H-Alter već tradicionalno donosi vodič po ljetnim aktivističkim kampovima i ostalim zbivanjima po Europi. Od bicikliranja po Španjolskoj i Portugalu u samoorganiziranoj zajednici, antinuklearnih prosvjeda sa smještajem na mediteranskoj plaži, queer feminističke karavane, anarhističkog skupa u Austriji, do niza klimatskih kampova, ni ova godina nije sasvim razočarala.

Zadnjih se godina na ljevici sve više javljaju stare ideje koje se pokušavaju prikazati kao nove. Osim što ih njihovi zagovornici nazivaju novim imenima, dodatno ih pokušavaju legitimirati pozivanjem na (dijelove) Marxove teorije. U ovom tekstu prikazat ćemo Marxove i Engelsove političke ideje kako bismo odgovorili na pitanje jesu li baš sve te "nove" ideje na ljevici originalne ili je pak na djelu isti teorijsko-ideološki sukob koji traje već više od 150 godina.

Ne ulazeći uopće u proceduru i sadržaj kurikularne reforme, činjenica da su se 1. lipnja 2016., na "najmasovnijem prosvjedu nakon onog za Radio 101", mnogi deklarirani ljevičari, čak i neki koji se inače svrstavaju "ljevije od ljevice", našli na istoj strani s Kolindom Grabar-Kitarović, Emilom Tedeschijem i medijskim perjanicama kvazidemokratskog neoliberalizma, kao što su RTL, Jutarnji list i 24 sata, ne smije biti tek predmetom čuđenja, nego mora biti i predmetom analize, jer ona ima svoju povijest.

Nevelika knjiga Ane Rajković, Širenje bludnih ideja u Slavoniji - pojava anarhističkih ideja u radničkom pokretu Slavonije, dobrodošla je u svakom pogledu, jer otkriva dvojicu do sada nepoznatih anarhističkih aktivista - Ignjata Graffa i Ivana Zeppa, i podsjeća na trećeg - već poznatog zainteresiranoj javnosti - Miloša Krpana.

Svi mi preuzimamo iste obrasce ponašanja, držimo se sigurnog teritorija kritike kriminala, fašizma ili nekog drugog totalitarizma, jer imamo osiguranu publiku koja će nam pljeskati, ili se pridružujemo sektama i guruima koji ne bi bili gurui da stalno ne ponavljaju iste rečenice. Rijetko se tko usudi pokušati živjeti u budućem svijetu, izgovarati ideje koje nikada nisu bile izrečene i koje će vrlo često biti popljuvane. Medij svake vlasti je medij nepoštivanja i medij ograničenog shvaćanja onoga što zovemo život.

Spletom povijesnih okolnosti anarhizam je u očima mnogih ponovno vraćen na jednostrano, plitko gledište s kraja 18. stoljeća, kada je, prema riječima žirondinca Jacquesa Pierra Brissota, opisan na sljedeći način: "Zakoni koji nisu sprovedeni u djelo, prezreni autoriteti bez moći, nekažnjeni zločini, napadnuta imanja, ugrožena sigurnost pojedinaca, iskvareni moral ljudi, nepostojanje ustava, vlade, pravde, sve su to odlike anarhije."

Tehnoznanstveni svijet neoliberalnog kapitalizma 21. stoljeća postavio je nove okolnosti anarhističkog angažmana i promišljanja koja se i dalje dobrim dijelom oslanjaju na ostavštinu klasične anarhističke literature općepoznatih autora.

Zadaća socijal-demokracije je da uravnoteži potrebe novih usmjerenja u ograničenim kapitalističkim okvirima. Međutim danas je još gora situacija nego iza Drugog svjetskog rata, jer onda su postojale zemlje koje su raskinule s kapitalizmom i imale su velike mogućnosti da se brzo upute novim smjernicama, ali su to naveliko prokockale.

Tekstić samozvanog anarhiste Luke Pejića, koji je pod nazivom "Anarhija u Hrvatskoj - Bože sačuvaj!" objavljen u "H-Alteru", ne bi bio vrijedan ikakvog komentara kad se ne bi radilo o politički opasnom, ideološki destruktivnom i nadasve pogromaškom nastupu baziranom na ekstremno desnim dogmama.

Jedno je sigurno - svi pojedinci slobodarskih svjetonazora trebali bi uvijek biti uz narod jer upravo u slučaju sadašnjih prosvjeda očita je razočaranost ljudi u sve političke opcije. Karte su na stolu, još nitko nije rekao posljednju riječ.