Berto Šalaj, profesor na Fakultetu političkih znanosti u Zagrebu: "Čini mi se da su neki analitičari već počeli nekorektno procjenjivati Možemo!. Ne treba ih procjenjivati prema nekom idealu koji ne postoji nigdje, ili možda postoji u Švedskoj ili Norveškoj, nego ih treba komparirati s vladavinom Milana Bandića. Ako se model uspješno implementira, bit će manje važno je li prometna ili socijalna politika savršena. Najvažnija stvar je zapravo pokazati građanima da je promjena moguća."

Osnovna zadaća svake arhitekture jest da arhitekti koji ju zamišljaju i projektiraju suosjećaju sa svijetom, a prostori koje grade budu prostori širenja slobode. Gdje smo po putu izgubili strastvenu volju Hannesa Meyera, koji arhitekta ne vidi kao estetskog slugu vladajuće klase ili marionetu vlastitih stilskih i egocentričnih interesa, već kao žustrog borca za sveopću emancipaciju? Vrijeme je da drijemež arhitektonske struke nadiđe vlastiti status quo. Ideja stambene arhitekture nediktirane zakonima usko individualističkih zatega privatnog vlasništva i isključivosti života nuklearne obitelji predstavlja možda najveći korak u tom nadilaženju.

Povjesničar Ishay Landa u knjizi Fašizam i mase, nedavno objavljenoj kod nas, pokazuje da se fašizam nije pozivao ni oslanjao na potporu mase, nego na tada aktualnu ekonomsku i intelektualnu elitu. Elitizam spram masa, piše Landa, bio je neopravdan tijekom 19. i 20. stoljeća, a taj isti elitizam i danas je živ. Strah od masovnog fašističkog pokreta potpuno je promašen: fašizmu masa nije potrebna, ona mu je smetnja. Lijevoj politici preostaje potpomaganje te smetnje, i to kroz veću demokratizaciju i vjeru u omraženu masu, otvaranje kanala za informiranje, solidarnost i suradnju, međusobno uvažavanje i učenje. Ne samo što je to prava, nego je to i jedina opcija.

Što se može naučiti iz nedavnog prvog kruga predsjedničkih izbora, posebno kada je riječ o nekim novim licima na lijevom centru i ljevici? Ovdje ću se fokusirati na izborne rezultate Darija Juričana, Dalije Orešković i Katarine Peović. Izgleda da je još dug put do toga da neka nova politika desnici preotme monopol na predstavljanje deprivilegiranih sredina u Hrvatskoj. Najsiromašniji dijelovi ove zemlje u ljevici ne vide gotovo ništa što bi trebalo podržati.

Španjolska filozofkinja Adela Cortina privukla je značajnu pažnju znanstvene, ali i opće javnosti, objašnjavajući novi fenomen i vrstu fobije koja je postala karakteristična pojava našeg vremena. Živeći u vremenu velikih migracija, izbjeglištva, naraslih ksenofobija i obnove najradikalnijih nacionalističkih ideja te najkonzervativnijih teorija, Cortina jezgrovito zaključuje kako je u srži svih tih pojava jednostavna činjenica da se "ne odbacuje stranac, nego siromah", jer se u osnovi svega nalazi aporofobija ili strah od siromaha. Strah od siromaštva "proizvodi se" i kod onih koji strepe da ne upadnu u tu kategoriju.

Koalicija političke platforme Možemo!, Nove ljevice i ORaH-a danas je predstavila zajedničku kandidacijsku listu za izbore za Europski parlament.

"Jedna od velikih stvari koju možemo napraviti na internetu je doprijeti do ljudi prije nego što ih se radikalizira u krivom smjeru te ih potaknuti da se zainteresiraju za druge ideje. Desnica velik dio svog rada obavlja u online prostoru, posebice na YouTubeu, tako da možemo biti prisutni i otežavati njihovo djelovanje tako da svoj posao odradimo dobro", govori Oliver Thorn, voditelj i kreator Youtube kanala Philosophy Tube, u sklopu kojeg dva puta mjesečno objavljuje videozapise kroz koje nastoji gotovo četvrt milijuna pretplatnika iz cijelog svijeta podučiti filozofiji iz društveno i politički osviještene perspektive.

Na sporiji razvoj lijevog YouTubea utječu standardne boljke ljevice – akademizam, unutarnje podjele, skepsa spram takvih "otuđujućih" i visoko individualiziranih medija. LeftTube, koji se još razvija, dobar nam je podsjetnik na to da ljevica može drugačije. Mexie, jedna od poznatijih LeftTuberica, govori: "To je prostor koji možemo upotrijebiti za edukaciju i agitaciju puno većeg broja ljudi, nego što bismo to mogli uživo. Materijale snimam pomoću mobitela, nije potrebna ni visoka tehnologija. Što više glasova promiče revolucionarne poruke, to bolje. To mora pratiti i offline organiziranje".

Zbog čega tako iščekivana ljevica uzmiče sve više pod naletom desnih političkih stranaka?

U kontekstu rasprava o strategiji i taktici ljevice, internetska promidžba nepravedno je zapostavljena tema. Na sporiji razvoj lijevog YouTubea utjecale su već standardne boljke ljevice – akademizam, unutarnje podjele i prozivke zbog stvarnih ili izmišljenih ideoloških zastranjenja, te skepsa spram "otuđujućih" i visoko individualiziranih medija kao što je YouTube. Desna online propaganda u međuvremenu cvjeta, a opasnom ju čini njen potencijal za vlastitu daljnju reprodukciju. LeftTube, koji se još razvija, dobar nam je podsjetnik i na to da ljevica može biti zabavna.