Na nedavno održanoj konferenciji za medije u Dubrovniku, zamjenik ministrice kulture Davor Trupković i zamjenica gradonačelnika Jelka Tepšić pohvalili su se uspješnim proširenjem buffer zone Dubrovnika koja je krajem lipnja ove godine usvojena na UNESCO-voj sjednici Odbora za svjetsku baštinu u Bahreinu.
Proširenje buffer zone doministar Trupković prikazao je kao veliki uspjeh Hrvatske, ali i njega osobno. Naglasio je da je njegov tim biranom argumentacijom i stručnim studijama uspio značajno reducirati proširenje buffer zone i tako izbjegao prvi prijedlog proširenja koji je bio četiri puta Prema prijedlogu proširenja UNESCO-ve istraživačke misije, uz područje koje je obuhvaćenim odlukom o proširenju, buffer zona trebala se protezati još i na plato Srđaveći od usvojenoga. Tko su članovi Trupkovićevog tima novinari nisu uspjeli saznati. Doministar je nadodao da se usvojeni obuhvat buffer zone temeljio na prijedlogu UNESCO-ve istraživačke misije koja je 2015. godine posjetila Dubrovnik. Nažalost, doministar Trupković nije govorio istinu.
Koji obuhvat buffer zone je predlagala UNESCO-va istraživačka misija, a koji doministar Trupković?
Prema prijedlogu proširenja UNESCO-ve istraživačke misije, uz područje koje je obuhvaćenim odlukom o proširenju, buffer zona trebala se protezati još i na plato Srđa. Tome su se doministar i Republika Hrvatska usprotivili. Doministar i njegovi suradnici uložili su evidentno ogromne napore kako bi se plato Srđa, zamišljen kao megalomanski golf resort dostatan za stanovanje 20.000 stanovnika, izuzeo iz proširenja buffer zone.
Time su doministar Trupković i Ministarstvo kulture predložili ograničenja koja će proširenjem buffer zone vrijediti za građane Dubrovnika iz Solituda, Gruža, Nuncijate, ali neće vrijediti za mešetare zemljištem na Srđu. Štoviše, još sa zasjedanja Odbora za svjetsku baštinu u Dohi 2014. godine obveza Republike Hrvatske bila je dostaviti UNESCO-u projektnu dokumentaciju i HIA-u (Studiju utjecaja na svjetsku baštinu) za projekt na Srđu. To u protekle četiri godine nije učinjeno te je i u najnovijem izvješću od strane Svjetskog odbora za baštinu istaknuto kao razlog za zabrinutost.
HIA-u za projekt na Srđu je grad Dubrovnik u vrijeme gradonačelnika Vlahušića naručio od dr. sci Krunoslava Šmita, svog suradnika na projektiranju stambeno-poslovnog centra u Gružu. Šmitova studija, međutim, nije utemeljena na ICOMOS-ovim pravilima i metodologiji izrade Šmitova studija, međutim, nije utemeljena na ICOMOS-ovim pravilima i metodologiji izrade HIA-e i ne može se HIA-om ni zvati, nego se radi o studiji sumnjive kvalitete kojom se opravdava i umanjuje utjecaj izgradnje na Srđu na svjetsku baštinuHIA-e i ne može se HIA-om ni zvati, nego se radi o studiji sumnjive kvalitete kojom se opravdava i umanjuje utjecaj izgradnje na Srđu na svjetsku baštinu. Ta studija nije završena ni dostavljena UNESCO-u na pregled i reviziju, već je samo jednokratno poslužila za "mazanje očiju" UNESCO-voj monitoring misiji prilikom njenog posjeta Dubrovniku 2015. godine.
Šmitovom studijom se pokušalo pokazati "ozbiljnost pristupa" RH prema obvezama preuzetima na sjednici Odbora za svjetsku baštinu u Dohi 2014. godine kada je Dubrovnik zbog projekta na Srđu zamalo završio na listi ugrožene svjetske baštine. Istog Šmita je Vlahušić bio angažirao za izradu HIA-e za pristan kruzera ispod Lazareta i za Studiju vizualnog utjecaja izgradnje projekta Fenestra village na Žarkovici. U oba ova slučaja Šmitove studije za Vlahušiću drage projekte su ocjenjivale njihov utjecaj na svjetsku baštinu kao pozitivan i prihvatljiv, da bi kasnije ti projekti bili odbačeni od UNESCO-a kao neprimjereni i svojim utjecajem opasni za svjetsku baštinu.
Izigravanje obveza preuzetih pred Odborom za svjetsku baštinu
Šmitovom studijom se pokušalo pokazati "ozbiljnost pristupa" RH prema obvezama preuzetima na sjednici Odbora za svjetsku baštinu u Dohi 2014. godine kada je Dubrovnik zbog projekta na Srđu zamalo završio na listi ugrožene svjetske baštineTrupković nadalje nije rekao istinu kad je kazao da je HIA koju je Šmit izradio napravljena za projekt golfa iz 2010. godine te da aktualni projekt golfa još treba uskladiti s HIA-om. To naprosto nije istina jer je Šmit u svojoj studiji analizirao varijantu projekta usvojenu nakon dubrovačkog referenduma na Gradskom vijeću grada Dubrovnika prilikom izglasavanja UPU-a 2013. godine, za koju je Ministarstvo prostornog uređenja i graditeljstva izdalo lokacijsku i građevinske dozvole 2015. godine. Zbog toga je netočna i Trupkovićeva sljedeća teza kako Ministarstvo kulture ne posjeduje projektnu dokumentaciju te je to pravi razlog zašto ju nije moglo dostaviti u Pariz.
Trupković je doministar u istoj vladi koja je 2017. godine ponovno izdala lokacijsku i građevinske dozvole tvrtki Razvoj golf , nakon što su one prethodno bile ukinute na Upravnom sudu u Splitu. Ministarstvo kulture bilo je obvezno Šmitovu studiju (tzv. HIA-u iz 2015.godine) dostaviti UNESCO-u na reviziju. To nije napravljeno. Zašto? Zato što takva HIA ne bi prošla reviziju UNESCO-vih stručnih tijela.
Doministar Trupković poput svojih prethodnika u Ministarstvu kulture iz HNS-a uspio je zatajiti postojanje projektne dokumentaciju za golf projekt od UNESCO-a. Iz nje bi se u Parizu lako dalo iščitati da je takozvani projekt golfa u stvari novi grad na Srđu, za 20.000 novih korisnika vila i apartmana koji bi značajno opterećivali povijesnu jezgru i ugrozili privatne iznajmljivače i lokalnu ekonomiju te zagušili infrastrukturu više nego 5 velikih kruzera.
Nadalje doministar Trupković obvezu izrade nove HIA-e za projekt na Srđu prebacuje na golfere. Investitor bi trebao izraditi novu HIA-u te ju predati Ministarstvu kulture da ju ono dostavi u Pariz. Naravno da tvrtka Razvoj golf doo, koja je za megalomansku izgradnju na Srđu dobila dozvole, ne želi preispitivat po UNESCO-vim kriterijima već izdate dozvole za svoj projekt. Ministarstvo je kulture, ne slučajno, u dva navrata prilikom izdavanja dozvola za golf projekt u Zagrebu 2015. godine i 2017. godine, "propustilo" ugraditi obvezu izrade HIA-e kao uvjet u izdate dozvole (lokacijsku i u građevinske).Ministarstvo je kulture, ne slučajno, u dva navrata prilikom izdavanja dozvola za golf projekt u Zagrebu 2015. godine i 2017. godine, "propustilo" ugraditi obvezu izrade HIA-e kao uvjet u izdate dozvole (lokacijsku i u građevinske)
U stvari je ovim proširenjem buffer zone čitav Dubrovnik postao buffer zona za buduću apartmanizaciju Srđa, na kojem će se moći graditi kako god i štogod developeri požele. Za stanovnike grada će kroz novoproglašenu buffer zonu vrijediti obveze čuvanja svjetske baštine da izgradnja podno Srđa ne bi poremetila vizure i ambijentalne karakteristike prostora onima koji će iz vila na Srđu imati sobe s pogledom na svjetsku baštinu Dubrovnika.
Svi nivoi HDZ-ove vlasti upiru za golf resort
Mešetarska tvrtka, nositeljica golferskog projekta, krajem 2017. godine je na međunarodnom arbitražnom sudu u Washingtonu tužila RH za 500 milijuna eura. Plenkovićeva vlada je na to sluganski odgovorila izdavanjem novih dozvola i rješenja o prihvatljivosti za okoliš.
Početkom ove godine održani su sastanci ministrice kulture Obuljen Koržinek i gradonačelnika Frankovića na temu proširenja buffer zone. Istovremeno se na svim državnim razinama, gradskoj, županijskoj i razini Vlade, poduzimaju veliki napori ne bi li se legaliziralo nezakonito stečenih i pravomoćnom sudskom presudom ukinutih 210 hektara za projekt golf resorta na SrđuFranković ništa nije poduzeo po pitanju svoje najave da će raskinuti ugovor o koncesiji na tvrđavu Imperijal i medijskih istupa u kojima podržava smanjenje obuhvata projekta. U međuvremenu su na javnu raspravu poslane Izmjene županijskog plana u kojima župan Dobroslavić usprkos pravomoćnim sudskim presudama, usprkos jasnom protivljenju građana izraženom na referendumu, usprkos negativnom utjecaju projekta na kulturnu i prirodnu baštinu izmjerenu Strateškom studijom utjecaja na okoliš, predlaže povećanje obuhvata golf resorta na Srđu sa 100 na 310ha.
Istovremeno se na svim državnim razinama, gradskoj, županijskoj i razini Vlade, poduzimaju veliki napori ne bi li se legaliziralo nezakonito stečenih i pravomoćnom sudskom presudom ukinutih 210 hektara za projekt golf resorta na Srđu.
Pritom se izbjegava obveza primjene pravila UNESCO-a na projekt apartmanizacije Srđa dok ista ta pravila vrijede za građane Dubrovnika. U čijem je to interesu? U interesu građana grada Dubrovnika, cijele Republike Hrvatske i zaštićene svjetske baštine zasigurno nije.
