Skoro sve žrtve tsunamija bile su u tri pokrajine, Iwate, Miyagi i Fukushima.
Osim izravnih ljudskih žrtava tsunami je uništio i brojna industrijska postrojenja što je uzrokovalo lokalna zagađenja okoliša, pogotovo kada se radilo o postrojenjima kemijske industrije odakle su iscurile neutvrđene količine raznih kemijskih spojeva. Prema broju ljudskih žrtava na dan tsunamija najviše je stradala pokrajina Miyagi, a što se tiče dugotrajnosti posljedica najviše je stradala pokrajina Fukushima u kojoj je tsunami uzrokovao kvar nuklearne elektrane sagrađene na obali mora. Uzrokovani kvar nuklearke, potpomognut neadekvatnom reakcijom operatera elektrane u roku nekoliko sati pretvorio se u pravu katastrofu koja, iako je s godinama nestala iz fokusa pažnje svjetske javnosti, traje još i danas. Pogoršanju katastrofe i prouzročenih dugotrajnih posljedica uvelike je pripomoglo i prikrivanje razmjera problema od strane TEPCO-a kao vlasnika elektrane.
Voda zagađena radioaktivnim tvarima i dalje se gomila u rezervoarima kraj elektrane, a velikim dijelom završava u moru.
Kakva je situacija danas, pet godina nakon početka katastrofe u nuklearnoj elektrani Fukushima? Otprilike ista kako sam to opisao u tekstu povodom treće godišnjice tog događaja s tom razlikom da je produžena procjena vremena potrebnog za sanaciju stanja na rok od preko 40 godina, a ni planovi prve petoljetke upravljanja tom krizom nisu ispunjeni u skladu sa zacrtanim ciljevima. 160.000 ljudi koji su morali odseliti iz svojih domova, još uvijek se ne mogu vratiti. Voda zagađena radioaktivnim tvarima i dalje se gomila u rezervoarima kraj elektrane, a velikim dijelom završava u moru. Procjenjuje se da je do sada, u svrhu hlađenja reaktora u kojima se dogodilo taljenje njihovih jezgi i za hlađenje spremišta s istrošenim gorivom, producirano oko 1,4 milijuna tona vode zagađene radioaktivnim tvarima. Samo dio te vode se procesira kako bi se smanjila koncentracija radioaktivnih tvari. Povećane koncentracije radioaktivnih tvari već su zabilježene i na zapadnoj obali SAD-a, uz procjenu da bi te koncentracije mogle dodatno porasti tijekom 2017. godine. Poljoprivreda i ribarstvo Japana još uvijek trpe posljedice iako je s nekih područja ukinuta zabrana korištenje proizvedenih poljoprivrednih proizvoda. Prati se zdravstveno stanje ljudi koji su bili izloženi radioaktivnim tvarima, jer prema iskustvima s nuklearnom katastrofom u Chernobylu porast zdravstvenih problema, poput karcinoma štitnjače, može se očekivati upravo u razdoblju nakon pet godina od izloženosti.
Mali pomak dogodio se na području sankcioniranja odgovornih za takvo stanje, pa su nedavno podignute optužnice protiv trojice bivših rukovodećih ljudi TEPCO-a, zbog zanemarivanja izvješća u kojem su 2009. godine bili upozoreni da na području lokacije nuklearne elektrane postoji opasnost od tsunamija s valom većim od 15,7 metara, a nisu ništa poduzeli u cilju prevencije takvog najavljenog događaja. Na takvu opasnost brojni stručnjaci upozoravali su od samog početka gradnje nuklearke, ali uzalud jer nuklearni stručnjaci sami sebi potvrđuju da sve znaju najbolje. O potresima znaju više od seizmologa, o štetnosti radioaktivnih tvari na zdravlje ljudi više od liječnika, o utjecaju radioaktivnosti na život u moru znaju više od biologa i tako u nedogled. To što njihove marketinške studije kojima informiraju javnosti nisu u skladu s realnošću i stanjem na terenu nije njihov problem već problem drugih ljudi koji njihove studije i zaključke ne prihvaćaju kao realnost.
Za razliku od područja koja su 2011. bila zahvaćena samo prirodnom katastrofom, na području zahvaćenom katastrofom nuklearne elektrane u Fukushimi restauracija normalnog života trajati će desetljećima, pa i stoljećima, a radioaktivne tvari će se još dugo širiti svijetom nošene vjetrovima i morskim strujama.
Iako stvari sa stavljanjem situacije oko nuklearke u Fukushimi pod kontrolu, kao preduvjetom za uklanjanje goriva i demontažu postrojenje nisu blistave, a nad područjem stalno lebdi mogućnost ponovnog jačeg potresa koji bi sve mogao dodatno pogoršati, lobisti nuklearne industrije sve više intenziviraju svoje aktivnosti kako bi prisilili stanovnike Japana da prestanu pružati otpor ponovnom pokretanju rada postojećih nuklearnih elektrana. Broj funkcionalnih reaktora u Japanu je u međuvremenu sa 54 pao na 43, od čega su trenutno samo dva u pogonu, s time da je jedan reaktor pokrenut usprkos saznanjima o istjecanju radioaktivnih tvari najvjerojatnije iz primarnog rashladnog kruga koje je detektirano par dana ranije. Učenje na vlastitim pogreškama očigledno nije visoko na listi prioriteta nuklearne industrije. Takvom ponašanju stanovnici su se usprotivili organiziranim prosvjedima i sudskim tužbama, pa je prije par dana, upravo uoči pete godišnjice nuklearne katastrofe donesena sudska odluka s nalogom za trenutno zaustavljanje rada nuklearne elektrane Takahama, što prema tamošnjim medijima predstavlja prvu takvu sudsku odluku u Japanu za neku nuklearnu elektranu u pogonu. Kompanija je naravno, već najavila žalbu na presudu jer profit je ipak važniji od sigurnosti građana.
Za razliku od područja koja su 2011. bila zahvaćena samo prirodnom katastrofom, na području zahvaćenom katastrofom nuklearne elektrane u Fukushimi restauracija normalnog života trajati će desetljećima, pa i stoljećima, a radioaktivne tvari će se još dugo širiti svijetom nošene vjetrovima i morskim strujama. Taj nepotrebni i skupi ljudski dodatak na prirodnu katastrofu koja je pogodila Japan, dobro opisuju riječi Shigekiyo Kannoa, stočara koji je prije samoubojstva potaknutog propašću svoje farme kontaminirane radioaktivnim tvarima na zid štale napisao: Da barem nije bilo nuklearne elektrane. Nemam više volje za posao.
