Hrvatski mediji prenijeli su jučer informaciju kako je 13. srpnja ove godine Senat zagrebačkog Sveučilišta donio odluku prema kojoj svaki od ovogodišnjih brucoša pri upisu potpisuje ugovor s fakultetom u kojem stoji da će troškove svog studija platiti sami ukoliko država ne doznači Sveučilištu dogovorena sredstva iz proračuna. Ako druge javne institucije krenu slijediti zagrebačko Sveučilište, uskoro bi nam se moglo dogoditi da, na primjer, nakon što nam doktor postavi dijagnozu, a prije nego nas uputi na liječenje, također podastre ugovor kojim pristajemo da ćemo troškove sami podmiriti ukoliko to ne učini država. Ili nam se može dogoditi da nam usred noći netko provaljuje u stan, zovemo policiju, a oni traže broj naše kreditne kartice prije nego upute nekoga na mjesto zločina.
Posebno se moramo zapitati nad sudbinama onih koji ovakve troškove ne mogu podmiriti
Želimo vjerovati da su za sve naše sugrađane ovo zastrašujući scenariji. No, posebno se moramo zapitati nad sudbinama onih koji ovakve troškove ne mogu podmiriti. Kako se studenti iz siromašnih obitelji mogu obvezati na to da će platiti školarinu? Čini se da donositelji ove odluke opet nisu vodili računa o tome da je potpisivanje takvog ugovora rizik drugačije težine za studente i studentice različitog socio-ekonomskog statusa. Kao i u slučaju naplaćivanja školarina gdje je platežni status vezan jedino za redovito ispunjavanje studijskih obveza studenata, Sveučilište u Zagrebu zanemaruje socijalnu dimenziju kako pristupa visokom obrazovanju tako i uspješnosti završavanja studija bez obzira na socio-ekonomski status.
Zagrebačko je sveučilište, kao i mnoge druge institucije visokog obrazovanja u Hrvatskoj i u Europi, zaista pod povećanim pritiskom države i dijela javnosti da smanji svoje zahtjeve prema sredstvima iz proračuna, da se izloži tržištu i samostalno ostvari prihode. Istovremeno, na njemu je i teret cilja povećanja broja visoko obrazovanih, odnosno pritisak da se svake godine povećavaju kvote ili barem zadržavaju na, za postojeće kapacitete, iznimno visokoj razini. Rezultat toga su frustrirane uprave sveučilišta te izmoreni nastavnici koji se ne osjećaju primjereno valorizirani za velike napore koje ulažu. Situacija u kojoj je narednu akademsku godinu potrebno započeti, a još nisu pristigla sredstva za financiranje nastave i popratnih troškova, ozbiljna je i zahtjeva reakciju.
Jesu li sveučilišni nastavnici, dio kojih je veselo „surfao" na valovima studentske pobune, sada ustali i rekli da neće održavati nastavu u uvjetima u kojima je svakom studentu o vrat okačena bjanko mjenica?
No, upravo u ovakvoj situaciji bi se trebale pokazati vrijednosti akademske zajednice: čine li studenti i nastavnici zaista zajednicu, posvećenu unapređenju znanja i društvenog napretka u širem smislu? Jesu li stali zajedno i rekli da je ovakva situacija neodrživa? Jesu li sveučilišni nastavnici, dio kojih je veselo „surfao" na valovima studentske pobune, sada ustali i rekli da neće održavati nastavu u uvjetima u kojima je svakom studentu o vrat okačena bjanko mjenica? Je li uprava Sveučilišta napravila napore da pridobije izgubljeno povjerenje javnosti, prestane uzmicati i počne aktivno utjecati na sudbinu znanosti i visokog obrazovanja u Hrvatskoj? Na žalost ne. Umjesto toga najstarije i najveće sveučilište u Hrvatskoj ne staje na tome da povija kičmu pod najnovijim potezima vlade, već ide i korak dalje - i svoje probleme odlučuje rješavati preko leđa novih generacija studenata.
Danijela Dolenec znanstvena je novakinja pri Fakultetu političkih znanosti Sveučilišta u Zagrebu i doktorska studentica pri Centru za komparativne i međunarodne studije sveučilišta ETH u Švicarskoj. Glavni istraživački interes joj je demokratizacija bivših komunističkih zemalja, a osim toga zanima se šire za razvoj političkih institucija i javnih politika.
Karin Doolan doktorirala je u području sociologije visokog obrazovanja na Sveučilištu u Cambridgeu. U Centru za istraživanje i razvoj obrazovanja pri Institutu za društvena istraživanja u Zagrebu bavi se istraživanjima društvenih nejednakosti u obrazovanju. Zanimaju je teorijska pitanja odnosa pojedinca i društva, društvene pravde te načini organizacije obrazovnih institucija koji omogućuju njeno ostvarivanje.
