsku ambulantu u kojoj bi stručne savjetnice radile isključivo sa ženama na dojenju. Našem zdravstvenom sustavu to bi se itekako isplatilo, naglašava.
Kada bi zbrojila sva dobra i loša iskustva Merkur kao bolnicu za rađanje ne bi niti preporučila niti odgovarala ljude od njega. Neka procjene sami, ona je svoje iskustvo iznijela.
Ove dvije priče samo su mali dio velikog mozaika kojeg oslikava hrvatsko zdravstvo, a tiče se ženskih reproduktivnih prava. Udruga RODA nedavno je predstavila svoje istraživanje o stanju u hrvatskim rodilištima poslavši na više desetaka adresa opsežnu anketu. Anketiranje rodilišta njihova je redovita aktivnost koju obavljaju još od 2009. godine, a sve s ciljem informiranja javnosti, trudnica i budućih trudnica.
Rodilišta često odbijaju odgovoriti na anketu pa informacije upotpune iz drugih izvora kao što su stručni časopisi ili preko upita na pravo na pristup informacijama. "Javnost, i stručna i opća, bi trebala imati jednostavan pristup tim podacima da bi mogli imati uvid u rad različitih ustanova. Na taj način pridonosimo transparentnosti i mogućnosti usporedbe s drugim ustanovama, identifikaciju najboljih praksi i poboljšanja cjelokupnog sustava", govori nam Daniela Drandić, voditeljica programa Reproduktivna prava udruge RODA.
Foto: Roda
Internetska stranica na kojoj su objavljeni svi prikupljeni podaci o rodilištima nalazi se ovdje, i osim pokazatelja nudi korisnicama informacije Rodilišta često odbijaju odgovoriti na anketu pa informacije upotpune iz drugih izvora kao što su stručni časopisi ili preko upita na pravo na pristup informacijamapoput kontakt brojeva telefona rodilišta, informacije o trudničkom tečaju koji se organizira u rodilištu, savjeta što treba donijeti u rodilište za sebe i za dijete, informacija o uvjetima za pratnju pojedinih rodilišta, ali i edukativan sadržaj poput uputa kako napisati plan poroda ili odabrati rodilište te rječnik s preko 200 termina koje trudnice često čuju od zdravstvenih djelatnika ili pročitaju u nalazima, a ne znaju nužno što znače.
U općenitom smislu, pokazatelji skrbi u Hrvatskoj su dobri – smrtnost djece i majki je dugi niz godina niska, a drugi pokazatelji kvalitete polako, ali sigurno kreću u pozitivnom smjeru. No, ono što zabrinjava i na što se stavlja glavni fokus u ovom istraživanju je vrlo neujednačena skrb koju trudnice primaju diljem Hrvatske. Ako uspoređujemo KBC-ove, postoje velike razlike između stope carskog reza i velike razlike između stope epiziotomija, iako te bolnice imaju sličnu brojku trudnica s normalnim, ali i kompleksnim trudnoćama.
Zabrinjavajući je podatak da je u samo pet rodilišta smanjen postotak carskih rezova u 2016. u odnosu na 2015., a u čak 18 rodilišta je postotak carskih rezova narastao za 2 % ili više u 2016. u odnosu na 2015. "Generalno, ne možemo reći da je jedno rodilište ili regija sjajan primjer općenito, ali možemo identificirati one koje neke stvari rade dobro, i naučiti zbog čega rade dobro to što rade, pa unaprijediti prakse u rodilištu u kojem taj pokazatelj možda nije najbolji", dodaje Drandić.Ako uspoređujemo KBC-ove, postoje velike razlike između stope carskog reza i velike razlike između stope epiziotomija, iako te bolnice imaju sličnu brojku trudnica s normalnim, ali i kompleksnim trudnoćama
Vezano za pratnje na porodu, prakse rodilišta su šarolike. U nekima se prisustvo druge osobe na porodu naplaćuje s čak 400,00 kuna, u nekima se uvjetuje da pratnja mora imati određenu odjeću i obuću dok u nekima ne postoje nikakvi uvjeti za pratnju. Udruga RODA o tome upozorava godinama, no takve loše prakse se i dalje nastavljaju.
Veliki problem koje je istraživanje pokazalo je i manjak podataka vezan uz postotak indukcija (programiranih poroda), postotak žena koje imaju pratnju na porodu, postotak žena koje rađaju uz epiduralnu i onih koje primaju drip za poticanje trudova. Sve su to važni pokazatelji za koje, nažalost, nema podataka u Hrvatskoj.
"Ne smijemo biti zadovoljni da smo bolji od najgorih, trebamo težiti prema najboljima. Tako da, usprkos tome što su naše stope carskih rezova manje od onih u Mađarskoj i Austriji, ne smijemo se time zadovoljiti - naše su stope narasle za 8% u zadnjih 12 godina, i to je velik problem, pogotovo kad znamo da nakon što nacionalna stopa carskih rezova prijeđe 19%, počinje rasti smrtnost majke i djece zbog prekomjernog korištenja tog zahvata", naglašava Drandić.Drandić: "Ne smijemo biti zadovoljni da smo bolji od najgorih, trebamo težiti prema najboljima"
U udruzi RODA smatraju da se krivce za neujednačenu kvalitetu liječenja, usluga i skrbi prema rodiljama u Hrvatskoj može potražiti na nekoliko adresa. Svi oni su međusobno povezani. Krovne organizacije same struke, bolnice i ministarstvo krivi su što u Hrvatskoj u 2018. godini još uvijek ne postoje službene smjernice za normalan (fiziološki) porod. Smjernice ne postoje ni u drugim važnim dijelovima trudnoće i poroda, a sve se najčešće radi prema običajima tj. tradiciji određenog rodilišta.
"Nadalje, jedan veliki problem jest činjenica da se primaljama (babicama) ne daje autonomija u rodilištima da rade svoj posao - one su stručnjakinje za normalne porode i trudnoće. Kad liječnici, koji su specijalizirani za patološka stanja u trudnoći prate sve trudnice, neminovno je da će nalaziti na probleme u situacijama koje su skroz normalne. Zato je važno da primalje konačno dobiju važnu ulogu u zdravstvenom sustavu u Hrvatskoj - to će poboljšati razinu skrbi, ali i pojeftiniti cijeli sustav", zaključuje Drandić.
