U Libanonu već šesti dan zaredom traju masovni protuvladini prosvjedi. Ceste diljem zemlje su blokirane, banke i škole i dalje su zatvorene. Libanon je među najzaduženijim zemljama svijeta, a nezaposleno je 37 posto mladog stanovništva.
▼
Tijekom posljednjih nekoliko godina na H-Alteru smo imali više reportaža iz Libanona, kao i intervjua s libanonskim povjesničarima i umjetnicima. Kako bi bolje razumjeli trenutnu situaciju i prosvjede koji nisu nastali u vakuumu, donosimo vam pregled tekstova koje smo objavljivali.
Prosvjedi u Libanonu (Foto: Dar Al Mussawir, Facebook)
Bejrut: Istok, zapad, sjever, jug
"Jedini psi koje sam srela u Bejrutu bili su mali, ušminkani, s rozim orglicama, nadasve nervozni, koje u centralnom Bejrutu ranim jutrom sluškinje s Filipina, iz Eritreje i Sudana, izvode u šetnju. O paralelnim svemirima Bejruta svjedoče i svakodnevni prizori s Cornichea, najpoznatije gradske šetnice uz Mediteran. Sva sila najskupljih automobila parkirana je ondje navečer, sređena gospoda odlaze na večere u restorane s francuskim imenima, dok djeca iz Homsa u poderanoj odjeći hodaju uokolo i prodaju cvijeće. Curica i dječak od kojih sedam, osam godina, u deset navečer prodaju crvene ruže, a u korak ih prati žena koja s dlana čita budućnost za dolar, dva. Ponekad se netko smiluje i kupi nešto, ali i tu je konkurencija velika - Sirijaca i Sirijki, prodavača cvijeća i žvakaća, čitača dlanova i prosjaka – jednostavno ima na svakom uglu". Piše: Ivana Perić. Čitavu reportažu pročitajte ovdje.
▼
Nema zemlje za ljude
"Bejrutska šuma, najveći i jedini gradski park, poznata kao Horsh Beirut, prošle je godine ponovno otvorena zahvaljujući dugogodišnjem trudu aktivista. Iako je park otvoren, i dalje postoje brojni problemi s njegovim korištenjem. Prije nekoliko dana sam se izgubila, pokušavajući u košmaru zgrada koje se pružaju sve više i više prema nebu pronaći izlaz na obalu. Ali more se ne može ni vidjeti ni nanjušiti ni čuti od silnih građevina, pa ne znaš je li udaljeno svega sto metara ili kilometrima. Privatizacija prijeti svemu pa bi Bejrut uskoro mogao postati i prvi grad na Mediteranu, i bilokojem moru uopće – bez obale za sve svoje građane. Grad se lagano pretvara u Dubai. Ali postoji razlika - Bejrut nije Dubai. Bejrut nije nastao kao igralište za bogataše. Bejrut je bio grad, grad u kojemu je bilo mjesta za sve njegove građane." Piše: Ivana Perić. Čitavu reportažu pročitajte ovdje.
▼
Libanon u bankrotu
"Fawwaz Traboulsi, libanonski povjesničar i pisac: 'Tehnički, Libanon bi trebao bankrotirati, ali nitko ga neće bankrotirati jer ne može dobiti ništa zauzvrat. Svjetska banka nam je nametnula koncept koji nema značenja. Što je korupcija? Kažu da je korupcija znak da imate preopterećeni javni sektor kojeg treba smanjiti, isto kao i javni budžet. To ne mijenja način na koji javnost profitira od javnog novca. Zbog toga ne postoji rješenje za nešto što zovemo korupcijom - implikacija je ta da je vlast korumpirana, dok je privatni sektor moralan.'" Piše: Demian Vokši. Čitav intervju pročitajte ovdje.
Banke u zemlji trenutno su zatvorene, prosvjednici zazivaju drugačiji ekonomski sustav. (Foto: Dar Al Mussawir, Facebook)
Ulice koje spajaju
"Yazan Halwani, jedan od najpoznatijih arapskih uličnih umjetnika: 'Usredotočen sam na slikanje ljudi koji nas povezuju, umjesto znakova razdvajanja koji nas okružuju. Želim pokazati da ove ulice pripadaju svima nama. U svim umjetničkim disciplinama postoje određene stvari koje se još uvijek prakticiraju, iako za njih više nema potrebe. Zato ne radim ništa ilegalno. Uzmimo Libanon danas - ljudi na vlasti rade ilegalne stvari neprestano, vandalizam je opće prakticiran. Nema mi smisla raditi stvari na taj način - mnogo je opasnije pokušati stvoriti zajednički osjećaj identiteta i raditi to legalno.'" Piše: Ivana Perić. Čitav intervju pročitajte ovdje.
▼
Bilješke iz Šatile
"Posljednjih sam mjesec dana provela u Bejrutu, a gotovo svaki od tih dana odlazila sam u Šatilu, novi/stari izbjeglički kamp. Strujni kabeli i dalje križaju nebo u nepravilne komadiće, gdje god se okrenete. U doticaju s njima i dalje povremeno ginu ljudi, pogotovo kada padaju kiše koje sve pretvore u mini vatromete. Izmučenog majmuna kojeg sam prošle godine vidjela u improviziranom zoološkom vrtu nasred glavne ulice više nema. Kažu mi da je umro. Nešto u meni odahne - mislim da je bolje tako. U kampu i dalje nema pitke vode. Različite frakcije i dalje drže svoje dijelove kampa, obilježavaju teritorij zastavama, posterima, grafitima, naoružanim stražarima na plastičnim stolicama i skuterima."
Piše: Ivana Perić. Čitavu reportažu pročitajte ovdje.
▼
Crtice iz Bejruta
"Na autocesti smo prošli pokraj spaljene olupine automobila koja je ležerno stajala na rubnoj traci. Nekoliko minuta vožnje dalje, pedesetak metara od vojnog kontrolnog punkta usred bijela dana nekoliko mladića je održavalo natjecanje u driftanju sa svojim BMW-ima na raskršću priključka na autocestu. Vojska je sjedila i gledala. Libanonske ceste su bojno polje na kojemu nekoliko desetljeća stari Nissani i najnoviji Porschei dijele iste ožiljke. Nakon što taksi prođe administrativnu liniju koja dijeli Bejrut od njegovih južnih predgrađa, scena se polako počinje mijenjati." Piše: Demian Vokši. Čitavu reportažu pročitajte ovdje.
▲
