Oporbeni rogovi u vreći
Druge su samo vještačke fasade u propagandnom ratu što se vodi protiv Damaska. Prozapadna koalicija država, samozvani Prijatelji Sirije, priznala je Sirijsko nacionalno vijeće što djeluje iz inozemstva, prvo za "legitimnoga predstavnika sirijske opozicije", a onda za "legitimnog predstavnika svih Sirijaca". Iz inozemstva također operiraju grupe Slobodne sirijske vojske. Organizacija Muslimanskog bratstva u zemlji je bila desetkovana, ali njezini predstavnici u inozemstvu brojčano dominiraju Sirijskim nacionalnim vijećem, a sama je organizacija u zemlji sredila svoje redove i ojačala.
Neovisno od gorespomenute vojske, nemiri su privukli u Siriju druge oružane formacije i radikalne sunitske grupe od kojih su neke povezane s Al-Kaedom. Pojavili su se i nekakvi "arapski dobrovoljci", vjerojatno na platnim spiskovima inozemnih obavještajnih agencija. U zemlji je također prisutan Nacionalni Koordinacijski komitet za demokratske promijene sastavljen od poznatih disidenata, koji, prema novinarki BBC-a iz Damaska, "predstavljaju sve političke tendencije osim Muslimanskoga bratstva". Komitet se javno zalaže za rješavanje sirijske krize dijalogom s vlastima, te se protivi njezinoj internacionalizaciji i militarizaciji protesta. U tomu je usamljen u razjedinjenoj fronti opozicije. U Siriji djeluje i decentralizirana mreža Lokalnih koordinacijskih komiteta sastavljenih od samih demonstranta u lokalitetima gdje su izbili protesti.
Pokušaji nekih od tih grupa da nađu zajednički jezik, kao i posredovanja Arapske lige, Turske, Katara, tzv. Prijatelja Sirije, pa i Rusije, da ih se spoji, da počnu zajednički djelovati, nisu do sada urodili plodom. Zapravo se njihov broj umnožio u ovih petnaest mjeseci od kada su počeli nemiri. Razmimoilaženja u redovima oporbe su se još više zaoštrila s različitim pristupima primirju koje bi trebalo omogućiti realizaciju plana Kofi Annana. Neki se svim silama trude onemogućiti političko razrješenje krize, zazivaju vojnu intervenciju i rušenje BAAS-ističkog režima.
U ovom će analizi sirijskih konfrontacija biti riječi o glavnim opozicionim akterima, civilnim i vojnim, njihovim vanjskim relejima i patronima, kao i o njihovim međusobnim odnosima.
Raznobojno Sirijsko nacionalno vijeće
Od samog početka je bilo jasno da Vijeće nije homogeno i da unutar njega djeluju razne grupacije povezane s različitim inozemnim pokroviteljima. Pritiskani sa svih strana da usklade svoje stavove - predstavnici SNV-a i Nacionalnog koordinacijskog komiteta za demokratske promijene u Siriji su pod okriljem Arapske lige u Kairu potpisali krajem prosinca sporazum. Prema izjavi Hasana Abdel Azima, prvaka Koordinacijskog komiteta, datoj AFP-u, dvije su se formacije složile oko "političkih i demokratskih parametara kojih će se pridržavati u periodu tranzicije". Dakle, djelovat će na istim linijama, ali će organizacijski ostati odvojeni. Nacionalno vijeće će i dalje operirati iz inozemstva, dok težište rada Koordinacijskog komiteta ostaje u zemlji. Azim je još dodao, što Galiunu, supotpisniku dokumenta, sigurno nije bilo po volji (kao ni tvrdolinijašima iz Vijeća), da je taj "sporazum bio potreban kako bi se spriječile sve inozemne intervencije u procese demokratske tranzicije". Ovom se dogovoru nije pridružila Slobodna sirijska vojska, čiji predstavnici izgleda nisu bili pozvani u Kairo.
Poslije održavanja prvog sastanka tvz. Prijatelja Sirije u Tunisu u drugom mjesecu ove godine, gdje su predstavnici nekih 60 država proglasili Sirijsko nacionalno vijeće "legitimnim predstavnikom sirijske opozicije", od njega se distanciralo 20 članova koji su formirali Sirijsku patriotsku grupu. Ova uključuje nekoliko aktivista koji ilegalno djeluju u samoj zemlji i više prominentnih disidenata u izbjeglištvu. Zamjeraju vodstvu Vijeća što se nije uspjelo povezati s protestnim pokretom u zemlji. Relevantno, sastanku u Tunisu nisu prisustvovali ni predstavnici Sirijske slobodne vojske (dakle vojnog krila razjedinjene opozicije), niti Nacionalnog koordinacijskog komiteta za demokratske promijene što djeluje u samoj zemlji.
Neposredno prije drugog sastanka Prijatelja Sirije u Istanbulu, krajem istog mjeseca, turski su domaćini okupili u istom gradu predstavnike sirijskih oporbenih grupa s ciljem usuglašavanja njihovih stavova. Među učesnicima su bili i predstavnici Sirijske slobodne vojske. Rasprave su se vodile iza zatvorenih vrata i, prema onomu što je procurilo, bile su burne. Neki su poznatiji opozicionari napustili sastanak prije kraja. Ipak je na kraju toga zasjedanja Galiun pročitao "zajedničku deklaraciju" kojom se od međunarodne zajednice traži više podrške mirnim protestima u zemlji, a istovremeno se je poziva da Sirijskoj slobodnoj vojsci šalje oružje (!). Buduća sirijska država bit će pluralna i slobodna - rekao je - utemeljena na volji naroda, u kojoj će svi građani bez obzira na etničku i vjersku pripadnost biti jednaki pred zakonom. Delegacija Kurdskog nacionalnog vijeća je za vrijeme čitanja ovoga teksta demonstrativno napustila salu, jer "ništa nije stavljeno na papir o rješavanju kurdskog pitanja".
Na otvaranju konferencije Prijatelja Sirije, Galiun se s emotivnim govorom obratio prisutnima tvrdeći da je "sada sirijska opozicija ujedinjena", te da je sada na prijateljima Sirije krenuti u "ozbiljnu akciju". Uz to je dodao da će njegovo Vijeće svim borcima Sirijske slobodne vojske osigurati redovite plače (novac za te "revolucionare" mu je dostavila Saudijska Arabija koja je to najavila par dana ranije! - prim. I.I.). Prijatelji su na kraju jednodnevne konferencije priznali SNV za "jedinog legitimnog predstavnika svih Sirijaca". Kritičari ove koalicije, kojoj bi primjereniji naziv bio Neprijatelja BAAS-isičkog režima, zlurado su primijetili da se to dogodilo prvog aprila (aprili-li!). Među 83 Prijatelja bila je i ministrica vanjskih poslova i europskih integracija Hrvatske Vesna Pusić.
Galiun je ovoga maja na sastanku Generalnog sekretarijata u Rimu po treći put potvrđen za predsjedavajućeg Vijeća. Dobio je 66 posto glasova, a njegov protukandidat George Sabra, 33 posto. Protiv njegova reizbora je na licu mjesta protestirao jedan od utemeljitelja SNV-a Adib Šišakli, unuk bivšeg sirijskoga predsjednika istoga imena (1953-54.) Priopćenjem za medije se kasnije oglasila organizacija Lokalnih koordinacijskih komiteta sa kritikom Izvršnog odbora i Generalnog sekretarijata, zamijerajući im da su "napustili principe revolucije" i da "ne surađuju sa revolucionarima u zemlji". Ukoliko se ta situacija ne popravi, stoji u toj izjavi, Lokalni će komiteti "suspendirati" svoje članstvo u Vijeću. Liberali i ljevičari iz Vijeća pak zamjeraju Galiunu da s njim manipuliraju članovi Muslimanskoga bratstva. Pošto se kritike na njegovo vođenje Vijeća ponavljaju, Galiun je par dana kasnije izjavio da će se povući čim bude pronađena druga ličnost koja će preuzeti funkciju predsjednika. Nakon toga se Izvršni odbor sastao u Istanbulu i priopćio da je Galiunova ostavka "prihvaćena", te sazvao sastanak Generalnog sekretarijata za 11.-12.6. na kojem će biti izabran novi predsjedavajući. U istom se priopćenju
Prema poznavaocima odnosa snaga unutar sirijske opozicije u Vijeću se sukobljava više isprepletenih političkih struja
optužuje sirijski režim za "nastavljanje bombardiranja i ubojstava", te zahtijeva od Vijeća sigurnosti UN-a da "uspostavi mehanizam" kojim će se ovaj "prisiliti" prestati s takvom politikom. Drugim riječima, ponovo se traži pokriće UN-a za vojnu intervenciju kojom bi se svrgnuo BAAS-istički režim.Prema poznavaocima odnosa snaga unutar sirijske opozicije u Vijeću se sukobljava više isprepletenih političkih struja - prvo, grupacije i aktivisti što djeluju u zemlji protiv onih koji ordiniraju iz inozemstva, zatim sekularisti i liberali protiv islamista koji dominiraju Vijećem. Problem je također što ni sekularisti-liberali niti islamisti nisu složni - prvi se dijele na prozapadne i ljevičarske, a drugi na umjerene islamiste i tvrdolinijaše. U prilog heterogenom bloku sekularista-liberala ide rastuće nepovjerenje zapadnih pokrovitelja SNV-a prema Muslimanskom bratstvu i ekstremnim sunitskim grupama što su se u posljednje vrijeme aktivirale u Siriji. Tu zabrinutost dijele i Izraelci, koji sa zebnjom prate politički uspon islamista, ne samo u Siriji već i Egiptu, te sukobe Muslimanskog bratstva i jordanske kraljevske administracije.
Slobodna sirijska vojska nije baš slobodna
Prvi logor gdje su okupljeni ti borci bio je osposobljen u Turskoj u oblasti Hataja uz samu sirijsku granicu, očito u režiji turske armije; drugi u Jordanu. Stranim je novinarima koji su se pokušali približiti ovim bazama pristup bio onemogućen. U Turskoj, novinari, predstavnici Crvenog polumjeseca i križa nemaju pristupa ni logorima civilnih sirijskih izbjeglica. Jednom je ipak napravljen izuzetak kada su dovedeni u jedan od tih logora i kada su u zgradi uprave mogli razgovarati s malom grupom odabranih izbjeglica, koji su naravno hvalili svoje turske domaćine.
Nije jasno da li pukovnik Al-Asad i njegov štab koji su locirani uz tursku granicu sa Sirijom doista dirigiraju s operacijama grupa pobunjeničke vojske u zemlji. Ova je, tvrdi se, podijeljena na bataljune od po 400-500 boraca. Krajem prošle godine se ukupan broj njezinih boraca procjenjivao na nekih 1 .000; nedavno je jedan od njezinih starješina tvrdio da ih ima 40 000.
U siječnju ove godine medijima je dostavljeno priopćenje koje je potpisao general Mostafa Ahmed Al-Šeik, također prebjegao u Tursku, za kojega je rečeno da je bio šef sirijske sigurnosti na sjeveru zemlje. Najavio je osnivanje Visokog revolucionarnog vijeća koje će koordinirati operacijama Slobodne sirijske vojske. Predsjedavajući SNV-a Galiun je kasnije potvrdio da je gorespomenuti "vojni biro" osnovan na inicijativu njegove organizacije, te da je više arapskih zemalja ponudilo pomoć, ali za "humanitarne potrebe". Vođa Slobodne sirijske vojske pukovnik Al-Asad je pak izjavio da njega nitko nije konzultirao te da je ta inicijativa "preuranjena".
"Militarizacija" SNV-a je naišla i na otpor dijela njegovih umjerenijih članova. Kasniji pokušaj usklađivanja stavova raznih sirijskih opozicionih grupa na margini zasjedanja Prijatelja Sirije u Tunisu u drugom mjesecu ove godine pod patronatom UN-a i Arapske lige nije urodio plodom. Novi pokušaj ujedinjavanja tih grupa krajem trećeg mjeseca u Istanbulu je također propao.
