U najnovijoj ideji nastaloj u radionici Grupe TNT, Vladi koja osobito voli trošiti pare da puni džepove razno-raznih konzultantskih kompanija, a čini se da tu prednjače one iz Francuske, izašao je i plan za pilot projekt spajanja bolnica takozvanog istoka Hrvatske. Prema toj ideji, cijela istočna Hrvatska trebala bi 2016. godine, umjesto deset općih bolnica, imati četiri, a KBC Osijek bio bi klinički regionalni centar za čak sedam županija. Ti francuski stručnjaci istok Hrvatske nikad nisu vidjeli, u te bolnice, sigurna sam, nisu zašli, nisu se probali provozati javnim prijevozom od Bjelovara do Virovitice ili Osijeka, jer da jesu, teško bi im palo na pamet da spoje bjelovarsku i koprivničku bolnicu s onom u Virovitici, a nadležnim KBC-om proglase onaj u Osijeku.
Francuski stručnjaci nikad nisu vidjeli istok Hrvatske, u bolnice, sigurna sam, nisu zašli, nisu se probali provozati javnim prijevozom od Bjelovara do Virovitice ili Osijeka
Tako vi primjerice, živite u Bjelovaru i imate neku nesreću da ste se teže razboljeli baš u onoj reinkarnaciji u kojoj živite u Republici Hrvatskoj. Tako već unesrećeni, s ne znam, tumorom na plućima ili srcem koje samo što nije stalo, molite susjeda da vas preveze do željezničkog kolodvora u Kloštru Podravskom, sjedite u automobilu 45 minuta pa se onda još vozite vlakom tri sata i eto vas časkom u Osijeku, samo četiri sata kasnije, ako imate sreće. Pa idite autobusom, reći će francuski konzultant koji živi u blaženom neznanju da između Bjelovara i Osijeka ne postoji ni jedna jedina autobusna linija.
Francuskom konzultantu to se ne čini preprekom, jer ionako živi u zemlji gdje svi s plaćom kao on imaju automobile, a ne živi u Cigleni, Kapeli ni Gudovcu i nije hrvatski penzioner koji mora ne jesti dva, tri mjeseca da plati registraciju automobila. Nema veze, jer su francuski konzultanti naplatili svoje usluge i rekli su nam da ćemo uštedjeti ako će zdravstveni sustav Hrvatske plaćati putne troškove za specijalistički pregled bakici iz Ciglene do Osijeka radije nego do Zagreba koji je kilometražom dvostruko bliže, vremenom putovanja pet puta, a javnim prijevozom nemjerljivo, jer ga do Osijeka uopće nema. A do Zagreba postoji autobusna linija svaki sat, automobilom se dođe za 45 vremena, a iako direktna pruga nije nikad sagrađena, ipak postoji željeznička linija preko Križevaca otprilike svakih dva sata i put traje 1:30 do 1:45 minuta i znatno je jeftiniji negoli put vlakom do Osijeka.
I to baš nakon što je nakon samo četrdeset godina obećavanja raspisan natječaj za odabir izvođača za izgradnju "pruge zvane čežnja", onih mizernih 12 kilometara koji nedostaju da vlak iz Bjelovara do Zagreba ne mora zaobilazno putovati preko Križevaca. Dvanaest kilometara od Gradeca do Žabna skratili bi putovanje vlakom na ispod 50 minuta, što bi učinilo "Bjelovar praktički predgrađem Zagreba", mantra koju slušam od djetinjstva.
bjelovar-bolnica_bbz.hr.jpg
Počinje ih graditi, eto, Hajdaš Dončić, iako je broj Bjelovarčana u prijašnjim vladama bio toliki da su mogli sami osnovati radnu jedinicu i sagraditi prag po prag tih dvanaest kilometara što bi im ionako bilo najkorisnije što su napravili, od Đurđe Adlešič, Gordana Jandrokovića, Đure Popijača, sve do Damira Bajsa, koji se sad kao župan Bjelovarsko-bilogorski uzrujava oko bolnice. Ali u genijalnoj Grupi TNT su ionako sve strateški promislili, jer gradnju mizernih 12 kilometara pruge planiraju završiti u prosincu 2016, dakle godišnja stopa gradnje je tri kilometra. Dotad će svi bolesnici Bjelovara ionako poumirati, tamo negdje na autoputu "Bratstva i jedinstva", dok autostopiraju do Osijeka, pa više neće nikome biti bitno što je u genijalnoj državi Bjelovar napokon prometno zbližen sa Zagrebom a bolnica mu otplivala na istok. Tako se strateški razmišlja, doduše, ako ti je strategija povećat količinu apsurda u Apsurdistanu, jer koji je inače smisao da trošiš nekoliko stotina milijuna kuna za prometno povezivanje grada s jednim većim gradom a usluge mu seliš na sasvim deseto mjesto.
