Od HNS-a smo tražili također i podatke o svim izvorima iz kojih ostvaruje prihode javnih sredstava i njihove iznose. Također, zatražili smo i niz podataka koji nisu dostupni na HNS-ovu webu, a trebali bi biti dostupni, o unutrašnjem funkcioniranju Saveza: zapisnike sa sastanaka izvršnog odbora, godišnje financijske izvještaje, odluku izvršnog odbora o imenovanju Nike Kovača selektorom reprezentacije (sjetimo se da je iz HNS-a bila puštena vijest kako je Kovač imenovan odlukom predsjednika Šukera, mada je po HNS-ovu statutu za tu odluku zadužen izvršni odbor), podatke o terminima sjednica izvršnog odbora i o mogućnosti praćenja tih sjednica od strane predstavnika javnosti. Tražili smo također i ugovore s drugim velikim sponzorima, poput INA-e, Generali osiguranja itd, te podatke vezane uz postupke javne nabave - naime, na HNS se odnosi Zakon o javnoj nabavi, ali on ne objavljuje podatke koje bi po tom zakonu trebao objavljivati, pa nije jasno niti posluje li uopće u skladu s njime.
povjeren_hns.jpg
Kako su nam u HNS-u odbili pružiti tražene podatke, uz tvrdnju da nisu tijelo javne vlasti i da se na njih ne odnosi Zakon o pravu na pristup informacijama, uz stručnu pomoć GONG-ova pravnog tima obratili smo se povjerenici za informiranje. HNS je istu priču koju je pokušao prodati nama ispričao i povjerenici: na njih se, kažu, ne odnosi Zakon o pravu na pristup informacijama (ZPPI), jer nisu tijelo javne vlasti; Vlada je svojedobno iz godine u godinu objavljivala popis tijela javne vlasti, a HNS nije bio na tom popisu; Zagrebački Općinski građanski sud je 2011. godine u jednom predmetu utvrdio da HNS nije obveznik ZPPI-ja.
Na čemu povjerenica za informiranje temelji stav da HNS ipak jest obveznik ZPPI-ja?
Prvo, na osnovu Zakona o sportu, koji propisuje da su sportske djelatnosti od posebnog interesa za Republiku Hrvatsku, te da su na nacionalne sportske saveze prenesene brojne ovlasti u vezi organiziranja sustava sportskih natjecanja, brige za nacionalne sportske ekipe, donošenja općih akata s tim u vezi, utvrđivanja uvjeta koje sportski klubovi moraju ispuniti da bi stekli profesionalni status i slične aktivnosti.
Drugo, na osnovu samog HNS-ova statuta, kojim HNS sam sebe stavlja u status "jedinog nacionalnog športskog saveza koji potiče, promiče i skrbi o nogometnom športu".
Povjerenica pritom osporava zagrebačkom Općinskom sudu, na koji se poziva HNS, pravo da tumači ZPPI. Nasuprot tome, poziva se na jednu presudu Upravnog suda iz 2011. godine, u kojoj je utvrđeno da Požeški nogometni savez jest tijelo javne vlasti i da se na njega odnosi ZPPI - pa se, analogno, taj zakon odnosi i na HNS.
Sve u svemu, HNS će u vrlo kratkom roku morati nekako riješiti zahtjeve za sve tražene informacije, a na raspolaganju mu nije ostalo čak niti pravo žalbe na nalog povjerenice.
Činjenica da se HNS mora ponašati kao tijelo javne vlasti, dakle transparentno, možda bi mogla utjecati na iskorjenjivanje mafijaških odnosa koji praktički otpočetka vladaju u toj organizaciji, mada ne smijemo biti naivni...
Također, vidljivo je i da se nadležne institucije pravne države, od ministarstva zaduženog za sport do policije i DORH-a, ne žele ozbiljno pozabaviti isušivanjem nogometne močvare, iz jednostavnog razloga što za to nemaju konkretan politički stav Milanovićeve vlade, kao što nisu imale niti HDZ-ove. Nogomet je kraljica sportova kada je riječ o podobnosti za manipuliranje masama, i malo će tko od političara biti toliko lud da ozbiljno naruši odnose s nogometnim moćnicima koji - vidimo i iz najnovijeg pisma hrvatskog Brazilca Eduarda da Silve - koriste nogometnu organizaciju i reprezentaciju prije svega radi ostvarivanja vlastitih poslovnih interesa i utjecaja. To znači da mukotrpan posao razotkrivanja korupcije u nogometu (i drugim sportovima) kao i dosad ostaje na leđima pojedinih nekorumpiranih novinarki i novinara i pojedinih nevladinih organizacija, koji će se ubuduće, nakon ovoga naloga koji je povjerenica uputila HNS-u, moći s daleko više izgleda koristiti i mehanizmom prava na pristup informacijama.
