Iako zakonski legalan, pobačaj je nedostupan iz tri temeljna razloga: visokih i neujednačenih cijena, sve raširenijeg tzv. priziva savjesti i društvene stigme.
Političku borbu žena, koja svakodnevno jača i širi se, ove godine svojim su glasovima pojačale pjesnikinje Sanja Baković, Marija Dejanović, Monika Herceg i Mateja Jurčević. Kroz svoje stihove progovorile su o prošlim i sadašnjim borbama, o rodno uvjetovanom nasilju. Glasno su svjedočile o nejednakim materijalnim uvjetima koji diktiraju društvenu svakodnevicu žena.
Kroz poeziju ispričana iskustva žena govore nam jedno - da bismo govorile o zajedničkoj borbi i postojanju stvarnog izbora, pravo na pobačaj i pravo na planiranje trudnoće, kao i sva druga reproduktivna prava, moraju biti dostupna svim ženama.
"Često odu u baštu i nikad se ne vrate", stih je Monike Herceg koji se osvrće na etnografske zabilješke Nade Sremac koja 1940. piše da žene po selima umiru nekontrolirano kao u Africi. Za mnoge žene ‘odlazak u baštu’ ili put u Sloveniju i danas su jedina opcija - jer je pravo na pobačaj i na planiranje trudnoće na prvoj liniji udara na javno zdravstvo, čija se dostupnost sve više ograničava procesima komercijalizacije i privatizacije.
Međunarodni dan za legalan i siguran pobačaj dan obilježava se 28. rujna, nastavljajući se na borbu aktivistkinja Latinske Amerike i Kariba za dekriminalizaciju pobačaja. Danas je ona usmjerena za postizanje prava na siguran i dostupan pobačaj za sve žene te uklanjanje društvene stigme.
