Zamislite da se ono što se događalo u Grčkoj događa u Sloveniji. Da je zadnjih tko zna koliko vlada loše vodilo zemlju, a sad je Slovenija dobila od EU paket pomoći. U paketu je za tebe, draga čitateljice, umirovljenje za pet godina umjesto ove godine, a za tebe, dragi čitatelju, niža plaća, a onda otkaz. Zar vas ne bi spopao bijes i zar ne biste došli protestirati u bijelu Ljubljanu, slovensku Atenu? Naravno! Zar ne biste očekivali da će vas razumjeti i s one strane Alpa i Jadrana - da će se navečer dok gledaju vijesti počešati po glavi: "Ovo bi se moglo dogoditi i kod nas; kako možemo pomoći slovenskim radnicima, učiteljicama, umirovljenicima?!"
No, u stvarnosti nema razloga da očekujete razumijevanje i solidarnost od drugova i drugarica po Europi. Ni u Sloveniji ni u glavnim darovateljicama paketa spasa za Grčku, u Njemačkoj i Francuskoj, nijedna parlamentarna stranka nije odbila prihvaćanje kreditnog paketa, koji od običnih Grka zahtijeva niz godina velikih žrtava, i predložila korjenito drukčije mjere: kaznenu odgovornost za političare i ekonomiste koji su svoje državljane opljačkali i gurnuli u siromaštvo, otpis dugova za dužnike, razvlašćivanje vjerovnika.
Dar EU-a Grčkoj nam vladajuća ideologija - neoliberalizam - prodaje kao prikladnu reakciju na prirodnu nesreću. Ako se Grk utapa u Sredozemnom moru, povučeš ga iz vode i daš mu umjetno disanje; ako se Grčka utapa u dugovima, napraviš od Grka dužničke robove
Mediji, bez obzira na državu i političko uvjerenje, izvještavaju tabloidno. Nisu samo tabloidima i desnici puna usta rastrošnosti Grka i lopovluka njihove države. Novinare, komentatore, političare, ekonomiste boli novac "naših" poreznih obveznika. Dar EU-a Grčkoj nam vladajuća ideologija - neoliberalizam - prodaje kao prikladnu reakciju na prirodnu nesreću. Ako se Grk utapa u Sredozemnom moru, povučeš ga iz vode i daš mu umjetno disanje; ako se Grčka utapa u dugovima, napraviš od Grka dužničke robove. Za vladajuću pamet su vladajući društveni odnosi u svijetu, naime, to što su stanovništva cijelih država bačena u nekontrolirane transakcije financijskog kapitala, objektivan prirodni proces koji, eto, pogodi slučajne žrtve. A one su same krive što su bile neoprezne. Pritom se ljude, koje su zadužili "njihova" država i "njihov" kapital, mirno proglašava "subjektom" zaduživanja u njihovo ime i za njihov račun, a time i dodatkom "grčkoj" državi, odnosno "grčkom" kapitalu. To se ne događa "nama"; Grci su "drugdje".
I grčka kriza potvrđuje da "ljevica" u Europi ne igra više svoju nekadašnju povijesnu ulogu zastupnice rada protiv kapitala. Sad je samo još rezervna garnitura za desnicu i zauzima prazninu, u kojoj više nema sila koje bi obećavale stvarnu promjenu. A ako je u vrijeme sporog rasta "ljevica" mogla doći na vlast, jer su njeni glasači vjerovali da je manje loša od dvije slabe opcije, u vrijeme krize to više nije dovoljno. Umjesto ljevice tu je samo još njena prazna ljuska. Ljevica, koja se više ne razlikuje od desnice, nema više društvenih temelja. Spretniji "lijevi" političari moraju se zato sve više utjecati ispraznom populizmu.
Konačni rezultat ne može biti ništa drugo osim erozije povjerenja u stranačku vladavinu i nada u dolazak "povjerenja vrijednog" i "stvarno sposobnog" Vođe. "Meka diktatura" sasvim lako može doći i s ljevice. Oni prisebniji na "ljevici" su u međuvremenu shvatili bar to da je u uvjetima općeg nepovjerenja u "politiku" potreban napor već i za to da državne institucije uopće ikako funkcioniraju. A "ljevica" se od spoznaje da nema više tlo pod nogama brani zatvaranjem očiju i ušiju.
Grčka kriza potvrđuje da "ljevica" u Europi ne igra više svoju nekadašnju povijesnu ulogu zastupnice rada protiv kapitala. Sad je samo još rezervna garnitura za desnicu i zauzima prazninu, u kojoj više nema sila koje bi obećavale stvarnu promjenu
Istodobno ni u Sloveniji ni u Europi nema medijskog prostora izvan nadzora političke klase, gdje bi javnost raspravljala o društvenom razvoju. Bez toga nema platforme za društvene sile, spremne i sposobne za društvenu preobrazbu. Društvena energija, koja je prštala pri nastajanju Zaresa, nestala je s rasplinjavanjem društvenog pokreta u još jednoj stranki. Uvođenje dokumenta Hanžekove grupe kao alternativnog modela društvenog razvoja u parlamentarnu raspravu mu čak i šteti, jer je prebrzo i formalističko: strateški nacrt društvenog razvoja nužno se čini "utopijski", ako ga utapamo u jetkoj rastopini proračuna s rastućim minusom.
Nije riječ o tome da bi "prava" ljevica trebala zamijeniti onu koja se sad vuče po dvoranama države. Riječ je o tome da osposobljavanje za društveni razvoj u Sloveniji zahtijeva samopromjenu "ljevice" i samopromjenu civilnog društva (inteligencije, sindikata, studenata, mladih itd.): treba napraviti prostor društvene i političke kreativnosti "s onu stranu" države kao takve, jer "politika" energiju očito ne može crpiti samo iz voljnih pojedinaca, a društvu su potrebne institucije države za realizaciju društvenih energija.
Vremena nema. Države u Europi se, naime, pred našim očima mijenjaju u međusobno konkurentne nakupine društvenog kapitala, gdje je običan čovjek danas rentijer, a sutra dužnički rob i ne može nikako utjecati na to. U takvim uvjetima je društveni protest slijep i beznadan.
