Život na ulicama Sankt Peterburga

Ne vjerujem u sudbinu, ali nekada se zvijezde poslože, poravnaju. Kao da je Zeus sam urgirao kako bi se od blago napornog iskustva na sjeveru Rusije koje je uključivalo temperature oko -16, snježne mećave i stotine, ako ne i tisuće lokvi, i bauljanje, zapinjanje i padanje po snijegu, došlo do nečega pozitivnog. Da saznam za i upoznam novinarku Nastju Dmitrievu koja volontira u sanktpeterburškoj udruzi Nočleška (Ночлежка).Što se tiče službenih statistika o broju beskućnika u Rusiji, one se ili ne vode ili nisu potpune, a nema baš usluga za beskućnike. U Sankt Peterburgu postoje prihvatilišta gdje ljudi mogu prenoćiti, ali je mjesta po rajonu oko 80. A beskućnika ima oko 60.000, govori mi Nastja

Nočleška se bavi pitanjem beskućništva u Sankt Peterburgu. Uz to što beskućnicima pomažu da se nose s prokletstvom birokratije, pružaju i puno drugih usluga. Imaju nekoliko projekata, pa tako recimo, vode i projekt noćnog autobusa koji vozi svaki tjedan radnima danima, dakle od ponedjeljka do petka, od 19 do 23 sata po gradu i siromašnima/beskućnicima daju topli obrok, sredstva za higijenu, odjeću i savjete.

S njima putuju i liječnici volonteri koji pružaju prvu pomoć poput previjanja rana, a na web-stranici pišu gdje se točno nalaze i kada, tako da oni kojima je pomoć potrebna znaju gdje moraju biti u točno određeno vrijeme. Uza sve to pružaju i savjete za rješavanje pravnih, medicinskih i socijalnih problema.

Imaju i noćno prihvatilište koje svaku noć može primiti 40 ljudi, kao i tuširaonu gdje se ljudi mogu otuširati te ono što zovu "kulturna praonica" - gdje ljudi mogu besplatno oprati i osušiti odjeću. Na svojim stranicama objašnjavaju zašto to rade.

Pa tako kažu da kako bi svaka osoba imala fizičku i moralnu snagu skloniti se s ulice, istoj je potrebno maknuti se s ulice, spavati na toplom. Svaka noć provedena na ulici, pišu dalje, osobu sprječava i udaljuje od mogućnosti da nađe posao i vrati se u društvo, ponovo se integrira. Kažu da je jako važno da u gradu postoji mjesto gdje ljudi mogu pronaći zaštitu, topli obrok iako nemaju novaca i dokumenata, budući da sa svakim danom provedenom na ulici pada samopouzdanje, vjera u sebe i svoje mogućnosti.

Prema podacima iz 2018. koje je prikupila Nočleška, kada su anketirali 1.651 osobu o razlozima zašto osobe dolaze u status beskućnika, 49,8 posto anketiranih reklo je kako su beskućnici postali zbog selidbe u drugi grad. Ljudi tako u velikim gradovima, gdje su došli u porazi za poslom, ostaju bez ičega i često ne znaju kome se obratiti. Stoga je, uviđam dok privodimo razgovor kraju, važnost onoga što Nočleška radi utoliko veća

Naime, ljudi često odlaze u velike gradove u potrazi za poslom, a do beskućništva može doći i kada ljudi ostanu bez posla zbog problema sa zdravljem ili muljanja od strane poslodavca. 34,3 posto ljudi u status beskućnika dolaze zbog problema u obitelji – kratko vrijeme nakon pojavljivanja problema u obitelji, osoba pomoć potražuje kod šire obitelji ili prijatelja, ali to nije dugoročno održivo rješenje; često dolazi do slučajeva kada problemi među članovima obitelji nastaju zbog polaganja prava na nekretnine. 18,6 posto ljudi beskućnici su postali zbog prijevare ili ucjene.

Žrtve prijevare ili ucjene najčešće su osobe koje su već ranjive, samci, bolesni, osobe s mentalnim poteškoćama, djeca iz domova. Članak Ivana Golunova objavljen na sajtu Meduza o tzv. "crnim kreditorima", tj. institucijama za A vrlo često dolaze i ljudi iz provincija, u potrazi za poslom i prodaju kuću/stan. Nemaju propisku, tj. nemaju službenih dokumenata, papira, a bez toga se ne možeš prijaviti nigdje, dobiti posao, zdravstveno mikrofinanciranje zbog čijih muljanja je 500 Moskovljana izgubilo svoje domove i završilo na ulici prilično dobro opisuje problem prevara u nekretninskom sektoru u Rusiji. Za one kojima je čitati lijeno, postoji i epizoda o tome u sklopu podcasta Sean's Russia Blog.

Drugi razlozi zašto ljudi postaju beskućnici su nemogućnost unajmljivanja stana (11,5 %), gubitak posla (10,7 %), neposjedovanje vlastite nekretnine nakon izlaska iz zatvora (8 %), bolesti i traume (5,1 %), prodaja nekretnine (5,3 %) do kojeg najčešće dolazi zbog dugova ili ozbiljne bolesti, alkoholizam ili ovisnost o drogama (5,7 %).

S Nastjom, koja je inače iz Petrozavodska, a radi u Sankt Peterburgu, našla sam se u jednom quirky kafiću u centru Petrozavodska. Anton Palič, kako se kafić zove, mjesto je na kojem postajete ljubitelj čaja, ako to već niste bili. Crni, zeleni, voćni, biljni, s dodanim travama, s voćnim džemom, s komadima voća koji se kasnije srču, natopljeni finim čajem. Ovdje sam ispila litre i litre čaja i našla se s njom koja volontira u Nočleški, jer sam htjela razgovarati o problemu beskućništva u Rusiji.. Kažu da je jako važno da u gradu postoji mjesto gdje ljudi mogu pronaći zaštitu, topli obrok iako nemaju novaca i dokumenata, budući da sa svakim danom provedenom na ulici pada samopouzdanje, vjera u sebe i svoje mogućnosti

Na moje pitanje o brojkama koje se ticalo beskućnika u Rusiji i zašto ljudi dolaze u status beskućnika, Nastja je potvrdila podatke koje sam našla na stranici udruge gdje volontira – 35 posto postaju beskućnici zbog konflikta u obitelji, razvoda, izbacivanja iz stana. Drugi najveći razlog je mešetarenje s nekretninama; ljudi ponekad potpisuju ugovore zbog kojih ostaju bez stanova, automobila, imovine, jer su uzeli nekakve mikrokredite.

Priča mi o slučaju koji kao da je preslikan iz Golunovljena članka - žena je uzela mikrokredit u iznosu od 50.000 rubalja (oko 800 eura), a kao zalog je stavila svoj stan u Sankt Peterburgu koji vrijedi 1.250.000 rubalja (oko 110 tisuća eura). No ona je ugovor potpisala bez pomnog čitanja te je zbog mikrokredita od oko 5.000 kuna izbačena iz stana i završila je na ulici.

Ali Nastja također ističe kako često dolazi i do špekulacija i prevara. Dakle, ljudi sve uredno otplaćuju, ali ih zajmodavci, često firme za mikrokredite, varaju.34,3 posto ljudi u status beskućnika dolaze zbog problema u obitelji – kratko vrijeme nakon pojavljivanja problema u obitelji, osoba pomoć potražuje kod šire obitelji ili prijatelja, ali to nije dugoročno održivo rješenje

Govori mi i kako nema sustava podrške za one koji su izašli i zatvora i koji se ne znaju adaptirati na život van zatvora. Oni koji izađu iz zatvora i raznih institucija (ovdje govorimo i o djeci iz domova) nemaju nikakav sustav podrške, ne znaju kako i ne mogu naći posao, a posljedično ni mjesto za život i na kraju su samo prepušteni sami sebi.

Nastja mi naglašava i kako je velik broj ljudi završio na ulici kada se raspao SSSR, kada su primjerice ljudi formalno živjeli u jednoj republici, ali su bili iz druge i onda su se našli tamo bez dokumenata i nisu se mogli vratiti. Često su ljudi bili izbacivani iz stanova. A vrlo često dolaze i ljudi iz provincija, u potrazi za poslom i prodaju kuću/stan. Nemaju propisku, tj. nemaju službenih dokumenata, papira, a bez toga se ne možeš prijaviti nigdje, dobiti posao, zdravstveno.

Kaže i kako postoji to uvjerenje da se takvo nešto nikada ne može dogoditi nama, kako se to uvijek događa nekome drugome, a ističe koliko je zapravo "lagano" i jednostavno naći se na ulici.Žrtve prijevare ili ucjene najčešće su osobe koje su već ranjive, samci, bolesni, osobe s mentalnim poteškoćama, djeca iz domova

Spominje još jedan primjer – muškarca koji je bio dugo u vezi sa ženom koja je bila i vlasnica stana u kojem su živjeli. Dugo su bili skupa, on je odgajao i njenu kćer, brinuo se za sve, ali kada je žena umrla, njena kćer izbacila ga je na ulicu.

Što se tiče službenih statistika o broju beskućnika u Rusiji, one se ili ne vode ili nisu potpune, a nema baš usluga za beskućnike. U Sankt Peterburgu postoje prihvatilišta gdje ljudi mogu prenoćiti, ali je mjesta po rajonu oko 80. A beskućnika ima oko 60.000, govori mi Nastja.Nočleška se bavi pitanjem beskućništva u Sankt Peterburgu. Uz to što beskućnicima pomažu da se nose s prokletstvom birokratije, pružaju i puno drugih usluga

Zanimala me ta institucija propiske, kako funkcionira i koja je njena namjera. Objašnjava kako se svi u Rusiji moraju registrirati ondje gdje žive, ili putem propiske ili privremene registracije. Registracija omogućuje pristup svim pravima – školstvu, zdravstvenim uslugama i bez toga ne možeš ništa, naći posao, prijaviti se u stan.

"Ako živiš recimo u Sankt Peterburgu, a imaš propisku iz nekog drugog grada, apsolutno ništa ne možeš napraviti u Sankt Peterburgu", objašnjava Nastja. Jako je teško unajmiti stan, ostvariti pravo na zdravstveno, itd.

Ljudi tako u velikim gradovima, gdje su došli u porazi za poslom, ostaju bez ičega i često ne znaju kome se obratiti. Stoga je, uviđam dok privodimo razgovor kraju, važnost onoga što Nočleška radi utoliko veća.

Članak je objavljen u sklopu projekta "Vladavina prava" koji sufinancira Agencija za elektroničke medije (Fond za poticanje pluralizma i raznovrsnosti elektroničkih medija).