Ulica je važnija od zgrade

Zagrebačka Šubićeva ulica možda najbolje izgleda kad se, iz pozicije pješaka, gleda s križanja sa Zvonimirovom i to u smjeru sjevera. S te Karakter Šubićeve nije onaj koji poziva na zadržavanje, ne nudi tu mogućnost ni sporadično, s izuzetkom parkića na uglu sa Zvonimirovom. Šubićeva ulica nije ni posebno zdrava: od plinova do buke točke, osim dvije bolnice na brdima, u daljini, iza Kvaternikovog trga, može se razaznati i zabat historicističke Kuće Ž (slovo je stilizirano na fasadi), one na tramvajskoj stanici na Maksimirskoj.

Taj je detalj zanimljiviji od, primjerice, neispravnog rasvjetnog stupa na Kvatriću koji ima glumiti nekakav orijentir upravo u odnosu sa Šubićevom, no to ne radi. Pitanje je godine kada će biti uklonjen, kao i promijenjeno otužno  uređenje čitavog trga. Ono što će ostati su prostorni odnosi Kvaternikova trga i Šubićeve ulice koje s budućim preuređenjem treba dodatno potencirati.

Šubićeva je i vizualno najvažnija ulica tog bitnog gradskog trga, a taj primat promijeniti se može samo otvaranjem trga prema Heinzelovoj, preduvjet čega bi bilo rušenje bivše zgrade kupališta, što u budućnosti i nije isključeno i to unatoč sadašnjem spomeničkom statusu zgrade koji se može dovesti u pitanje.

Šubićeva je šira i važnija i od većine okolnih ulica, a čak i natprosječno duga za donjogradsku ulicu. Ni arhitektura joj nije jednoobrazna, što Riječju, ona može i treba postati (i) pješačka zona i to kao poveznica tri bitne točke: Kvaternikova trga, tržnice i novog bloka Badel te (jednom) pješačke Martićeve ulice koja bi novu pješačku zonu povezala s onom starom oko glavnog zagrebačkog trgainače karakterizira mnoge zagrebačke ulice. U slici Zagreba, Šubićeva ima i nekoliko bitnih pojedinačnih kulturnih momenata.

Primjerice, zgrada Hrvatskog liječničkog doma arhitekata Frane Cote i Zvonimira Požgaja iz 1936. godine ističe se po neobičnom tretmanu pročelja i nenametljivoj vrhunskoj arhitekturi; Fedor Kritovac odrastao je u zgradi pored Češkog doma; zasjedanje Sabora i proglašenje državne neovisnosti Druge hrvatske republike dogodilo se u za tu ulicu lagano predimenzioniranoj zgradi INA-e izgrađenoj na mjestu nekadašnje Tvornice Sila - parceli na kojoj će prije izgradnje INA-e izložbu postaviti grupa Biafra; a reklamni slonić bivše tvornice Gorica primjer je odličnog dizajna, dio industrijske baštine i jedna od popularnih identitetskih točaka i ulice i kvarta. Sve to samo su dijelovi mozaika Ulica Pavla Šubića, koja se tako zove od 1928. godine.

Spomenuti pogled kroz dubinu Šubićeve će uvijek biti atraktivan, a to bi, iz pozicije pješaka, iskustveno, mogla i trebala biti i sama ta ulica. To, međutim, danas nije slučaj. Karakter Šubićeve nije onaj koji poziva na zadržavanje, ne nudi tu mogućnost ni sporadično, s izuzetkom parkića na uglu sa Zvonimirovom. Šubićeva ulica nije ni posebno zdrava: od plinova do buke.U slučaju Šubićeve, scenarij je trojak. Od toga da se neće dogoditi ništa, preko toga da se znatnim proširenjem nogostupa na račun sadašnjih parkirališnih kapaciteta stvori pješaku naklonjeniji prostor koji bi mogao uključivati i novi drvored, klupe i drugu komunalnu opremu, do radikalne promjene programa

Njena glavna značajka je znatni promet i gotovo potpuna podređenost automobilima. Pritom se ulica s manje više istim tretmanom u punoj dužini, istovremeno poprilično razlikuje u svom sjevernom i južnom dijelu. Potonji će vjerojatno još dugo zadržati dominantno prometnu ulogu, dok onaj sjeverni ima više izgleda ranije promijeniti program i približiti se ulozi koja bi potencirala urbanitet, otvarajući, između ostaloga i mogućnost zadržavanja.

Riječju, ona može i treba postati (i) pješačka zona i to kao poveznica tri bitne točke: Kvaternikova trga, tržnice i novog bloka Badel te (jednom) pješačke Martićeve ulice koja bi novu pješačku zonu povezala s onom starom oko glavnog zagrebačkog trga.

Promišljanje alternativa za Šubićevu na tome tragu postoji već više od pola stoljeća, pa i od kada je započela radikalna transformacija čitave zone iz industrijske u stambeno-poslovnu, zapravo od kada je nekad periferni dio grada postao ugodni gradski kvart.

Jedan od najvažnijih iskoraka pritom je formiranje Parka Bartola Kašića, doslovno na mjestu nekadašnjih industrijskih hala Tvornice Elka. Industrija je nekad zauzimala i mjesto sadašnje tržnice. Park je nezmjenjiv kao društvena točka kvarta i funkcionira daleko bolje od Kvaternikovog trga.

Danas prostor zone Kvatrić ima sve preduvjete da preuzme značajniju ulogu središta istočnog dijela centra Zagreba, ali mu nedostaje pješačke infrastrukture koja bi iz kvartovski relevantnog, podigla njegovu važnost na razinu grada i time čitavom pješačkom Zagrebu dala malo veće, primjerenije, mjerilo.Baš kako bi pri svakom budućem uređenju Kvatrića treba strateški promišljati čitavu mikrozonu do Martićeve, tako bi prilikom izgradnje Bloka Badel trebalo već u startu računati s prilagođenim programima i to svih obližnjih ulica

Utoliko su i mogućnosti Šubićeve bitno obilježene kontekstom središta istočnog centra grada. Kvatrenikov trg nominalno je nositelj te uloge, iako je zbog promašaja u organizaciji, oblikovanju i načinu upravljanja ne ispunjava na odgovarajući način. U zoni trga, najživlje je mjesto tržnica. Osim oblikovne nadogradnje te dvije važne točke, za pravi iskorak ključna je bolja poveznica između njih, ali i s trećom neodvojivom točkom tj. sada nedovršenim blokom sa zapadne strane Šubićeve.

Najavljena izgradnja “Bloka Badel”može biti povod za takav iskorak. Ne ulazeći u sam blok, što bi sve mogao biti, a to uključuje i značajniju urbanu prazninu, njegov program je po provođenju (međunarodnog) arhitektonsko-urbanističkog natječaja 2012. godine sada zadan i za pretpostaviti je da će se kao takav jednom i izgraditi.

Nemoguće je predvidjeti kad bi to moglo biti, no nova izgradnja uvelike će transfomirati lokaciju i doslovno iz temelja promijeniti njen izgled, ali i identitet, načine upotrebe i značenje za kvart i grad. Uspješnost te transformacije ovisit će i o tipu komunikacije koja će potencirati ili zanemarivati mogućnost povezivanja s kontekstom – u prvom redu ulicom. Uspjeh neće biti (samo) u (svemu) onome što će blok udomiti, već načinu na koji će se otvoriti. Posrednik tih odnosa je ulica i nebrojene mogućnosti pristupa u odnosu na onaj kakav je sad.

Baš kako bi pri svakom budućem uređenju Kvatrića treba strateški promišljati čitavu mikrozonu do Martićeve, tako bi prilikom izgradnje Bloka Uspješnost te transformacije ovisit će i o tipu komunikacije koja će potencirati ili zanemarivati mogućnost povezivanja s kontekstom – u prvom redu ulicom. Uspjeh neće biti (samo) u (svemu) onome što će blok udomiti, već načinu na koji će se otvoritiBadel trebalo već u startu računati s prilagođenim programima i to svih obližnjih ulica. U prvome redu zbog organizacije pojedinih elemenata samoga bloka, kao što su kolni ulazi i pristupne komunikacije sadržajima koji će biti komercijalni i javni.

Za promjenu sadašnjeg programa ulice, što može biti brzo i lako, u prilog ide i činjenica da se u neposrednoj blizini već sad nalaze dvije javne garaže (ispod Kvaternikovog trga i u Martićevoj). Automobili već sad ne bi uopće trebali parkirati na dijelu Šubićeve od Martićeve do Kvatrića. I postojeća tramvajska mreža ide na ruku naglašenije pješačke uloge tog dijela ulice. Korak dalje je sve ono što još ta ulica može biti.

Šubićeva drvored danas ima samo na malom dijelu uz tržnicu, a nekad ga je imala i u svom južnom dijelu. Uklonjen je za potrebe širenja tramvajske mreže i kolnika u vremenu snažnog uzleta kulture automobila, što karakterizira ulicu i u sadašnjosti. Kapacitet ulice je takav da u svom sjevernom dijelu, sada otužni (više puta posađivani) drvored platana uz ogradu placa, može biti zasađen i sa zapadne strane ulice.

Uvođenje dodatnog drvoreda, ozelenjavanje javnog prostora, nužno je i u sklopu prilagođavanja klimatskim promjenama. Nijedna novouređena gradska ulica s kapacitetom da drvored ima, ne bi trebala biti bez njega.Ulica je važnija od zgrade, zapisao je američki teoretičar arhitekture Paul Goldberger. Zgrada, uostalom, postaje dijelom grada tek posredstvom ulice

Konačno, jedan od argumenata koji bi mogao ići u prilog novoj Šubićevoj je po najavama, a i sukladno minimalnim standardima, nastojanje da se Tržnica Kvatrić konačno natkrije. Tako i treba biti. Drugo je pitanje kad će se to dogoditi, a promjena je imanentna. Ona se neće dogoditi brzo, ali će se dogoditi jer to nalažu standardi. Bilo bi dobro da se tu pritom dogodi arhitektura koja će ponuditi više od pukog krova. I to je moguće kad se povise očekivanja.

Šteta je i da neke od gradskih tržnica nemaju popodnevne ili večernje programe vezane uz inicijalnu svrhu, ovdje npr. (gradski) tjedni popodnevni sajam cvijeća, kao novi i gospodarski poticajni sadržaj. To bi značilo upravljati, nuditi i graditi mjesto i grad. Uvođenje dodatnog drvoreda, ozelenjavanje javnog prostora, nužno je i u sklopu prilagođavanja klimatskim promjenamaArhitektura s očekivanjima dala bi tržnici na važnosti, posjećenosti, možda i ispravila sve dosadašnje arhitektonske propuste. Dodatni sadržaji dali bi joj još i više. A takvo mjesto treba i ulicu koja nije samo parkiralište.

Ulica je važnija od zgrade, zapisao je američki teoretičar arhitekture Paul Goldberger. Zgrada, uostalom, postaje dijelom grada tek posredstvom ulice. Što će sve udomiti Blok Badel jednom kad nastane i zaživi ne ostavlja dvojbe oko određenog ekskluziviteta. Neoliberalna demokracija, piše Noam Chomsky, umjesto građana proizvodi potrošače. Umjesto zajednica, proizvodi shopping centre. Iako se ovdje neće raditi o klasičnom trgovačkom centru, zadaća ulice nije ništa manje važna. Ulica utoliko ima i ne samo gradotvorni, već i ogroman demokratski značaj.

U slučaju Šubićeve, scenarij je trojak. Od toga da se neće dogoditi ništa, preko toga da se znatnim proširenjem nogostupa na račun sadašnjih Šubićeva drvored danas ima samo na malom dijelu uz tržnicu, a nekad ga je imala i u svom južnom dijelu. Uklonjen je za potrebe širenja tramvajske mreže i kolnika u vremenu snažnog uzleta kulture automobilaparkirališnih kapaciteta stvori pješaku naklonjeniji prostor koji bi mogao uključivati i novi drvored, klupe i drugu komunalnu opremu, do radikalne promjene programa.

One koja bi iz dominantno prometne, Šubićevu pretvorila u naglašeno pješačku ulicu, eventualno s umirenim automobilskim prometom s obzirom na ulazno-izlazne rampe garaže na Kvaternikovom trgu (a u budućnosti bez rampi na tome mjestu i prometa).

Ni najzahtjevnije od ovih rješenja u osnovi nije teško, ali je u Zagrebu, pa će se na to čekati nepotrebno dugo.