Javna rasprava je demokratski standard prilikom donošenja svih vrsta prostornih planova, od onih državne razine, pa do urbanističkih planova lokalnog karaktera i sastavni je dio procesa izrade i donošenja plana. Uloga javne rasprave je dvostruka i dvosmjerna – ona se koristi kako bi predstavnici vlasti informirali građane i stručnu javnost o planiranim promjenama u prostoru, a istovremeno predstavlja i mehanizam kroz koji se javnost i struka mogu očitovati o tim promjenama i dati primjedbe, prijedloge i alternativna mišljenja i stavove kako bi se u planove integrirala što bolja rješenja.Međutim, u najnovijim izmjenama zakona umjesto napretka i poboljšanja, događa se nešto sasvim suprotno. U zakon će se ugraditi nekoliko naoko sitnih dodataka koji na prvi pogled ne djeluju opasno, ali će u primjeni značajno umanjiti, otežati i ograničiti mogućnost sudjelovanja javnosti u javnoj raspravi
Obveza i način provođenja javne rasprave u procesu donošenja prostornog plana regulirani su Zakonom o prostornom uređenju (ZPU). Važno je istaknuti da ova vrsta javne rasprave nije isto što i javno internetsko savjetovanje koje se provodi primjerice kod donošenja nekog novog zakona ili izmjena zakona (pa tako i spomenutih izmjena ZPU) i koje je regulirano posve drugim zakonskim okvirom.
Za potrebe ovog teksta analizirana je zakonska regulativa za provođenje javne rasprave prilikom donošenja prostornih planova u posljednjih 25 godina, od 1994. godine naovamo – Zakon o prostornom uređenju iz 1994. godine, Zakon o prostornom uređenju i gradnji iz 2007. godine, te Zakon o prostornom uređenju iz 2013. godine. Svi su ti zakoni imali čitav niz izmjena i dopuna, ali svi su propisivali obvezu javne rasprave i definirali način njezinog provođenja.
Način provedbe javne rasprave vremenom se ponešto mijenjao, ali su osnovni koraci ostali više-manje isti: priprema se prijedlog plana, najavljuje se javna rasprava i objavljuje mjesto, datum početka i trajanje uvida u prijedlog plana, kao i rok za podnošenje primjedbi i prijedloga. Tijekom trajanja javne rasprave organizira se jedno ili više javnih izlaganja na kojima javnost može od aktera koji sudjeluju u izradi plana direktno zatražiti pojašnjenja.
Po završetku javne rasprave sve se zaprimljene primjedbe pregledavaju i ocjenjuju, te se prihvaćaju ili odbacuju uz obrazloženje. O tome se izrađuje izvješće koje se onda upućuje izrađivaču plana kako bi u konačnu verziju plana ugradio prihvaćane primjedbe. Prije nego što se konačni prijedlog plana pošalje na usvajanje, sudionicima u javnoj raspravi šalje se obavijest s obrazloženjem jesu li ili nisu prihvaćeni njihovi prijedlozi.Način provedbe javne rasprave vremenom se ponešto mijenjao, ali su osnovni koraci ostali više-manje isti: priprema se prijedlog plana, najavljuje se javna rasprava i objavljuje mjesto, datum početka i trajanje uvida u prijedlog plana, kao i rok za podnošenje primjedbi i prijedloga
Prateći kronologiju promjena, može se uočiti da se u dijelu koji se odnosi na javnu raspravu zakon mijenjao odgovarajući na potrebe koje su se pokazale u provedbi, pa se tako primjerice korigiralo trajanje prve i ponovljene javne rasprave za pojedine vrste planova, kao i rok za izradu izvješća.
Mijenjao se način najave javne rasprave, ispočetka je to bilo samo putem sredstava javnog priopćavanja, a onda i putem službenih glasila i mrežnih stranica. Od 2013. osim u fizičkom, prijedlog plana mora biti dostupan na mrežnim stranicama u elektroničkom obliku, a propisana je i objava izvješća s javne rasprave. Sve su te promjene na ovaj ili onaj način bile unapređenje postojećeg stanja po pitanju provođenja javne rasprave.
Naravno, prostora za napredak ima još puno. Primjerice, planovi koji se javno izlažu i o kojima se raspravlja, obično govore jezikom struke tako da ih je svima ostalima prilično teško razumjeti. Tzv. sažetak za javnost koji se izrađuje za potrebe javne rasprave, trebao bi na jednostavan način prepričati o čemu se u planu radi, no on obično predstavlja tek prepisane izdvojene dijelove plana.
Sve to umanjuje mogućnost kvalitetnog i argumentiranog sudjelovanja građana u javnoj raspravi. Propisano je također da se izvješće s javne rasprave mora objaviti, ali ne i kada, pa onda birokrati po gradskim uredima to koriste i završena izvješća drže u ladicama i objavljuju ih tek neposredno pred donošenje plana.
Za GUP se trenutno donose tko zna koje po redu izmjene i dopune
Međutim, u najnovijim izmjenama zakona umjesto napretka i poboljšanja, događa se nešto sasvim suprotno. U zakon će se ugraditi nekoliko naoko sitnih dodataka koji na prvi pogled ne djeluju opasno, ali će u primjeni značajno umanjiti, otežati i ograničiti mogućnost sudjelovanja javnosti u javnoj raspravi.Planovi koji se javno izlažu i o kojima se raspravlja, obično govore jezikom struke tako da ih je svima ostalima prilično teško razumjeti. Tzv. sažetak za javnost koji se izrađuje za potrebe javne rasprave, trebao bi na jednostavan način prepričati o čemu se u planu radi, no on obično predstavlja tek prepisane izdvojene dijelove plana
Prva promjena odnosi se na samu najavu javne rasprave. U svim dosadašnjim zakonima, bez iznimke, javna rasprava najavljivala se najmanje osam dana prije njezinog početka. U najnovijim izmjenama taj se rok ukida pa će biti moguće javnu raspravu objaviti i samo dan prije početka. Kao obrazloženje za izmjenu odredbe zakonodavac je naveo kako je "u provedbi Zakona uočeno da taj rok nije potreban te da njegovo nepoštivanje istovremeno može biti razlog nezakonitosti plana koji ima za posljedicu njegovo ukidanje".
Tko je i kako uočio da taj rok nije potreban, u obrazloženju se ne otkriva. Ali otkriva se nešto drugo – činjenica da su neki planovi ukinuti jer ih je donosila uprava koja je toliko nesposobna da nije u stanju sprovesti najjednostavniju stvar, najaviti početak javne rasprave u skladu sa zakonom.
Na internetskom savjetovanju o izmjenama ZPU-a ova je promjena jedna od onih s većim brojem komentara, a javljali su se i građani i stručne udruge i ustanove koje se bave donošenjem prostornih planova. Svi redom traže da se od ovoga odustane, ili čak da se propiše da to bude 8 radnih dana. "U cjelokupnoj proceduri izrade i donošenja prostornog plana razdoblje od osam dana za objavu javne rasprave vremenski je zanemarivo, a suštinski važno", poručuju iz Hrvatske komore arhitekata.
U Zavodu za prostorno uređenje Osječko-baranjske županije kažu: "Ukidanje obaveznog roka objave javne rasprave od 8 dana prije njenog početka ne omogućava adekvatno obavještavanje javnosti, u suprotnosti je sa samim smislom instituta javne rasprave, kao i s nizom propisa."
Iz udruge Zelena Istra navode kako se javne rasprave o prostornim planovima često objavljuju u vrijeme božićnih i novogodišnjih ili ljetnih praznika, kada će uključivanje javnosti biti najmanje, a rasprava proći nezamijećena, što je u suprotnosti s Preporukama iz Maastrichta za promociju učinkovitog sudjelovanja javnosti u okolišnim pitanjima. U konačnom prijedlogu zakona ništa od ovoga nije uvaženo s ciničnim obrazloženjem da zakon ne zabranjuje određivanje dužeg roka.U svim dosadašnjim zakonima, bez iznimke, javna rasprava najavljivala se najmanje osam dana prije njezinog početka. U najnovijim izmjenama taj se rok ukida pa će biti moguće javnu raspravu objaviti i samo dan prije početka
Nadalje, dosadašnjim zakonom predviđeno je da odluka o izradi plana prestaje važiti ukoliko se u roku od dvije godine od njezinog donošenja ne objavi javna rasprava o prijedlogu prostornog plana, a izrada izvješća o javnoj raspravi ograničena je na najviše trideset dana za novi prostorni plan i petnaest dana za izmjene plana. Novim zakonom ukida se obveza poštivanja ovih rokova. Na taj način procedura izrade plana izgubila je bilo kakav zakonom propisan vremenski okvir, a to za sobom povlači ozbiljnu pravnu nesigurnost.
Što to znači u praksi, može se već sada vidjeti na primjeru Generalnog urbanističkog plana Grada Zagreba za kojeg se trenutno donose tko zna koje po redu izmjene i dopune. Odluka o izradi izmjena i dopuna plana donesena je u srpnju 2016. godine, javna rasprava provedena je tijekom rujna 2017. godine, a do danas, gotovo tri godine od odluke i više od godinu i pol po završetku rasprave, niti je objavljeno izvješće s rasprave, niti se pokazala bilo kakva naznaka da se na planu i dalje radi, a kamoli da je on usvojen.
Ovo odugovlačenje svakako nije u interesu građana i iza njega se vjerojatno kriju mutni motivi gradske uprave na čelu s gradonačelnikom Bandićem. Kako bi se lokalnim šerifima onemogućilo manipuliranje planom u smislu trenutka provedbe pojedinih njegovih koraka, potrebno je jasnije propisati vremenski okvir donošenja plana, a ne ukidati bilo kakva vremenska ograničenja.
Na internetskom savjetovanju na ovo nije bilo nikakvih primjedbi iz jednostavnog razloga što su ove izmjene unesene nakon javnog savjetovanja, a zakonodavac za njih nije ponudio nikakvo obrazloženje.Kako bi se lokalnim šerifima onemogućilo manipuliranje planom u smislu trenutka provedbe pojedinih njegovih koraka, potrebno je jasnije propisati vremenski okvir donošenja plana, a ne ukidati bilo kakva vremenska ograničenja
Možda najopasnija predložena promjena tiče se uklanjanja objavljenog izvješća o javnoj raspravi. Naime, predlaže se da se izvješće ukloni s mrežnih stranica 60 dana nakon donošenja plana, u obrazloženju stoji da je za predloženi rok "ocijenjeno da je dovoljan za upoznavanje javnosti." To je sporno iz puno razloga.
Sama rasprava je dio demokratskog procesa u kojem sudionici javno iznose svoje mišljenje i razmišljanja vezano uz buduće posljedice plana koji se donosi. Zbog toga je od ključne važnosti da se upravo kritički glasovi koji se često čuju u javnim raspravama ostave vidljivima i da se na taj način poboljša transparentnost kod procesa odlučivanja. Donositelj plana mora prihvatiti odgovornost u slučaju kada odbije prijedlog za kojeg se možda kasnije pokaže da je bio dobar ili čak nužan. Isto tako Izvješće predstavlja važan izvor informacija za sudionike u nekim budućim raspravama, ali i za različite analize i istraživanja.
I na ovaj prijedlog na internetskom je savjetovanju bilo dosta primjedbi i komentara. U komentarima se traži ne samo da se prijedlog odbaci, nego i da se nedvosmisleno propiše rok za objavu izvješća s javne rasprave. U udruzi BIOM kažu: "Ne postoje tehnički ili drugi razlozi zbog kojih bi bilo potrebno ukloniti objavljeno Izvješće o javnoj raspravi sa mrežnih stranica nositelja izrade prostornog plana, dok s druge strane, postoji jasan interes kako struke tako i građana da takve informacije trebaju ostati javno dostupne."Možda najopasnija predložena promjena tiče se uklanjanja objavljenog izvješća o javnoj raspravi. Naime, predlaže se da se izvješće ukloni s mrežnih stranica 60 dana nakon donošenja plana, u obrazloženju stoji da je za predloženi rok "ocijenjeno da je dovoljan za upoznavanje javnosti."
Bez obzira na glas javnosti i struke, niti jedan od komentara na proceduru javne rasprave nije uvažen i zakon je upućen na saborsku raspravu. Glasanje o zakonu očekujemo kroz koji dan, a u međuvremenu je iz kluba zastupnika Bandićeve Stranke rada i solidarnosti upućen amandman gdje traže da se u zakon uvede kategorija urbanističkog projekta, kojim bi se, u obliku kako je predloženo, potpuno svojevoljno i netransparentno mogle mijenjati odredbe GUP-a, a sve bez ikakve javne rasprave.
Čim se pojavi prijedlog iz Bandićeve kuhinje, jasno je da se radi o nečem u najmanju ruku problematičnom, ali ovakav prijedlog nije samo problematičan, nego skandalozan. Uputila ga je još na internetskom savjetovanju stručna služba gradonačelnika, ali je odbijen. Ako ipak prođe kao amandman, bit će to politička odluka kojom će se dopustiti malverzacije, devastacija prostora i okoliša, kao i pogodovanje privatnom interesu investitora nauštrb zaštiti prostora i javnog interesa.
U uvodnom dijelu Zakona o prostornom uređenju kao jedno od načela na kojima se on temelji navodi se načelo sudjelovanja javnosti: "Država i tijela jedinica lokalne i područne samouprave moraju o stanju u prostoru obavještavati javnost, omogućiti i poticati njezino sudjelovanje razvijanjem društvene povezanosti i jačanjem svijesti o potrebi zaštite prostora."
Sve što novi zakon donosi u potpunoj je suprotnosti s ovim načelom. Sudjelovanje javnosti se po tko zna koji put tretira kao nužno zlo, a ne kao prilika za dijalog i stvaranje kvalitetnijeg i ljepšeg okruženja za sve.
