mars_solidarnosti_foto_ak4.jpgDanašnja šetnja Trešnjevkom imala je edukativni i revolucionarni karakter. Ovogodišnji marš, u organizaciji Mladih antifašistkinja Zagreba, održao se pod nazivom Trešnja je crvena!, a sudionici i sudionice posjetili su nekoliko važnih lokacija Trešnjevke, ali i Zagreba. Zapadni kolodvor, kao polazišna točka Marša, nije slučajno odabran jer je njegova pojava donekle uvjetovala nastanak Trešnjevke.

Dvjestotinjak okupljenih danas je točno u 12 sati krenulo sa zagrebačkog Zapadnog kolodvora na edukacijsko-revolucionarnu šetnju Trešnjevkom u sklopu sedmog Marša solidarnosti. Ovogodišnji marš, u organizaciji Mladih antifašistkinja Zagreba, održao se pod nazivom Trešnja je crvena!, a sudionici i sudionice posjetili su nekoliko važnih lokacija Trešnjevke, ali i Zagreba.

Zapadni kolodvor, kao polazišna točka Marša, nije slučajno odabran jer je njegova pojava donekle uvjetovala nastanak Trešnjevke. Sama zgrada kolodvora i željeznički promet potpomogli su razvoj industrije koja se potom seli na Trešnjevku, a uz nju se posljedično razvijaju i radnička naselja.

Prva stanica Marša bio je lokal Mrzla piva, koji unatoč promjeni vlasništva tijekom desetljeća ostaje poznat kao mjesto okupljanja pripadnika, tada ilegalnog, antifašističkog pokreta za vrijeme Drugog svjetskog rata. Nedaleko od lokala nalazila se kuća nedavno preminulog narodnog heroja Slavka Komara. Niti pedesetak metara dalje, niz Adžijinu ulicu, dolazimo do drugog značajnog mjesta Trešnjevke, lokacije nekadašnjeg skvota zvanog Bubara, utemeljenog krajem 1998. godine. Jedan od govornika ukratko je sudionicima i sudionicama ispričao o nastanku skvota, ali i o problemima s kojima su se susretali, tj. o sukobima sa skinsima i policijom. Nažalost, skvot je vrlo kratko djelovao te je 1999. godine ugašen zbog učestalih sukoba, a i nemogućnosti održavanja programa.

Povorka se zaustavila nešto malo dalje, kod spomenika palim antifašističkim borcima i borkinjama ispred starog Samoborskog kolodvora u Adžijinoj ulici.

Gotalovečka ulica, iduća postaja, uz pomoć Srećka Puliga, otkrila nam je zanimljiv detalj Trešnjevke – lokaciju nekadašnje ilegalne partijske štamparije, koja je prije Drugog svjetskog rata radila u podzemnoj prostoriji smještenoj u dvorištu kućice na toj adresi

"Iako spomenik nema veliku vrijednost u umjetničkom smislu, njegova vrijednost leži u kulturi sjećanja. Nažalost, na ovom spomeniku nema imena narodne heroine Kate Dumbović - Mamice, što predstavlja jednu u nizu nepravdi učinjenih toj ženi. Kata je bila aktivistkinja, ali i borkinja koja je, između ostalog, sudjelovala u neuspješnoj akciji oslobađanja zatvorenika iz Kerestinca", objasnio je važnost lokacije jedan od govornika Marša. Osim spomenika borcima, važnost lokacije leži i u staroj zgradi Samoborskog kolodvora, koji je od 1901. do 1979. godine spajao Zagreb sa Samoborom. Danas se tamo nalaze ugostiteljski objekti.

Daljnja šetnja odvela nas je do bivše tvornice ženske modne konfekcije Vesna, o čijoj slavnoj povijesti danas svjedoči tek gotovo izblijedjeli natpis na fasadi. Tvornica je radila od 1955. do 2003., kada je otišla u stečaj. Tada je u tvornici bilo zaposleno dvjesto ljudi, a na svom je vrhuncu, sredinom 80-ih godina, zapošljavala oko tisuću radnika i radnica. Na istoj je lokaciji jedan od pripadnika navijačke skupine Bijeli anđeli ukratko okupljene uputio u povijest stadiona u Kranjčevićevoj ulici, ali i NK Zagreb.

Nastavljajući šetnju stigli smo do Trešnjevačkog trga, na kojem se nalazila robna kuća NAMA, otvorena 60-ih godina i bila je prva robna kuća na Trešnjevci. Gotalovečka ulica, iduća postaja, uz pomoć Srećka Puliga, otkrila nam je zanimljiv detalj Trešnjevke – lokaciju nekadašnje ilegalne partijske štamparije, koja je prije Drugog svjetskog rata radila u podzemnoj prostoriji smještenoj u dvorištu kućice na toj adresi. Kako nam je Pulig otkrio, štamparija je bila ukopana oko pet metara u zemlju, a u njenom radu sudjelovali su brojni trešnjevački borci. Pulig, i sam stanar Gotalovečke, ispričao je okupljenima kako je njihovu kuću resila spomen-ploča posvećena štampariji sve do sredine 70-ih godina, kada je odnesena u Muzej revolucije, uz obećanje da će dobro čuvati. Povorka se zaustavila malo dalje, ispred zgrade na adresi Čakovečka 3, koja je bila dom mnogih književnika - Antuna Šoljana, Josipa Pupačića, Ivana Slamniga, ali i prevoditelja Josipa Tabaka.

Zgrada na adresi Čakovečka 3 bila je dom mnogih književnika - Antuna Šoljana, Josipa Pupačića, Ivana Slamniga, ali i prevoditelja Josipa Tabaka

Pretposljednja postaja Marša bili su park i dječje igralište u Zorkovačkoj ulici, zamišljeni kao zelena oaza omeđena sa svih strana obiteljskim kućama. Iako su uz taj park predviđeni mnogi drugi javni sadržaji, oni do danas nisu realizirani. Jedan od sudionika izrecitirao je pjesmu Milivoja Slavičeka "Vrijeme je da se događa napokon čovjek", nakon čega se povorka uputila na posljednju lokaciju, do nekadašnjeg kina Triglav. To je najdugovječnije trešnjevačko kino djelovalo od 1941. do sredine 90-ih godina. Otvoreno je kao kino Patria, a nakon Drugog svjetskog rata mijenja ime u Triglav, u skladu s tadašnjim dominantnim trendom nazivanja kina po planinama. Iako je imalo tek dvadesetak redova parketa i nekoliko redova na balkonu, u domaćim pričama ostaje zapamćeno po preprodavačima karata te dugim redovima za popularne projekcije. U nekadašnjem prostoru kina danas djeluje trgovina DM-a.

Sedmi je Marš solidarnosti završio u Centru za kulturu Trešnjevka uz grah i druženje, ali i tribinu o temama naznačenim tijekom marša. Osim edukacijskog dijela, održan je i zabavni dio programa uz pomoć zbora Praksa iz Pule.

Ključne riječi: Marš solidarnosti
<
Vezane vijesti