Studentski smještaj od presudnog je značaja za ostvarivanje mogućnosti studiranja brojnim studentima i studenticama u Hrvatskoj, a ponajviše u Zagrebu. Ove godine studente/ice u Zagrebu očekuju brojne promjene – kreće obnova domova, mijenjat će se cijene smještaja i kriteriji za dodjelu mjesta u domovima. Uz to je važno razmatrati i trenutno nesigurno stanje Studentskog centra koje neizostavno stavlja upitnik i na budućnost studentskog smještaja.
Dio nadležnosti Studentskog centra Zagreb je i smještaj studenata u studentskim naseljima, tj. domovima. Sveučilište u Zagrebu, ujedno i najveće u Hrvatskoj, broji oko 70 tisuća studenata dok je smještajnih kapaciteta tek 7556, u sklopu pet studentskih domova. Naravno, u toj brojci su Najmanje i najderutnije naselje je Lašćina koja broji 480 mjesta, dok je Stjepan Radić, popularna Sava, najveće s 4063 mjestai studenti koji žive u Zagrebu, ali i dalje su kapaciteti nedostatni. Tome treba pridodati sve veće potrebe smještaja stranih studenata, gostiju u programima međusveučilišne pokretljivosti.
U Strategiji poslovnog i funkcionalnog razvoja Sveučilišta u Zagrebu (2013. – 2015.) ističe se kako stanje studentskog standarda već više godina ne zadovoljava potrebe i očekivanja. Kao glavni problemi izdvajaju se gubici na prehrani, nedovoljna ponuda smještaja u domovima, potreba obnove postojećih domova i zgrada za kulturne programe. U Strategiji se navodi da se "trošenje sredstava iz zarade Student servisa posljednjih godina, koja je ionako zbog gospodarske krize u opadanju, oglédalo u nedovoljnom održavanju zgrada, smanjenom financiranju kulturnih programa i nikakvom financiranju sportskih programa na Sveučilištu za što su ona inicijalno, u vrijeme osnivanja Student servisa, bila namijenjena. Nerealna cijena smještaja u proteklih petnaestak godina, slično kao ni cijena prehrane, nije mogla osigurati ni održavanje objekata, a kamoli povećanje kapaciteta."
Najmanje i najderutnije naselje je Lašćina koja broji 480 mjesta, dok je Stjepan Radić, popularna Sava, najveće s 4063 mjesta, čiji pojedini paviljoni ne zaostaju za Lašćinom. Sava je doživjela nekoliko kozmetičkih zahvata kroz godine, dok se najveći pothvat uređenja bilježi 2009. godine kada SC uz pomoć grada Zagreba i Sveučilišta gradi dva nova paviljona, dostojna današnjeg vremena i standarda. Time se smještajni kaPrihvaćanje hrvatske kandidature za Europske sveučilišne igre otvorilo je temu obnove studentskog smještaja u Zagrebupacitet povećao za 450 kreveta. Međutim, istodobno se, zbog krajnje lošeg stanja prostora i nemogućnosti njegovog daljnjeg održavanja, moralo odustati od korištenja oko 280 kreveta u Studentskom domu Ivan Meštrović na Trgu žrtava fašizma.
Valja spomenuti da je SC za izgradnju novih paviljona na Savi izdvojio znatna sredstva te da je upravo tu gradnju bivši rektor Aleksa Bjeliš spomenuo u pismu Vladi prije nego je krenula sanacija. Naime, Bjeliš u pismu tvrdi da je MZOS obeštetio SC u iznosu od 45,8 milijuna kuna ne podmirivši "financijske obveze" te je iskoristio trenutak kako bi svalio dio odgovornosti za loše stanje SC-a na MZOS. Dug se nakon nekoliko medijskih napisa prestao spominjati, a u javnosti se pojavljuje informacija da su dogovori o financiranju sklopljeni usmeno, bez pisanog traga te se smatraju nepostojećima. Uz dva nabrojana doma, tu su još Ante Starčević s 1237 mjesta, koji trenutno predstavlja najviši standard studentskog življenja, ali i Cvjetno naselje s 1776 mjesta koji će uz Savu uskoro doživjeti obnovu zahvaljujući Europskim sveučilišnim igrama 2016. godine.
Upravo se dobivanjem organizacije Europskih sveučilišnih igara 2016. godine stvar pokrenula s mrtve točke. Prihvaćanje hrvatske kandidature otvorilo je temu obnove studentskog smještaja u Zagrebu, poglavito u studentskom domu na Savi, obnovu postojećih sportskih objekata u okviru Sveučilišta u Zagrebu, te uređenje i izgradnju novih sportskih objekata i terena u okviru parcele na kojoj se nalazi Kineziološki fakultet. Sporazum o rekonstrukciji i obnovi studentskih naselja Studentski dom Stjepan Radić i Studentskog doma Cvjetno naselje potpisan u prosincu prošle godine između MZOS-a, Sveučilišta u Zagrebu i Studentskog centra predstavlja okvir po kojem se napravio plan o obnovi.
O smještaju studenata, kao i najnovijim pothvatima SC-a, ali i problemima s kojima se susreće razgovarali smo s Ružicom Rajšić, pomoćnicom ravnatelja Studentskog centra za smještaj.
"Aplicirali smo na sredstva EU i na sredstva Fonda zaštite okoliša i energetske učinkovitosti te će se cijeli projekt obnove financirati iz toga, procjene su da će se za obnovu izdvojiti do 300 milijuna kuna. Niti jedna kuna neće biti uzeta od studentskog standarda. Nastojali smo u cijelom tom projektu obnove uključiti studente tako da je cijeli projekt bio koordiniran sa studentskim predstavnicima, od kojih su najaktivniji iz studentskog odbora doma Stjepan Radić. Željeli smo poslušati studente i njihova promišljanja koja su dovela do toga da žele zadržati moment zajedničkog življenja tako da će ti stari paviljoni ostati na istom principu – sa zajedničkim sanitarnim čvorovima i čajnom kuhinjom, nekih 2871 mjesta. Sve sobe će se kompletno obnoviti, ali će one i dalje biti najnižeg standarda", rekla nam je Rajšić te je dodala kako su Europske igre bile prilika da uđu u projekt obnove i iskoriste sredstva EU. Most kopno – Čiovo i Luka Dubrovnik su jedina dva projekta, koja su osim ovog vezanog za rekonstrukciju studentskih domova, uspjela dobiti novce iz europskih strukturnih fondova.
Podsjetimo, za studentske domove, što izgradnju i obnovu, Hrvatska ima na raspolaganju 123 milijuna eura, prema podacima MZOS-a. Iako se u Strategiji poslovnog i funkcionalnog razvoja Sveučilišta u Zagrebu (2013. – 2015.) spominjalo kako će se obnovom domova i podizanjem kvaliteta smještaja nužno smanjiti broj kreveta, Rajšić naglašava kako se smještajni kapaciteti neće smanjivati jer će sobe ostati iste, te će još biti dodatno dvadesetak soba za osobe s invaliditetom u Cvjetnom naselju.
Iako sa sigurnošću ne može govoriti, Rajšić nam je rekla kako se procjenjuje da će najniža cijena domskog mjesta iznositi 400 kuna, a najviša do 750 kuna, što smatra prihvatljivim. Dodaje kako se zagovaralo da se izjednače cijene domova na razini RH, ali da je zagrebački SC bio protiv toga jer smatraju da je život u Zagrebu skuplji te da bi taj potez predstavljao udarac na studentski džep.
Dodatni udarac na studentski džep zasigurno će biti period privremenog smanjenog smještanog kapaciteta u domovima, tj. pokretanje obnova Save i Cvjetnog naselja. Rajšić nam govori da je planiran početak radova negdje iza 15. srpnja kada studenti iseljavaju iz domova te da je rok obnove devedeset dana, iako je moguće da će ona potrajati i malo duže.
"Nažalost studenti će privremeno ostati bez smještaja, te će ova generacija studenata zbog toga ispaštati. Ali, kako se jedan dio obnovi, tako će studenti moći useljavati", govori nam Rajšić te dodaje kako će gotovo četiri tisuće studenata ostati bez smještaja dok traju radovi. Pri ostvarivanju prava na smještaj, postojat će dvije kategorije - studenti koji su ostvarili pravo na dom i studenti koji se mogu useliti u dom 1. rujna ove godine. Jednom dijelu studenata bit će ponuđen i smještaj u učeničke domove.
Ali, za vrijeme obnove, MZOS bi trebao studentima subvencionirati dio privremenog smještaja, što bi prema do sada dostupnim informacijama iznosilo oko 400 kuna, što je sitnica ako se usporedi s cijenama stanova u Zagrebu. Valja istaknuti i kako subvencija za studente koji su u podstanarstvu trenutno iznosi 147 kuna na mjesečnoj bazi i za sada ne postoje naznake da će MZOS korigirati visinu te subvencije kada se povećaju cijene domova.
O studentskom smještaju, njegovoj kvaliteti, cijenama i obnovi upitali smo i krajnje korisnice, dvije studentice.
"Nastavila bih živjeti za 300 kn u nerenoviranoj sobi, jer prema mojim standardima sasvim je dovoljno i u redu, no ovo govorim iz pozicije Cvjetnog naselja, jer Sava ima malo većih problema. Dosadašnje cijene studentskih domova su bile možda najpozitivnija stvar cijelog studentskog standarda, stvarno su bile pristupačne i realne. Ako si želio veći luksuz mogao si ići u nove paviljone na Savi za 600 kn. Ne znam koje su buduće kalkulacije, ali stekla sam dojam da je većina studentske populacije bila zadovoljna omjerom cijene i kvalitete smještaja", govori nam studentica Lucija Kilić koja je tijekom cijelog obrazovanja boravila u studentskim domovima.
Sličnog mišljenja je i Iris Ivičević, studentica koja je posljednjih nekoliko godina stanovala na Savi i Cvjetnom naselju. Smatra da je postojeća infrastruktura bila zadovoljavajuća ako se u obzir uzme omjer cijene i kvalitete. Ipak, mišljenja je da će obnova istovremeno polučiti napredak, ali i stvoriti dodatne probleme.
"Obnova domova je zaista krasan napredak, ali nekako se bojim da će svu tu divotu koju nam prezentiraju zadnjih godina, pomalo baciti u sjenu ono što će se dogoditi na jesen. Nevjerojatno je koliko je manjka krucijalnih informacija vezanih za smještaj za iduću akademsku godinu i smještaj u domove. Izgleda da nitko ne shvaća da stvar može biti poprilično alarmantna kad par tisuća studenata na jesen bude tražilo smještaj na neodređeno, jer nitko još uvijek ne zna kad će domovi konačno biti useljivi. Problem neće riješiti predviđenih 400 kuna subvencije jer se postavlja dodatno pitanje koliko će stanodavaca biti spremno ustupiti stan na tek određeno (nepoznato) vrijeme. Hoće li cijene zbog toga porasti? Smatram da su dužni studentima već sad dati pravovaljane informacije, jer će u protivnom doći do kaosa, a tada će biti kasno za reakciju. Netko se Ružica Rajšić. "Sve sobe će se kompletno obnoviti, ali će one i dalje biti najnižeg standarda"mora ozbiljno pozabaviti ovim pitanjem. Ako će obnova donijeti znatno veće cijene, onda se gubi bit onoga što studentski dom jest - a to su primarno pristupačne cijene zbog kojih su se studenti spremni stisnuti u malu sobicu i dijeliti wc s više desetaka ljudi. Nikakva estetika ne može zamijeniti onaj prijeko potrebni socijalni element. Studenti su vječno kvazi uključeni u sve. Moramo osvijestiti da barem ponekad postoje pitanja oko kojih moramo biti glasni i jedinstveni i da moramo znati kako imamo pravo na informacije koje nas se tiču. Evo, upravo je pitanje obnove domova i svih relevantnih informacija vezano uz navedeno, prilika da nam Uprava pokaže kako je zaista transparentna i korektna. Nadam se da će shvatiti važnost pitanja i da će ipak sve završiti dobro po studente. Ipak se ovo sve za njih radi, zar ne?", govori nam Ivičević.
Kao veliki problem, obje sugovornice su istaknule kupovanje mjesta u domovima. Naime, već dugi niz godina ustaljena je praksa na Sveučilištu da se domska mjesta prodaju "na crno". Cijene se kreću oko par tisuća kuna, a koliko nam je poznato, studenti se zbog preprodaje ne sankcioniraju. Rajšić tvrdi da je to veliki problem, ali da konkretnog rješenja nema jer je svjesna da studenti koji kupuju domove to sigurno rade iz nužde te Lucija Kilić: "Stekla sam dojam da je većina studentske populacije bila zadovoljna omjerom cijene i kvalitete smještaja"smatra da studenti koji prodaju domska mjesta trebaju preispitati vlastite pozicije i inicirati borbu protiv preprodaje.
"Kupovanje mjesta u domovima je jako velik problem i pokušavam razgovarati sa studentima o tome. Što se tiče kontrole, možete je ostvariti ako uđete u sobu i utvrdite činjenično stanje. To je najjednostavnija vrsta kontrole. Svaki paviljon ima vrata koja se zaključavaju, ali ako odem ispred paviljona, prvi student koji naiđe će me pustiti unutra ne znajući tko sam i što tu radim. Takoreći, uz pomoć kolega, može ući tko hoće. Ako želimo utvrditi stanje trebali bismo ići po sobama svaki dan što ne smijemo u periodu od 23 do 6 sati po zakonskim normama. Studenti jedni druge štite i problem je 'maltretirati' studente koji koriste dom, uče i žive tamo zbog onih koji preprodaju mjesta, a bore se protiv korupcije", govori nam Rajšić o svojim iskustvima.
"Strašno je, jer osoba koja prodaje mjesto u domu prva je korumpirana. I tu je taj sukob na koji način doći do pravog rješenja. Najmanji problem mi je reći upraviteljima da svaki dan rade kontrolu. Mislim da se kupovanje mjesta smanjuje, ali ne vidim gdje je ta studentska borba protiv korupcije, protiv onih koji unovčavaju imovinu koja nije njihova. U tom smislu me brine budućnost naše države. Problem je što studenti to smatraju normalnim i ne preispituju do čega to vodi", zabrinuta je Rajšić.
Ivičević smatra da do preprodaje jednim dijelom dolazi zbog nedovoljnih smještajnih kapaciteta te drži da dom isključivo kupuju studenti kojima je Iris Ivičević. "Nevjerojatno je koliko je manjka krucijalnih informacija vezanih za smještaj za iduću akademsku godinu. Izgleda da nitko ne shvaća da stvar može biti poprilično alarmantna" prijeko potreban kako bi uopće mogli studirati. "Sankcije bi trebale ići isključivo preprodavačima koji su se okoristili stečenom beneficijom", govori nam.
Kilić ne vidi toliki problem u preprodaji domova koja se odvija na studentskoj relaciji, već u dodjeljivanju soba mimo natječaja od stane zaposlenika. Tvrdi da je riječ o nedopustivoj razini nepotizma te da se takve situacije događaju najčešće nakon revizije i kada postoji određeni broj praznih mjesta. Navodi kako je riječ o studentima koji se pro forma prijave na natječaj za smještaj, a koje kasnije poznanici, zaposlenici SC-a, jednostavno ubace u sustav.
Tomislav Vukoja, predsjednik Izvršnog odbora Samostalnog sindikata zaposlenika studentskih centara Republike Hrvatske (SSZSCRH), s kojim smo razgovarali ovih dana, napominje kako ne smijemo zaboraviti osvrnuti se i na probleme s kojima se svakodnevno susreću radnici SC-a.
"Postoji problem s nedostatkom ljudi u prehrani i smještaju. Studentski centar u Zagrebu je po prosjeku godina podosta staro poduzeće. Prosjek godina je 49,6, ima dosta starijih i 'potrošenih' ljudi kojima je sve teže i teže hrvati se sa zadacima koje dobivaju svaki dan i koje moraju izvršiti. Kada zbrojite da nemate dovoljno ljudi, i da uz to nemate opremu, a da sve morate napraviti kako bi oni koji su nam najvažniji i zbog kojih i postojimo - a to su studenti, bili zadovoljni, dolazimo do problema. Ljudi često rade prekovremeno i to im nije plaćeno. Za te probleme do sada nitko nije čuo. Zašto nije čuo? Zato što se radnici svakodnevno trude da daju svoj maksimum kako studentima ne bi ništa nedostajalo", govori nam Vukoja.
Vukoja problem vidi u bivšim upravama, koje su "svojim neodgovornim ponašanjem dovodile SC u minus, svaki put sve veći. Sve što svaka uprava radi jest to da nagomilane probleme i minuse rješava preko leđa radnika i njihovih radničkih prava".
Kao neiskorišteni potencijal posebno ističe prostore koje SC ima na raspolaganju, poput SKUC-a Pauk. "Imamo jedan SKUC Pauk, nekoć kultno mjesto u koji su dolazili i mladi koji nisu stanovali u domu, već i šire, održavali su se razni programi, a onda je bivši ravnatelj Vidović dekretom zatvorio Pauk zbog 'pakla droge i alkohola'. Od tada Pauk uglavnom stoji prazan i napušten, ima krov koji prokišnjava, a treba mu toliko malo da se pokrene. Prošle godine u njemu se održala donatorska večera i to je izgledao fenomenalno. Radnici studentskih centara iz najveća četiri centra, Zagreba, Splita, Osijeka i Rijeke u njemu su imali završnu večer radničkih igara. Iako radim u SD Stjepan Radić, nisam mogao vjerovati koPreprodaja mjesta u domovima: "Ne vidim gdje je ta studentska borba protiv korupcije, protiv onih koji unovčavaju imovinu koja nije njihova. U tom smislu me brine budućnost naše države", kaže Ružica Rajšićliko to dobro zapravo izgleda. Niti ja, niti moje kolege. Mislim da je svima žao što dok klubovi koji se nalaze na Mladosti, pa čak i manjeg kapaciteta, rade punom parom - u Pauku se ne događa ništa", govori Vukoja.
Iako je problema, i na razini smještaja i generalno u SC-u mnogo, vjeruje kako postoji mogućnost da se SC izvuče i to je ono čemu se nadaju svi radnici. Objašnjava kako je bliskost studenata i radnika presudna, opisujući kako "tamo gdje se izmjenjuju isti studenti, a riječ je najviše o domovima, znamo jedni drugima imena, studenti se često šale s popularnim 'tetama s lajne', slušamo njihove probleme, pokušavamo im izlaziti u susret koliko god je to moguće, tako da često nisu ni svjesni što smo sve tog dana i na koji način napravili kako bi bili zadovoljni".
Upravo bi ta bliskost mogla poslužiti kao iskra nade za budućnost, pa tako Vukoja zaključuje: "Nakon što štrajk nije održan, obzirom je postignut dogovor u MZOS-u, studenti su pitali radnice na liniji: 'Teta, a gdje vam je šator?' Toliko o tome da nemamo njihovu podršku."
Koliko će i kako riječi Uprave, studenata i radnika pratiti djela – ostaje nam vidjeti.
Članak je objavljen u sklopu projekta "Vladavina prava" koji sufinancira Agencija za elektroničke medije (Fond za poticanje pluralizma i raznovrsnosti elektroničkih medija).
