Avi Hakim, CDCAvi Hakim, CDCVrijeme je da krenemo u demistificiranje svetosti međunarodnih humanitarnih organizacije preko kojih prolaze milijarde dolara, eura, kuna na godišnjoj razini, kako globalno tako i lokalno. Nepogrješivost Oxfama, Crvenog križa i drugih humanitarnih korporacija raspukla se posljednjih dana kada je javnost saznala za niz slučajeva seksualnog zlostavljanja žena za vrijeme međunarodnih misija od strane visokopozicioniranih radnika.

Veliku Britaniju posljednjih nekoliko dana potresa skandal ogromnih razmjera vezan za seksualno zlostavljanje primatelja i primateljica humanitarne pomoći  na Haitiju i Čadu od strane visokopozicioniranih humanitarnih radnika Oxfama, jedne od najvećih britanskih humanitarnih organizacija.

Londonski Times prošlog tjedna objavio je informacije o internoj istrazi iz 2011. godine zbog optužbi protiv tadašnjeg direktora misije Oxfama na Haitiju Rolanda van Hauwermeirena i nekoliko radnika jer su, kako navodi Times, seksualno zlostavljali i iskorištavali žene s pogođenih područja.  Nakon istrage van Hauwermeiren i šestorica radnika podnijeli su ostavke. No, pokazalo se kako to nije jedini slučaj seksualnog iskorištavanja i zlostavljanja, jer je van Hauwermeiren i 2006. godine optužen za gotovo istu stvar za vrijeme misije u Čadu. Kako piše Guardian, to ga nije spriječilo da nastavi s "humanitarnim radom" u francuskoj organizaciji Action Against Hunger kao direktor misije u Bangladešu. Upravo zbog sumnji za prikrivanje optužbi i saznanja o događajima, britanska Komisija za humanitarnu pomoć pokrenula je istragu, a Europska komisija upozorila kako bi Oxfam mogao ostati bez daljnjeg financiranja.

Ali Oxfam nije jedina organizacija čije je "prljavo rublje" izašlo u javnost u proteklih mjesec dana. ProPublica je krajem siječnja objavila priču o zlostavljanju nekoliko radnica američkog Crvenog križa od strane Geralda Andersona, dugogodišnjeg humanitarnog radnika koji je 15 godina radio za Crveni križ u misijama diljem svijeta. Anderson je zbog optužbi za seksualno zlostavljanje bio prisiljen 2013. godine podnijeti ostavku, ali kao i van Hauwermeiren, Anderson je svoj rad nastavio u humanitarnoj branši, tj. u organizaciji Save the Children. U tome mu je uvelike pomogla i "iznimno pozitivna preporuka" Crvenog križa, istog onog koji ga je prisilio na ostavku.

U oba slučaja iznimno je problematična reakcija organizacija koje nisu otpustile van Hauwermeirena i Andersona, već im omogućile vrlo jednostavan izlaz iz čitave situacije bez ikakvih posljedica – podnošenje ostavke. Ne samo time da su dodatno ponizili i obezvrijedili njihove žrtve, već su van Hauwermeirenu i Andersonu omogućili nastavak rada u drugim organizacijama, na nekim drugim misijama.

Nakon priče koju je objavila ProPublica, Save the Children prekinuo je svaku suradnju s Andresonom, a glavni savjetnik američkog Crvenog križa David Meltzer podnio je ostavku i ispričao se zaposlenicima. U slučaju Oxfama, ostavku je podnijela i izvršna direktorica Penny Lawrence "uz duboke isprike. Slučaj Oxfama na svjetlo dana istjerao je zastrašujuće brojke o slučajevima zlostavljanja u britanskim humanitarnim organizacijama. Podaci pokazuju kako je u proteklih godinu dana preko 120 radnika optuženo za seksualno zlostavljanje, od čega se 87 odnosi na Oxfam, 31 slučaj na Save the Children (samo njih 10 je prijavljeno policiji), dok britanski Crveni križ navodi "tek manji broj slučajeva zlostavljanja".

Da su vlasti znale o slučajevima zlostavljanja potvrđuje bivša čelnica britanskog Odbora za međunarodni razvoj Priti Patel, koja tvrdi kako su slučajevi zlostavljanja "vrlo dobro dokumentirani" te da jednostavno ne postoji "volja unutar Odbora" da se čitava situacija razriješi. A situacija se neće razriješiti jer u društvu ne postoji "volja" za rješavanjem problema seksualnog zlostavljanja i uznemiravanja, godinama stvara i potiče kultura poricanja, posebice kada su u pitanju muškarci na pozicijama moći, ali i velike i razvikane organizacije, u ovom slučaju humanitarne.

Praktički je prihvaćeno kako će se u ratnim područjima ili područjima koja su pogođena prirodnim katastrofama, posebice u područjima "Trećeg svijeta" događati silovanja, seksualna zlostavljanja, što se često pravda kaosom koji vlada "u tom trenutku". Poprilično je gadljivo što je u svim ovim slučajevima riječ o organizacijama koje se na godišnjoj razini financiraju s milijardama eura, koje bi trebale u fokusu imati ranjive članove društva i mehanizme pomoći, a ne reputaciju organizacije koja se pokušava obraniti svim silama, pa i spinovima o "slučajevima prostitucije".

Primjer Haitija, za koji je prikupljeno preko 10 milijardi dolara, pokazuje kako je gotovo sve otišlo po krivu. Slučajevi seksualnog zlostavljanja su se zataškali "zbog reputacije", ogroman dio prikupljenih sredstava otišao je na "interne troškove" američkog Crvenog križa, a na Haitiju se sagrađeno svega šest kuća.

Iako se ne može poreći "dobra strana" rada velikih, međunarodnih organizacija vrijeme je da se konačno krene s kritičkim promišljanjem o njihovom radu, posebno u međunarodnim misijama. Nedopustivo je da se humanitarnim organizacijama upravlja poput korporacija, da čelnici imaju korporativne plaće, dok se stanje "na terenu" niti malo ne popravlja. Idući put kada donirate, uložite dodatni napor i istražite kojoj lokalnoj organizaciji možete pomoći, istražite hoće li ta pomoć doći do onih kojima je potrebna ili završiti u tuđem džepu.

aem_copy94676.jpg
Članak je objavljen u sklopu projekta "Vladavina prava" koji sufinancira Agencija za elektroničke medije (Fond za poticanje pluralizma i raznovrsnosti elektroničkih medija).

 

<
Vezane vijesti