Nepromišljeno, nestručno, netransparentno – riječi su kojima se može opisati većina recentnih Bandićevih projekata "uređenja" grada. Aktualni projekt uređenja Trga žrtava fašizma tek je posljednji u nizu, a dospio je u središte interesa jer se radi o jednom od najznačajnijih zagrebačkih trgova u strogom gradskom središtu.
Javni prostor ne smije se mijenjati niti uređivati bez javnih rasprava i javnih arhitektonsko – urbanističkih natječaja, a informiranje i participacija građana su obavezni. Sve drugo nedemokratska je praksa s dugoročno štetnim posljedicamaPodsjetimo se, prva najava ovog projekta stigla je u listopadu 2016. kada je Jutarnji list objavio da se kreće u realizaciju uređenja pješačkog pravca koji od autobusnog kolodvora vodi sve do Trga bana Jelačića. Projekt uključuje i uređenje Trga žrtava fašizma, te formiranje pješačke šetnice u Ulici Franje Račkog. Kako navodi Jutarnji, inicijativu za uređenje Grad je zaprimio od arhitektice Loredane Stunić iz arhitektonskog studija Elle, koja je ponudila "drukčiju viziju prostora oko Trga žrtava fašizma". Kada se sredinom 2017. godine u medijima počelo više govoriti o ovom projektu, oštrom reakcijom oglasilo se Društvo arhitekata Zagreba.
"Javni prostor ne smije se mijenjati niti uređivati bez javnih rasprava i javnih arhitektonsko – urbanističkih natječaja, a informiranje i participacija građana su obavezni. Sve drugo nedemokratska je praksa s dugoročno štetnim posljedicama", poručili su iz DAZ-a. Ne slučajno, u ovoj reakciji DAZ se pozvao na dva primjera: slučaj Trga žrtava fašizma i slučaj parka na Savici. Iako se radi o bitno različitim prostorima, pokazalo se da je odlučivanje i provođenje odluka u oba ova slučaja bilo jednako i tipično za način na koji gradonačelnik Milan Bandić upravlja gradom: zaobilazeći proceduru, zaobilazeći mišljenje struke i zaobilazeći želje građana.
Foto: I.P.
Prema članku 89. Statuta Grada Zagreba, gradonačelnik je prije realizacije određene mjere ili odlučivanja o pitanjima važnim za pojedinu gradsku četvrt dužan provesti savjetovanje s vijećem gradske četvrti. To se, između ostalog, osobito odnosi na plan uređivanja javnih površina i na uređivanje prometa. Savjetovanje se provodi tako da se vijeću gradske četvrti šalje zahtjev za davanje mišljenja, primjedbi i prijedloga, a Nema projekta, nema studija, nema nacrta, nema planiranih troškova, a to onemogućuje svaku argumentiranu raspravu i svako propitivanje, bilo od strane struke, bilo od strane građanapredstavnici vijeća uključuju se u radne skupine koje se bave pitanjima važnim za njihovu četvrt. Mišljenje koje donese vijeće gradske četvrti doduše nije obvezujuće, nego savjetodavno, ali svakako je dobrodošlo. To može poboljšati rješavanje određenih problema i korak je naprijed u participaciji lokalne zajednice i građana prilikom odlučivanja.
Zaobilaženje Statuta Grada, odnosno vijeća gradskih četvrti kod ovakvih projekata prije je pravilo nego izuzetak. Niti na Savici, niti kod Trga žrtava fašizma nadležno vijeće gradske četvrti nije bilo upoznato s planiranim projektima. Članovi Inicijative Čuvamo naš park u tom su smislu samoinicijativno uputili zahtjev Vijeću gradske četvrti Trnje da se očituje o projektu uređenja kvartovskog parka i sami priredili materijale na temelju kojih su se vijećnici trebali očitovati. Vijeće je gotovo jednoglasno donijelo zaključak da "kod donošenja projekta uređenja parka nije poštivana demokratska procedura, odnosno nije pribavljeno mišljenje Vijeća gradske četvrti i Vijeća mjesnog odbora".
Čak je i najneupućenijem građaninu jasno da je uređenje Trga žrtava fašizma iznimno važno i da je od interesa za cijeli grad da se on uredi na najkvalitetniji mogući način, s najboljim rješenjem koje se može dobiti samo provedbom natječaja, a ne direktnom pogodbomRazlog ovakve prakse možda leži u tome što se prilikom upućivanja zahtjeva vijeću gradske četvrti za davanje mišljenja uz zahtjev moraju priložiti i materijali koje vijećnici trebaju proučiti i na temelju kojih će donijeti mišljenje. I na Savici i u slučaju Trga žrtava fašizma Grad skriva projekte kao što zmija skriva noge, s najmaštovitijim mogućim izgovorima i metodama, počevši od uskraćivanja uvida u projekt zbog tobožnje zaštite autorskih prava, pa do rastezanja i odugovlačenja prilikom traženja bilo koje informacije. Na primjeru Savice jasno je da to nije slučajno. Članovi Inicijative uspjeli su privatnim kanalima doći do dijelova projekta iz kojih je postalo vidljivo da je planirano rušenje drveća i da se veliki dio površine parka namjerava prekriti umjetnom materijalima, što je revoltiralo i diglo na noge ne samo stanovnike kvarta, nego i šire.
Što se tiče uređenja Trga žrtava fašizma, sramotno je da se sve što javnost zna o preuređenju jednog od najznačajnijih gradskih trgova svodi na dvije (!) vizualizacije niske rezolucije koje se vrte po medijima. Nema projekta, nema studija, nema nacrta, nema planiranih troškova, a to onemogućuje svaku argumentiranu raspravu i svako propitivanje, bilo od strane struke, bilo od strane građana. Sve što znamo o projektu svodi se na ono što su nam predstavnici Grada i arhitektica rekli – gotovo ništa. U istupima se pozivaju na konzervatorsku studiju iz 1989. godine, na prometnu studiju koju je izradio Prometni fakultet, na analizu i valorizaciju biljnog fonda koja je pokazala da je više od 70 posto biljnog fonda na trgu bezvrijedno. Sve su to dokumenti kojima niti struka niti javnost nemaju pristup, čime se dokida mogućnost bilo kakve smislene rasprave, a otvara se pitanje što sve zapravo takav projekt uređenja podrazumijeva. Pored uklanjanja magnolije na Trgu žrtava fašizma koje se već dogodilo, spominje se i rušenje drvoreda u Ulici Franje Račkoga radi izgradnje biciklističke staze, kao i većeg dijela drveća i grmlja na samom prostoru trga.
Osim kršenja odredbi Statuta, na djelu je i kršenje odredbi Generalnog urbanističkog plana Grada Zagreba. Naime, kako je istaknuto u reakciji DAZ-a, niti za uređenje parka na Savici, niti za uređenje Trga žrtava fašizma nije proveden javni arhitektonsko – urbanistički natječaj. Članak 99. GUP-a nalaže da se radi dobivanja što kvalitetnijih rješenja za uređenje gradskih površina, njihovo oblikovanje i oblikovanje građevina, raspisuju javni natječaji, a u intervencije za koje se raspisuje javni natječaj spadaju javne površine, trgovi i parkovi.
Čak je i najneupućenijem građaninu jasno da je uređenje Trga žrtava fašizma iznimno važno i da je od interesa za cijeli grad da se on uredi na najkvalitetniji mogući način, s najboljim rješenjem koje se može dobiti samo provedbom natječaja, a ne direktnom pogodbom. Iz medijskih napisa može se iščitati da je inicijativa za uređenje Trga žrtava fašizma došla od arhitektonskog studija Elle.
Ako se prisjetimo, slična se priča povezuje i s parkom na Savici. U priopćenju koje je pročelnik Dinko Bilić uputio novinarima navodi se kako je "arhitektica Ana Lovinčić, potaknuta situacijom oko uređenja parka na Savici sastavila idejni koncept uređenja spomenute površine te se samoinicijativno obratila Gradu kako bi taj koncept i prezentirala". Takav pristup uređenju javnih površina i trošenju milijuna kuna javnog novca u najmanju je ruku neodgovoran. Nasuprot građanima koji plaćaju porez i pri tom nemaju niti mogućnost uvida u planirane projekte, a kamoli mogućnost nekog utjecanja na njihovu realizaciju, postoje privilegirani pojedinci koje se sluša i uvažava i čije se skupe ideje provode bez ikakvog kriterija.
Treba napomenuti da je Trg žrtava fašizma zaštićen, ne samo kao dio povijesne cjeline Donjeg Grada, nego i kao cjelina parkovne arhitekture. U članku 54. GUP-a, radi njihove zaštite i očuvanja, utvrđena su posebno vrijedna i osjetljiva područja i cjeline među koje spada i Trg žrtava fašizma. GUP kaže da su na takvim područjima parkovne arhitekture dopušteni samo oni zahvati kojima se ne narušavaju vrijednosti zbog kojih su zaštićeni.
Kao i DAZ, oštru reakciju na ovaj projekt uputilo je i Hrvatsko društvo krajobraznih arhitekata pridruživši se udrugama civilnog društva i građanima koji podržavaju inicijativu Vratite magnoliju u zahtjevima za hitnom obustavom radova, raspisivanjem javnog arhitektonsko – urbanističkog natječaja i javnom raspravom o projektu
Krajobrazno uređenje trga tridesetih i četrdesetih godina prošlog stoljeća nije nastalo slučajno ili stihijski, već na temelju projekta krajobraznih arhitekta Cirila Jegliča i Smiljana Klaića i desetljećima su dio vrijedne ambijentalne slike i kolektivnog sjećanja grada i zato je nedopustivo je da se projekt uređenja cjeline parkovne arhitekture ove kategorije donese bez javnog natječaja, bez javne rasprave i da se u njega ne uključi niti jedan krajobrazni arhitekt.
Kao i DAZ, oštru reakciju na ovaj projekt uputilo je i Hrvatsko društvo krajobraznih arhitekata pridruživši se udrugama civilnog društva i građanima koji podržavaju inicijativu Vratite magnoliju u zahtjevima za hitnom obustavom radova, raspisivanjem javnog arhitektonsko – urbanističkog natječaja i javnom raspravom o projektu. Među udrugama i inicijativama su Zelena akcija, Pravo na grad, Sindikat biciklista, 1POSTOZAGRAD, Inicijativa A kad će park, te Inicijativa Čuvamo naš park, a za očekivati je da će se priključiti još mnogi drugi.
Čini se da je pomak u načinu na koji gradske strukture ulaze u važne projekte – nepromišljeno, nestručno, netransparentno – moguć jedino uz ozbiljan pritisak javnosti. Na zahtjeve inicijative Vratite magnoliju gradonačelnik je odgovorio da neće obustaviti radove i obećao da će trg nakon preuređenja biti tri puta ljepši i imati dva puta više magnolija. Kako, kada znamo da projekt arhitektice Stunić uključuje čišćenje sveg zelenila s prostora trga? Sprema li se možda neki novi projekt, opet bez natječaja, bez javne rasprave i bez struke ili gradonačelnik ne zna što govori? Bez obzira na razlog, takav je odgovor uvreda za struku i za sve građanke i građane Zagreba.
