Ana Rajković:
Širenje bludnih ideja u Slavoniji: Pojava anarhističkih ideja u radničkom pokretu Slavonije
Štočitaš?, Zagreb, travanj 2016.
Komunizam nikada nije volio anarhiste i anarhizam. Marx se svađao s Bakunjinom, komunisti su se ognjem i mačem obračunavali s anarhistima od Kronštata i Ukrajine do Španjolske tridesetih godina dvadesetog stoljeća. Jugoslavenskom socijalizmu to međutim nije smetalo da od anarhista ukrade ideju samoupravljanja i da je pervertira do neprepoznatljivosti. O anarhizmu u Hrvatskoj do 1941 pisalo se sporadično, dijelom jer i nije bilo previše toga za obraditi, a dijelom jer je komunizam imao monopol na lijevo, pa - što nije bio komunizam i njegove preteče (hrvatski socijaldemokrati do 1918.) - nije bilo lijevo, ili je bila lijeva zabluda. Zato je nevelika knjiga Ane Rajković, Širenje bludnih ideja u Slavoniji - pojava anarhističkih ideja u radničkom pokretu Slavonije dobrodošla u svakom pogledu, jer otkriva dvojicu do sada nepoznatih anarhističkih aktivista - Ignjata Graffa i Ivana Zeppa, i podsjeća na trećeg - već poznatog zainteresiranoj javnosti - Miloša Krpana.
Autorica Ana Rajković profesorica je povijesti i hrvatskog jezika u Osijeku. Na materijale o slavonskim anarhistima Ignjatu Graffu, Ivanu Zeppu i Milošu Krpanu - do sada zaboravljenim ili namjerno ignoriranim - naišla je radeći na povijesti radničkog pokreta u Slavoniji u 19. stoljeću kao svojevrsnoj pripremi za rad na doktoratu iz povijesti o odnosu komunista i socijaldemokrata na tom području između dva svjetska rata. Među 60 kutija ostavštine Lavoslava Krausa u Državnom arhivu u Osijeku mnogo je materijala iz povijesti radničkog pokreta u Osijeku, a među njima našla je autorica dosta toga o Graffu i Zeppu, pa i Zeppovu autobiografiju.
Prve optužbe za anarhizam u Slavoniji vežu se uz bravarskog pomoćnika Ignjata Graffa, rođenog u Novoj Gradiški god. 1859. Anarhizmom se zarazio radeći u Mađarskoj, otkud ga krajem studenog 1884. protjeruju u Osijek. Tamo on prima pakete s anarhističkom literaturom, naputkom za korištenje dinamita i - prema prijavi jednog Osječanina - tamo nagovara ljude da se uključe u neku "socialrevolucionarnu radničku stranku" u Frankfurtu. Sredinom 1885. policija ga istražuje, i sljedeće godine protjeruje dalje u rodnu Novu Gradišku. Kako su tih godina u Europi i Sjedinjenim državama učestali anarhistički atentati dinamitom, a prema literaturi koja je kod njega zaplijenjena, autorica zaključuje da je Graff pripadao Kako su tih godina učestali anarhistički atentati dinamitom, a prema literaturi koja je kod njega zaplijenjena, autorica zaključuje da je Ignjat Graff pripadao struji anarhizma koja je zagovarala upravo propagandu djelom i individualne atentate na nositelje i simbole sustavastruji anarhizma koja je zagovarala upravo propagandu djelom i individualne atentate na nositelje i simbole sustava.
Priča o anarhizmu u Slavoniji do Drugog svjetskog rata započinje Graffom, a zaključuje se krojačem Ivanom Zeppom. Lavoslav Kraus, stomatolog, antifašist i amaterski izučavatelj radničkog pokreta u Osijeku naziva ga "posljednjim osječkim anarhistom" koji je "cijeli život bio u anarhističkom taboru", čije djelovanje označava "gotovo jedini trag postojanja anarhističke misli u Slavoniji do kraja tridesetih godina" dvadesetog stoljeća. Za njegovu revolucionarnu orijentaciju presudni su bili generalni štrajk u Osijeku god. 1905, kada je policija ubila njegovog prijatelja i suučenika, otkaz zbog učlanjivanja u sindikat god. 1907 i susret sa anarhističkim idejama u Švicarskoj god. 1908.
U Beču se Zepp susreće s vođom tamošnjeg anarhističkog pokreta Rudolfom Grossmanom (poznatiji pod pseudonimom Pierre Ramus, 1882. - 1942.), antimilitaristom, zagovornikom generalnog štrajka i direktne akcije. Lavoslav Kraus u svojim bilješkama kaže kako je Grossman bio "Zeppov učitelj i prijatelj", i da su se dopisivali sve do Grossmanove smrti. Po povratku u Osijek Zepp je pod policijskim nadzorom, odlazi u Njemačku gdje gubi posao zbog raspačavanja antiklerikalnih novina i letaka, i vraća se u Hrvatsku. Nema mira ni u novoj državi - god. 1921 hapse ga kao osumnjičenika nakon atentata pripadnika Crvene pravde Alije Alijagića na ministra policije Milorada Draškovića nakon Obznane kojom je režim zabranio Komunističku partiju Jugoslavije. Nije suđen, ali odlazi natrag u Švicarsku iz koje se u Osijek vraća tek god. 1946. i otada nije politički aktivan. Kraus navodi da je u njegovoj ostavštini našao preko 40 različitih anarhističkih listova koji su mu stizali iz Švicarske, Austrije i Njemačke, međutim autorica ih je u Krausovom fondu u Državnom arhivu u Osijeku našla svega 12.
Otkrivanje Graffa i Zeppa pokazuje da učitelj Miloš Krpan (1862. - 1931.) nije endem i iznimka kada se govori o anarhizmu u Slavoniji, već da postoji slabašan, ali kakav-takav kontinuitet. Krpan se sam nazivao komunističkim anarhistom, bio je agitator i organizator štrajkova, osnivač anarhističke kolonije u Slavoniji, autor je brojnih novinskih napisa i dviju knjiga. Njegovo djelovanje bilo je šturo obrađeno u nekoliko tekstova u socijalističkom razdoblju, a zagrebački DAF tiskao mu je pred 6 godina "Izabrane spise" koje je prikupio i uredio Dejan Dedić. Svi su njegovi tekstovi prosvjetno-propagandnog karaktera, bilo da govori o bahaćenju lokalnih bogataša ili nasilju njihovih slugu u kraju u kojem on učiteljuje, ili primjerice prikazuje tragediju Židova kroz povijest. Kako smo napisali u prikazu njegovih Sabranih djela, njegova je pozicija "nemirenje sa aktualnim stanjem gospodarske potlačenosti i političke obespravljenosti, pozicija permanentnog prosvjeda, pozicija protiv strančarskog načina artikuliranja interesa. Krpan je antiautoritaran, do krajnosti osjetljiv na nepravdu i nasilje, teorijski nekonzistentan i ponekad proturječan, ali uvijek neposredovan i iskren."
A nakon objavljivanja ove knjižice, vidimo da nije bio toliko niti usamljen.
Ana Rajković piše za Vox Feminae, H-Alter i Novi Plamen, gdje je i u uredništvu, a Širenje bludnih ideja u Slavoniji - pojava anarhističkih ideja u radničkom pokretu Slavonije u izdanju zagrebačkog Štočitaš? prvi joj je veći rad. Drugi zagrebački anarhistički izdavač - DAF - do kraja godine objavit će još jedno djelo o povijesti anarhizma u Hrvatskoj, ali mnogo opsežnije. Radi se o knjizi Historija klasičnog anarhizma u Hrvatskoj - fragmenti subverzije, autora Luke Pejića. To je prošireni i dorađeni tekst njegove doktorske disertacije, a pokriva razdoblje od početka anarhizma u Hrvatskoj do Drugog svjetskog rata.
