Priča o dvije konvencije

To osvježenje je nažalost zagorčeno i zamračeno činjenicom da je jedan kandidat gotovo neskriveno fašistoidan u izjavama, ponašanju i nastupu, dok postoji empirijski opravdana bojazan da njegova protivnica zastupa više manje sve ono što smo do sada identificirali kao problem za budućnost SAD-a i cijelog svijeta, a do nominacije je najvjerojatnije došla manipulacijom i prevarom.

Uoči dvaju konvencija (koje su se odvijale jedna za drugom unutar dva tjedna), desio se Brexit. Brexit je otvorio oči političkim komentatorima i Vodstvo Demokratske stranke se svakodnevno suočavalo sa sve više i više vijesti i dokaza da su manipulirali i lažirali izborne rezultate na štetu Bernie Sandersastručnjacima u Americi, pokazujući im da je moguće da "rulja" glasa protiv institucija. Ljudi, koji vjeruju da nisu dobili koliko misle da zaslužuju od života, glasaju iz inata i zlobe. Budući da su bijesni, onda i ne mare što će posljedice njihovog izbora za njih na kraju biti najgore. Glavno da su pokazali zube eliti. Brexit je dokazao da je sasvim moguće da opcija suprotstavljena zdravom razumu, kao npr. predsjednički kandidat bez dana političkog, državničkog, javno-službeničkog iskustva, dobije više glasova i odnese pobjedu.

Dok je Velika Britanija prolazila kroz svoju tragediju, i Demokrati i Republikanci su proživljavali svoje dramatične događaje, a Sjedinjene Države su djelovale ne kao da su uoči svog drugog građanskog rata, nego kao da je isti već počeo, posebno u snimkama iz Baton Rougea i Dallasa. Vodstvo Demokratske stranke se svakodnevno suočavalo sa sve više i više vijesti i dokaza da su manipulirali i lažirali izborne rezultate na štetu Bernie Sandersa, dok su po svaku cijenu željeli izbjeći uključivanje progresivnih ideja (kao što su zabrana frakinga, podizanje minimalca, agresivniji stav prema Izraelu, besplatno visoko obrazovanje, porez na CO2 emisije i ne potpisivanje međunarodnih trgovačkih sporazuma, poput TPP, štetnih za radničku klasu) iz Bernijevog programa u službenu stranačku platformu, čak i nakon što je iste njihova kandidatkinja djelomično pragmatično usvojila. Vodstvo Republikanske Vodstvo Republikanske stranke se našlo u potpunom negiranju stvarnosti, i polovica vodstva je odlučilo prespavati konvencijustranke se našlo u potpunom negiranju stvarnosti, i polovica vodstva je odlučilo prespavati konvenciju. Nitko iz obitelji Bush, sa dva živa bivša predsjednika, nije došao na konvenciju, a 19 od 50-tak senatora odlučilo se na bojkot, pod raznim izgovorima: McCain je otišao planinarit u Grand Canyon, Steve Daines (Montana) je otišao na pecanje, a Jeff Flake (također Arizona, kao McCain) je izjavio kako mora pokositi travu.

U međuvremenu je policijsko nasilje prema manjinama, posebno prema crncima, kombinirano s uvredljivo oslobađajućim presudama za počinioce, i hajkom na Baltimorsku tužiteljicu Marilyn Mosby, koja se usudila pokušati policijskim zločinima stati na kraj, napokon doseglo momenat da izazove kontranasilje i ubijanje policajaca. U oba slučaja ubojice su bili crni veterani, branitelji. U zemlji u kojoj su ljudi naoružani, gdje ima više pušaka nego ljudi, i posebno u državama u kojima je dozvoljeno nositi oružje otvoreno na ulici, situacija u kojoj netko puca na policiju je posebno stresna i opasna. A Fox News, elektronski medij najzaslužniji za sijanje razdora i mržnje u zemlji, u trenutku svog gorkog trijumfa, suočio se s vlastitim otrovom: 'ekspert' za terorizam, Wayne Simmons, otišao je u zatvor (za lažno predstavljanje sebe kao eksperta za terorizam), a njegovog šefa Rogera Ailesa je stari Murdoch ekspresno penzionirao kad se pokazalo da optužbe protiv njega za seksualno napastovanje mlađih kolegica imaju osnove.

Republikanska konvencija, prva po redu, dogovorena u Clevelandu, u državi Ohio, u kojoj je dozvoljeno nošenje oružja po ulici, tako je obilježena paralelnim protestima naoružanih bijelih supremacista, i naoružanih Crnih pantera, pod budnim okom naoružane policije (koja je, međutim, revnosno plijenila teniske loptice, kao da su iste opasnije od metaka), i sva sreća da Ameri još nisu tako daleko zahirili mentalno, ko Jugovići 1990-tih, pa da nije došlo do masovnog klanja. Jer inače ta konvencija je najviše podsjećala na zlokobnu Osmu Sjednicu CK SK Srbije, ustoličenje diktatora i obranu njegovog kulta ličnosti. No, iako je glavno obilježje i te, dosadne i slabo organizirane konvencije, bilo potpuno podčinjavanje stranke ličnosti svoga novog vožda, ne treba zaboraviti da je stranka sama svojom rigidnom i reakcionarnom politikom stvorila prostor baš za jednog takvog vođu. Republikanska politička platforma, kako ju je izložio Paul Ryan, inače ne pretjerano naklon Trumpu, zvuči kao da ju Republikanska konvencija je najviše podsjećala na zlokobnu Osmu Sjednicu CK SK Srbije, ustoličenje diktatora i obranu njegovog kulta ličnosti je pisala Željka Markić: uvođenje vjeronauka u srednje škole, ukidanje prava na pobačaj i silovanim ženama, prikazivanje ugljena kao "čistog" izvora energije, zabrana isto-spolnih vjenčanja, odbacivanje svih zahtjeva za rigorozniju kontrolu posjedovanja oružja, zabrana ženama-vojnicima da idu na front, postavljanje sudaca po kriteriju njihovih "obiteljskih vrijednosti", itd.

Trumpov potpredsjednički izabranik, Mike Pence, guverner Indijane, jedan je od najkonzervativnijih političara u Republikanskoj stranci, i Trump ga je sigurno izabrao kako bi poboljšao svoju popularnost među 'bogobojaznima': kao guverner, Pence je donio zakon koji dozvoljava biznisima u Indijani da uskrate usluge homoseksualcima; sve je pokušao da spriječi dolazak izbjeglica u Indijanu; glasao je da se zabrane isto-spolna vjenčanja; prijetio je da će ukinuti novac za rekonstrukciju nakon uragana Katrina, ako isti nije namiren rezovima u zdravstvenom za penzionere, i ukidanjem besplatnog ručka za školsku djecu iz siromašnih obitelji; njegova je usporedba Obaminog zdravstvenog (Obamacare) s napadima 9/11 – on je najozbiljnije to predstavio kao jednaku prijetnju Americi; njegova je super-ekstremna politička pozicija u vezi pobačaja – ne samo da je, dok je bio u Kongresu, glasao da se ukinu dotacije organizaciji Planned Parenthood, nego je isto predložio i zakon da se začeti embrio tretira kao osoba sa svim pravima (u kojem slučaju bi svaki pobačaj bio zakonski ravan ubojstvu). Pence, za razliku od Trumpa, uživa veliku podršku braće Koch, te se Trump valjda nada da će izbor Pencea donesti sa sobom i donacije za njegovu kampanju na jesen.

Trump je ohrabrio i oslobodio najekstremnije poglede unutar Republikanske stranke. U takvoj atmosferi dozvoljenog anti-socijalnog ponašanja Republikanska politička platforma, kako ju je izložio Paul Ryan, inače ne pretjerano naklon Trumpu, zvuči kao da ju je pisala Željka Markićnije nimalo čudno da je vodstvo stranke svih 19 delegatskih glasova Washingtona DC dodijelilo Trumpu, iako gotovo nitko od Republikanskih glasača u Washingtonu nije glasao za Trumpa (glasali su za Rubia i Kasicha); da su transparenti tobožnjih Hispaničkih podržavatelja bili gramatički pogrešno napisani ("Latinos para Trump" umjesto "Latinos por Trump"), a da oni, koji su ih držali, nisu izgledali ni blizu kao Latinosi; i da je Trumpova supruga, slovenski supermodel Melanija, održala govor koji je gotovo doslovce prepisala iz govora Michelle Obame 2008., kad je Barack nominiran kao kandidat Demokrata, i onda ga je još traljavo i monotono pročitala, držeći se čvrsto katedre, i nervozno strijeljajući očima, trudeći se da pohvata sa teleprontera sve što je Michelle onomad izgovorila.

Još više zabrinjavajuć bio je pozdrav konzervativne komentatorke Laure Ingraham publici, koji je u jednom momentu čini se odlutao u mračnu prošlost. Da li je koketiranje s fašizmom slučajno, iz neznanja, ili namjerno - jer su zaista fašisti, ili jer su zaključili da se fašistička ideologija danas ponovno može dobro prodati? činjenica je da to koketiranje uopće nije prikriveno (malo podsjeća na zahtjeve da se Sabor ponovno zove Hrvatski državni sabor), te je onda i kritika za fašizam sasvim legitimna i neizbježna. Na kraju krajeva, tema konvencije, Prvo Amerika! (America First!), nije nikako prvi puta u povijesti da se taj slogan upotrebljava: zadnji puta je to bio naziv političke grupe, koja je tokom kasnih 1930-tih i onda negdje do kraja 1941. podržavala Nacizam i sugerirala Nacizam kao model za SAD, što je zabilježeno u besmrtnim političkim karikaturama Dr Seussa (inače poznatijeg kao pisca knjiga za djecu). U ono doba su međutim i Demokrati i Republikanci bili odbacili tu ideologiju, a Skupština Texasa je čak predlagala da se vođa grupe (Charles Lindberg) deportira "svojima" u Njemačku.

Da li se danas to vraća iz ignorancije? Trump valjda nema pojma o ničemu što direktno ne utječe na to kako on izgleda i koliko je bogat. Ili je ovaj Trump je ohrabrio i oslobodio najekstremnije poglede unutar Republikanske stranke. U takvoj atmosferi dozvoljenog anti-socijalnog ponašanja nije nimalo čudno da je vodstvo stranke svih 19 delegatskih glasova Washingtona DC dodijelilo Trumpumomentum sračunat nakon pažljivih istraživanja javnog mnijenja, koja možda zaista pokazuju da je Amerika 'sazrela' za fašizam i kult ličnosti? To koketiranje dobilo je i solidnu ideološku podlogu tokom Republikanske konvencije u govoru Petera Thiela, njemačkog imigranta, osnivača PayPala i jednog od prvih velikih ulagača u Facebook. Thiel je poznat kao ekscentričan, kontroverzni elitist. Konvencionalna mudrost je da politička demokracija i slobodno tržište idu ruku pod ruku – ta ideja rukovodila je američku vanjsku politiku tokom cijelog hladnog rata. Thiel, međutim, suprotstavlja slobodno tržište i političku demokraciju. On vidi političku demokraciju kao oruđe ograničavanja slobode tržišta: recimo da radnici žele veće plaće – putem političkog organiziranja i demokratskog odlučivanja – gdje je uvijek više radnika nego poslodavaca – oni to mogu i izvojevati i tako ograničiti slobodu kapitala, slobodu tržišta. Thielu je slobodno tržište važnije načelo od političke demokracije. On ne misli da je demokracija nužno neprijatelj, ali je vidi kao prepreku, smetnju kapitalu, kao nešto čiji utjecaj treba smanjiti i ograničiti, kako bi kapital imao više slobode. Thiel, međutim, za razliku od ortodoksnih Republikanaca, nije pobornik 'slabe države': Thiel voli jaku državu, ali pod čvrstom kontrolom kapitala, s demokratskim političkim sustavom, koji je tu da više manje ceremonijalno utješi narod, tj. Thiel sasvim otvoreno zagovara korporatizam/fašizam, samo izbjegava upotrebu tih termina.

Veći dio Republikanske konvencije bio je posvećen izazivanju straha: od terorista, od imigranata, od manjina, od sirotinje, od homoseksualaca, od žena... Govornici su se nadmetali u tome tko će izgledati više zastrašujuće, i u tome je, mislim da dijelim ocjenu komičara Trevora Noaha, svakako pobijedio bivši gradonačelnik New Yorka, Rudi Giuliani, koji se zaista unio u ulogu i svojski razmahao rukama oponašajući veliko strašilo za ptice. Ta uvertira straha bila je neophodna kao uvod za našeg jedinog spasitelja i vođu, koji će nas izbaviti iz ovog žalosnog stanja i učiniti Ameriku ponovno velikom, Donalda Trumpa. U 77 minuta svog govora, Trump uglavnom nije ništa konkretno rekao, osim da će nas on Thiel voli jaku državu, ali pod čvrstom kontrolom kapitala, s demokratskim političkim sustavom, koji je tu da više manje ceremonijalno utješi narod, tj. Thiel sasvim otvoreno zagovara korporatizam/fašizam, samo izbjegava upotrebu tih terminasam i jedino on spasiti od neizbježne propasti u koju nas je ovaj afrički Musliman, kojeg sada imamo za predsjednika, otjerao. U biti, Trump nam obećaje rasističku socijalnu državu, pod njegovim hirovitim vodstvom. Njegove socijalne mjere su progresivnije od prosjeka njegove stranke, ali dolaze po cijenu otvorenog ugnjetavanja imigranata, Muslimana, obojenih manjina, većeg totalitarizma države, uz manje sačuvanih osobnih sloboda i kompletniju kontrolu kapitala nad državom.

Nikada u povijesti nisu uređivački odbori vodećih američkih novina – Wall Street Journal, New York Times, Washington Post - bili suglasniji oko osude jednog predsjedničkog kandidata kao opasnosti za budućnost zemlje. Javnost je naprosto zgranuta njegovim neukusnim uvredama, ograničenim vokabularom, nepoznavanjem i nezanimanjem za međunarodne odnose (koji nadmašuju i dosadašnjeg rekordera George W Busha) i simpatijom za sadašnje (Putin) i prošle (Saddam) diktatore. Trump je kao šefa strategije svoje kampanje zaposlio Paula Manaforta, koji je svoj zanat ispekao pomažući autoritarnim vođama poput Trumpa, da dođu na vlast i da je zadrže. Mannaford na poziciju u Trumpovoj kampanji dolazi direktno s iste pozicije u kampanji Viktora Yanukovicha, Putinovog piona i bivšeg diktatora Ukrajine, a prethodno je radio i za Jonasa Sawimbija u Angoli, Mobutu Sese-Seka u Zairu i Ferdinanda Marcosa na Filipinima. Iznerviran pitanjima o Trumpu, nominalni vođa Republikanske stranke u Kongresu, Paul Ryan, na pitanje, hoće li inicirati donošenje mjere u Kongresu kojom bi se platila izgradnja Trumpovog zida prema Meksiku, odgovorio je odsječno: "Meksiko će platiti za zid, zar ne?"

Nakon rasula u Clevelandu i očite implozije Republikanske stranke, konvencija Demokrata u Philadelphiji jednostavno nije mogla ostaviti gori dojam, bez obzira na proteste Bernijevih birača, čak niti nakon odlično 'tajmirane' Wikileaks objave email komunikacije vodstva Demokrata, koja pokazuje kako je vodstvo od početka radilo na tome da po svaku cijenu zaustavi i marginalizira Bernija. Assange osobno mrzi Clintone, jer su Clintoni oduvijek vrlo glasno zahtijevali da se njega najoštrije kazni. Tako da je sa zadovoljstvom objavio emaile baš dan prije konvencije. Hillaryna kampanja je odmah izrazila sumnju da je Wikileaks došao u posjed emaila putem ruskih hackera i optužila Putina da stoji iza objave i da želi destabilizirati američki izborni proces. To nije bez osnove. Trump otvoreno priča kako je Krim ruski, i kako bi Amerika trebala razmisliti Veći dio Republikanske konvencije bio je posvećen izazivanju straha: od terorista, od imigranata, od manjina, od sirotinje, od homoseksualaca, od žena... Govornici su se nadmetali u tome tko će izgledati više zastrašujućeprije nego što NATO intervenira da zaštiti baltičke državice od Rusije: to je svakako milo Putinu slušati. Trump odbija objaviti svoje porezne prijave i mnogi sumnjaju da je to zato što želi sakriti ne samo kako izbjegava plaćati porez, nego i zato što želi sakriti odakle njegov novac dolazi (a nakon 4 bankrotstva niti jedna američka banka mu neće odobriti zajam). Javna je tajna i da su najbrojniji kupci najskupljih stanova na Manhattanu, od kojih su mnogi u Trumpovim zgradurinama, upravo ruski oligarsi. Osim toga, ne bilo previše čudno ni da se Putin osvećuje za Hillaryno miješanje u izbore u Rusiji dok je bila državna tajnica. I onda još kako Trump dijeli političkog stratega sa Yanukovichem, nije uopće teško povjerovati da neka veza s Putinom zaista postoji, niti da Putin favorizira Trumpa.

Međutim traženje odgovornosti za hakiranje servera Demokratske stranke odvraća nas od važnijeg problema, a taj je da se nitko u stranci nije usudio osporiti istinitost objavljenih emaila. Vodstvo stranke je bilo od početka pristrano i radilo je protiv Bernija – a i dalje radi, čemu svjedoči isključivanje Bernijevih delegata iz Komiteta za Pravila, dva dana prije konvencije, kako ne bi mogli izglasati da se izbace glasovi superdelegata iz konačnog obračuna. Osim toga, Matt Taibbi u analizi Wikileaka za Rolling Stone, ustvrdio je da je vodstvo stranke trošilo na Hillarynu kampanju novac namijenjen za lokalne i regionalne kampanje. Debbie Wasserman Schultz je stoga morala podnijeti ostavku na mjesto sekretara Demokratske stranke, i nije se uopće mogla niti pojaviti na konvenciji koju je pripremila i trebala voditi, nakon što je Bernie inzistirao na njenoj ostavci i nakon što su drugi vodeći ljudi stranke, poput Howarda Deana i Harry Reida, izjavili da stranka nije tretirala Bernija fer. No, Hillary je zadržala Debbie, koja je 2008. vodila Hillarynu predsjedničku kampanju, u svojoj Nakon rasula u Clevelandu i očite implozije Republikanske stranke, konvencija Demokrata u Philadelphiji jednostavno nije mogla ostaviti gori dojam, bez obzira na proteste Bernijevih biračasadašnjoj kampanji, a Tim Kainea, koji je 2011. ustupio poziciju sekretara stranke Debbie, ne bi li Debbie pripremila teren za Hillarynu kampanju 2016., pozvala je da bude pod-predsjednički kandidat. Ruka ruku mije, ne?

Hillary, kao pravi Clinton, se izvukla iz skandala gotovo neokrznuta, prebacivši gnjev naroda na Trumpa, Putina i Debbie. Debbiena politička karijera je, međutim, vjerojatno uništena: lako je moguće da ne bude ponovno izabrana kao zastupnica u Kongresu iz Floride, a još će se morati nositi i sa sudskim procesom za varanje na izborima, koji je protiv nje već pokrenula grupa Bernijevih glasača. Sam Bernie je konvenciji pristupio dijalektički. U ključnom govoru prve noći konvencije bez rezervi je podržao kandidaturu Hillary Clinton za predsjednicu. Suštinu svoje podrške obrazložio je time da prvo po svaku cijenu moramo spriječiti ulazak Trumpa u Bijelu kuću. Drugo, podsjetio nas je da su Hillary i stranka ipak na kraju preuzeli većinu njegovih ideja i kreirali najprogresivniji politički program jedne vodeće stranke u američkoj povijesti: ukratko, podržao je svoje ideje, koje je Hillary preuzela, a kroz njih i nju. Njegov pomalo kiseli i neoduševljeni (Bernie se rijetko trudi da zašećeri i oduševi) govor nam je najbolje dao do znanja kakvu grešku je stranka napravila da nominira Hillary, a ne njega, bez da se pri tom od Hillary otvoreno ogradi.

Dok se Hillary pripremala za ovu kampanju 20 godina, Bernie je svoju kandidaturu započeo gotovo kao nešto usput u proljeće 2015., požurujući novinare, onako raščupan na stubama Kongresa, da budu kratki s pitanjima, jer mora natrag u Senat na posao. Tokom ljeta 2015. njegova kamBernie Sanders je konvenciji pristupio dijalektički. U ključnom govoru prve noći konvencije bez rezervi je podržao kandidaturu Hillary Clinton za predsjednicupanja narasla je od 100 na 1200 ljudi, a do kraja svibnja 2016. skupio je $229 milijuna od oko 8 milijuna ljudi, u prosjeku $27 po osobi. Berniejeva kampanja je tako postala najuspješniji politički fundraiser u povijesti, potukavši prethodni Obamin rekord iz 2008. u broju individualnih donacija. U jedva godinu dana, njegovi volonteri su održali 74,000 tribina, napravili 75 milijuna telefonskih poziva i pokucali na više od 5 milijuna kućnih vrata. Na kraju je više od 13 milijuna ljudi glasalo za njega. (Zanimljivost za čitaoce iz regije: Bernijev politički strateg, Tad Devine, je prije toga radio za Aleksandra Vučića u Srbiji, gdje je koristio isti slogan kao i u Bernijevoj kampanji – 'budućnost u kakvu vjerujemo'. čini se da više nitko ne može bez američkih političkih stratega...)

Matematika iza Bernijeve odluke da podrži Hillarynu kandidaturu je jednostavna. Mogao je prihvatiti poziv Jill Stein i biti kandidat Zelenih. Problem je što Zeleni u Americi nemaju nikakvu bazu. Niti jednog saveznog zastupnika, niti guvernera. Niti jednog zastupnika u niti jednoj državi. čak niti jednog jedinog gradonačelnika. Niti imaju novčana sredstva da se suprotstave Demokratima i Republikancima. Jill Stein se podržavateljima obraća na cesti, ispod nadvožnjaka. Ne postoje apsolutno nikakve šanse da bi kandidat Zelenih mogao biti izabran za predsjednika, a što je još tužnije, nemaju niti dovoljnu podršku da ih televizija pozove na debate između kandidata. Bernie je zaključio da je jednostavnije reformirati Demokrate, nego izgraditi treću stranku. Ovako Bernie ostaje u odličnoj poziciji u Senatu da budnim okom pazi da gospođa predsjednica ne skrene s njegovog puta, koji je na konvenciji više manje prihvatila.

Bernijeva odluka odražava njegovo duboko poznavanje američkog političkog sustava. Franklin Delano Roosevelt je također bio dočekan kao Dok se Hillary Clinton pripremala za ovu kampanju dvadeset godina, Bernie je svoju kandidaturu započeo gotovo kao nešto usput u proljeće 2015., požurujući novinare, onako raščupan na stubama Kongresa, da budu kratki s pitanjima, jer mora natrag u Senat na posaoneprijatelj među bankarima na Wall Streetu, koji su u ono doba bili spremni i na otvoreno kriminalne radnje da spriječe njegovu nominaciju na konvenciji Demokratske stranke. I danas je najveći strah kapitala od povratka Demokratske stranke na FDR Demokrate: Wall Street je izvor najveće podrške Clintonima i trećem putu, i već trlja ruke, tvrdeći kako će Hillary biti dobra za investitore i poslovne ljude. Odmah drugi dan nakon Bernijevog govora su se bogati donatori Hillaryne kampanje sastali na koktelu u hotelu Ritz-Carlton u Philadelphiji, valjda da podijele plijen. Bernie je u međuvremenu najavio osnivanje instituta za političko organiziranje i obrazovanje. Bernijevom Institutu je cilj raditi na tome da se u Kongres ove jeseni izabere što više zastupnika i senatora koji se zalažu za njegove revolucionarne ideje – ove jeseni je naime 88 posto mjesta u Kongresu otvoreno za re-izbor, i stvarna politička snaga ne leži u izboru predsjednika nego u osvajanju većine od tih 88 posto.

Iako Daily Kos tvrdi da će 90 posto Bernijevih birača dati svoj glas za Hillary na jesen, njegovi delegati su kolektivno napustili dvoranu konvencije nakon što su glasovi službeno pobrojani i Hillary osvojila nominaciju (2842:1865), a glasine tvrde da je vodstvo stranke nakon toga zaposlilo profesionalne nezaposlene glumce da popune dvoranu, plješću, i mašu transparentima. Posljednji glas, bio je glas američke dijaspore, koju je na konvenciji predstavljao Berniejev brat, Larry (koji živi u Engleskoj). Larry Sanders je zaključio glasanje kratkim, vrlo emotivnim govorom, koji je mnogim Bernijevim delegatima zasuzio oči, rekavši kako su njihovi roditelji, siromašni imigranti, cijeli život teško radili i umrli mladi i slomljeni, i kako bi bili ponosni danas da vide svog sina kao predsjedničkog kandidata.

Zapravo je teško predvidjeti rezultat izbora na jesen. Prvo zbog toga što je za Trumpa i Clinton zajedno u unutar-stranačkim izborima glasalo tek 9 posto američkih građana. Ako uzmemo u obzir da je očekivana izlaznost na jesen oko 30 posto, svašta se može desiti. Priča o prevari Bernijevih birača neće nestati, nego će pratiti Hillary svakog dana sljedeća tri mjeseca, čitat ćemo razne špekulacije o tome što bi bilo da je bilo. Recimo, već se pojavljuju proračuni da je Bernie izgubio najmanje 184 delegata uslijed prevare. Povrh toga, kad bi se izuzelo glasove superdelegata, Wall Street je izvor najveće podrške Clintonima i trećem putu, i već trlja ruke, tvrdeći kako će Hillary biti dobra za investitore i poslovne ljudekoji, mnogi građani smatraju, ne bi smjeli imati toliku moć da jedan njihov glas vrijedi kao otprilike 10,000+ glasova običnih smrtnika, onda bi Bernie možda i pobijedio (iako, budući da je razlika trenutno gotovo tisuću delegata, još se nije pojavila vjerodostojna matematička analiza koja bi tu pobjedu i omogućila). Jane Sanders, Bernijeva supruga, objavila je pismo u Rolling Stoneu pozivajući ljude, koji su glasali za njenog muža, da ne odustanu od borbe za pravednije i jednakije društvo, bez obzira na ovaj tužan završetak kampanje: ok, izabrat ćemo Hillary, ali joj nećemo dozvoliti da zaboravi obavezu prema Bernijevim biračima.

Trump odlično kotira među ljudima koji vjeruju da nisu od života dobili što misle da zaslužuju – neobično, ali istinito, je da za milijardera iz New Yorka glasaju manje obrazovani, sredovječni, bijeli muškarci u manjim sredinama. Oni su najveća jedinstvena biračka grupa, te je normalno da među Demokratima vlada strah. Međutim, Demokrati solidno dominiraju većinom manjih fokusnih grupa, koje zajedno tvore većinu birača, te je veća matematička vjerojatnost da će ipak Hillary pobijediti, ako uspije zadržati jedinstvo unutar svoje stranke. Za to je naravno važno da se što manje spominje prevara Bernijevih birača, i da se Bernijevi birači uvjere da glasaju za Hillary, a ne za Jill Stein, Gary Johnsona (bivši Republikanski guverner New Mexica koji se kandidira kao libertarijanac), ili, ne daj bože, Trumpa. Također je važno da i obrazovaniji, bogatiji i uspješniji glasaju za nju, a ne za njega – jer među njima je veći postotak onih koji će izaći da glasaju, nego među siroSandersovi delegati su kolektivno napustili dvoranu konvencije nakon što su glasovi službeno pobrojani i Hillary osvojila nominaciju (2842:1865), a glasine tvrde da je vodstvo stranke nakon toga zaposlilo profesionalne nezaposlene glumce da popune dvoranu, plješću, i mašu transparentimamašnijima i manje obrazovanima, tako da, iako je ovih potonjih sveukupno brojčano više, na kraju, uslijed vlastite lijenosti, kao birači predstavljaju gotovo jednaku brojčanu snagu. Zato je Hillary pažljiva i odmjerena u usvajanju Bernijevih ideja i programa.

Wall Street Journal danas prihvaća da postoji rastući jaz između bogatih i siromašnih, uvjetovan slavnim Pikettyjevim grafikonom, koji pokazuje razilaženje linije rasta produktivnosti rada i linije rasta novčane nadoknade za rad od 1970-tih (do kada su te dvije linije rasle paralelno i sinkrono) do danas. Izvedeni statistički grafikoni pokazuju da je taj jaz to veći što je niža početna novčana nadoknada. Ako podijelimo stanovništvo na petine po prihodima, onda donja petina danas zapravo zarađuje manje nego što je 1970-tih, druga i treća petina uglavnom stagniraju, no gornje dvije petine nisu prošle tako loše. Iako je većina viška vrijednosti ostvarenog manjim plaćama za više rada u zadnja četiri desetljeća otišla najbogatijima (90 posto → gornjem 1 posto), što je pojedinac bliži tom vrhu, to bolje prolazi u tzv. novoj ekonomiji, i cijela gornja petina zapravo živi znatno bolje nego prije, a jedno 40 posto stanovništva – dakle ne samo veliki kapitalisti, nego i mali obrtnici, profesionalci, odvjetnici, doktori, inženjeri, kompjuteraši, pa menadžeri, direktori i razni šefovi i nadglednici – nema percepciju da oni danas žive lošije od svojih predaka. I dalje je većini (60 posto) lošije – no unutar te većine manje ljudi izlazi glasati. Na jesen ćemo tako točno vidjeti koliko unutar tih gornjih 40 posto ima rasista i ljudi koji mrze imigrante, jer to istraživanje još nitko do sada nije napravio, a o tome uglavnom ovisi hoće li pobijediti Trump ili Hillary.

Budući da se nitko nije usudio dovoditi u pitanje Bernijevu kritiku postojećeg ekonomskog stanja, danas uglavnom općeprihvaćenu na Internetu, dvije konvencije su se najočitije razišle po pitanjima tretmana manjina i imigranata. Nasuprot paradi straha od imigranata i napada na policajce, koja je dominirala Republikanskom, Demokratska Konvencija je na pozornicu dovela majke mladih crnaca, koje je ubila policija i muslimansku obitelj Khan, koja je izgubila sina, kapetana američke vojske u ratu u Iraku (Trumpovi naknadni gnjusni komentari na twitteru o Khanu nisu vrijedni medijskog prostora). Michelle Obama je odredila ton konvencije odličnim govorom (koji će Melaniji valjat kopirat 2020.) i senzacionalnom Zapravo je teško predvidjeti rezultat izbora na jesen. Prvo zbog toga što je za Trumpa i Clinton zajedno u unutar-stranačkim izborima glasalo tek 9 posto američkih građanaprovokacijom, podsjetivši Amerikance da su njihove predsjedničke dvore, Bijelu kuću, izgradili robovi. Praunuka ropkinje, ona danas gleda svoje dvije djevojčice, crnkinje, kćeri predsjednika Amerike, kako se igraju na livadi ispred te zgrade, koju su robovi izgradili: zar ima boljeg primjera da je ova zemlja sposobna za promjenu i napredak? Nema li većeg dokaza da je ova zemlja sposobna da bude velika - u smislu čovječnosti, ne u smislu imperijalne veličine, kakvu nam je pokušava Trump prodati? Nakon Michelle, govorila je Elizabeth Warren, koja je djelomično podržala Hillary, kao prvu ženu predsjednicu, a djelomično kao progresivnog kandidata, spremnog da provodi njene i Bernijeve ideje. Kroz Michelle, Elizabeth i Bernija, već prvi dan Hillary je profilirana kao progresivni kandidat, nešto što bi se teško moglo reći na temelju iskustva s njom kao senatorkom, državnom sekretarkom, a pogotovo kao suprugom Billa Clintona.

Zato ju je suprug, s ljubavlju, drugi dan gotovo pokopao (što mu je Hillary poslije u svom govoru vratila nazvavši ga "my explainer-in-chief", onako kako je Zoran Milanović u Hrvatskoj zavrijedio titulu "objašnjavatora"). Bill je opisao Hillary kao ambicioznu, upornu i predanu javnoj službi. No možda bi bilo bolje da se potom zadržao na općim mjestima, poput Melanije, umjesto da je išao detaljno opisivati Hillaryne uspjehe na njenom poslu, jer se onda odmah naravno postavlja pitanje onoga što je izostavio u svom govoru. Recimo, naglasio je da je Hillary bila prvi senator u povijesti države New York da sjedi na Komitetu za Oružane snage, gdje je opisao njeno zalaganje da vojnici na bojištu imaju sve što im treba, ali nije pri tom spomenuo njen glas u senatu za rat u Iraku. Kao državna tajnica, kaže Bill, Hillary je predano radila na čvrstim sankcijama protiv Iranskog nuklearnog programa. Prošlogodišnji dogovor s Iranom, do kojeg je taj njen predani rad doveo, ostao je prešućen. Ne zato što je doPriča o prevari Bernijevih birača neće nestati, nego će pratiti Hillary svakog dana sljedeća tri mjesecagovor loš, nego zato što bi u ovom trenutku to možda bilo politički štetno spomenuti, budući da je oporba energično protiv tog dogovora. No isto je tako politički štetno danas – kad svi sve znaju – takve očite stvari i prešutjeti. I podržala je Obamu u uspješnoj akciji protiv Osame Bin Ladena. Naravno. Ali je također i gurnula Obamu u intervenciju u Libiji, koja nije tako dobro završila, te je ostala izostavljena iz govora.

Potpuno je prešutio predani rad svoje supruge kao Državne Sekretarke na TPP-u (Trans-Pacific Partnership), koji je ona sama navela kao jedno od svojih najvećih ostvarenja kao Državne Sekretarke u svom memoaru Teški izbori (Hard Choices), kao što je prešutio i njen nekadašnji predani rad na usvajanju NAFTA-e, dok je on još bio predsjednik zemlje. Kao posljedica NAFTA-e i sličnih trgovačkih dogovora, koji daju zeleno svjetlo korporacijama da odsele proizvodnju tamo gdje mogu najmanje plaćati radnu snagu, u zadnjih 15 godina skoro 60,000 tvornica u SAD-u je zatvoreno i više od 4.8 milijuna dobro plaćenih zaposlenja u proizvodnji je nestalo (otišlo u Mexico i drugdje). Nije stoga čudno da su ti dogovori danas vrlo nepopularni i među Demokratskom i među Republikanskom biračkom bazom. Hillary se danas toliko potpuno odrekla TPP-a, da je čak uklonila cijelo poglavlje o svom radu na TPP iz ponovnog izdanja svog memoara, kako je primijetio Washington Free Beacon. No prijatelji njenog muža, kao Terry McAuliffe, guverner Virginije, joj baš ne daju mira nesmotrenim izjavama: McAuliffea je Politico uhvatio kako izjavljuje da vjeruje da će Hillary ponovno okrenuti ploču jednom kad bude izabrana. Pa toga se upravo svi bojimo! Baš joj Trump odlično kotira među ljudima koji vjeruju da nisu od života dobili što misle da zaslužuju – neobično, ali istinito, je da za milijardera iz New Yorka glasaju manje obrazovani, sredovječni, bijeli muškarci u manjim sredinamanikako ne koristi da to netko u vodstvu njene stranke otvoreno kaže, ne?

Potpredsjednik Joe Biden je bio puno milostiviji. Pričao je sa suzama u očima o smrti svog sina, koji je umro od raka. Rekao je kako je Obama jedan od najboljih predsjednika. Kako je Michelle imala najbolji govor. Kako zna Hillary već 30 godina. Kako će sve naše kćeri i unuke biti ponosne kada Hillary uđe u Bijelu Kuću ponovno. Kako je Trumpova sadašnja navodna briga za srednju klasu čisti cinizam. Uglavnom ništa posebno konkretno, što je svima ostalo u dobrom sjećanju. I Barack Obama je održao dobar govor, no ni približno takav kao njegova supruga. U skladu s njegovom inkluzivnom politikom, izjavio je da Republikanska konvencija u Clevelandu nije Amerika kakvu on zna, nije njegova Amerika. I Obama, i Biden, i Kaine su se u raznim varijacijama potrudili podsjetiti birače da je Trump već 70 godina na planeti i da u tih 70 godina kao kapitalistički milijarder nije nikad pokazao niti zanimanje, a kamoli naklonost za radnike, za ljude koji žive od svog rada, i da je upravo nevjerojatno slušati ga danas kako se pokušava predstaviti kao šampion radničke klase, kako nam se pokušava prodati kao glas radnog naroda. Kako mu itko može povjerovati?

No, najpogubnija kritika Trumpa došla je od kolege milijardera i kućevlasnika, bivšeg Republikanskog gradonačelnika New Yorka, Michaela Bloomberga, koji je bio iznenađenje konvencije (kao bivši Republikanac). Trump je odmah sljedeći dan, njemu karakterističnim prostaklukom, izjavio kako bi rado Bloomberga opalio šakom u glavu. Dakle, kritika je sjela, reklo bi se. Bloomberg se ogradio od Demokratske stranke i političkog programa (malo bi bilo previše od jednog milijardera valjda očekivati da podržava Bernija), ali je rekao da podržava Hillary i da moramo sve učiniti da pobijedimo jednog opasnog demagoga: "tu sam da izaberemo normalnu, kompetentnu osobu s međunarodnim iskustvom." Njemu Trump ne može soliti pamet da je neuspješan i gubitnik ("looser"): Bloomberg je, naime, bogatiji i uspješniji od Trumpa. Tako da je u odličnoj Demokrati solidno dominiraju većinom manjih fokusnih grupa, koje zajedno tvore većinu birača, te je veća matematička vjerojatnost da će ipak Hillary pobijediti, ako uspije zadržati jedinstvo unutar svoje stranke poziciji da napada Trumpa istim oružjem kojim Trump napada druge: "I ja sam izgradio biznis, a nisam započeo s čekom na milijun dolara od svog oca." Touche. "Nakon četiri bankrotstva, on želi voditi zemlju kao svoj biznis? Bože nam pomozi." Boli, boli. i treba boljet.

Napokon, nakon tri iscrpljujuća dana i za delegate u dvorani i za prosvjednike na ulici, pojavila se Hillary, sva u bijelom, poput Melanije, i održala 20 minuta kraći govor od Trumpa, u kojem je mnogo više rekla. Naravno, predizborni govori su puni obećanja, koja se često nikada ne ispune. Sjetimo se kako je Obama 2008. na konvenciji rekao kako će njegova prva odluka biti da zatvori logor u Guntanamu, a eto sad je 2016. i on će uskoro otići iz Bijele kuće, a logor u Guantanamu je i dalje otvoren. Tako da je sasvim moguće da će i ovaj Hillaryn govor tako završiti. No, barem na trenutak možemo uživati u onome što bi većina ljudi u Americi željela od svoje predsjednice i njenom odličnom političkom instinktu da to prepozna i kaže. Za početak je toplo i objeručke prigrlila Bernijeve birače:

"Želim zahvaliti Bernieju Sandersu. Bernie, tvoja kampanja inspirirala je milijune Amerikanaca, posebno mladih ljudi, koji su unijeli svoja srca i dušu u naše stranačke izbore. Ti si stavio ekonomske probleme i socijalnu pravdu u centar, gdje i pripadaju. Svim tvojim podržavateljima ovđe i diljem zemlje želim reći: čula sam te, tvoj program je naš program. Naša zemlja treba tvoje ideje, energiju i strast. To je jedini način na koji možemo našu progresivnu političku platformu pretvoriti u istinsku promjenu za Ameriku. Napisali smo platformu zajedno – sad ajdemo napolje zajedno da ju pretvorimo u djelo."

Nakon zahvale Berniju, Hillary je citirala Franklina Delanoa Roosevelta ("jedino čega se trebamo bojati je sam strah"). Iz priloženog, mogu samo zaključiti, da je trenutno Hillary potpuno usvojila Bernijevu političku revoluciju. Nakon toga je samo krenulo na bolje, kroz žestoke napade na (često neimenovanog) Trumpa i detaljnog citiranja Bernijevih ideja, kroz seriju inteligentno i duhovito sročenih aforizama:

• "Nećemo izgraditi zid. Izgradit ćemo ekonomiju gdje svatko tko želi raditi, može naći posao."
• "Mi nećemo zabraniti niti jednu religiju. Mi ćemo raditi zajedno sa svim Amerikancima i saveznicima da porazimo ISIS."
• "Nemojte vjerovati nikome tko tvrdi da samo on sam može nešto popraviti. Mi ćemo popravljati zajedno."
• "Trump može započeti činiti Ameriku ponovno velikom tako da počne proizvoditi svoje stvari u Americi."
• "Čovjek koga možete uvrijediti preko twittera, nije čovjek kojem možemo povjeriti nuklearno oružje."
• "Ako želimo sačuvati sigurnost u zemlji, ne možemo imati za predsjednika čovjeka u džepu lobbya proizvođača oružja."
• "Bila sam u 112 različitih zemalja. Trebamo biti ponosni da se riječi 'sloboda' i 'pravda' povezuju s našom zemljom, i raditi na tome da tako i ostane."
• "Demokrate: Mi smo stranka radnih ljudi, ali ne radimo dobro svoj posao. Naša ekonomija ne funkcionira jer naša demokracija ne funkcionira – moramo staviti suce u Vrhovni Sud koji će maknuti novac iz politike i ukinuti Citizens United."
• "Od minimalca se mora moći živjeti!"
• "Korporacije trebaju dijeliti profit s radnicima!"
• "Svi imamo pravo na dostupno zdravstveno!"
• "Nije humano da izbacimo sve imigrante – moramo donijeti reformu."
• "Žene i muškarci moraju biti jednako plaćeni za isti posao. žena sama treba donositi odluke o svom zdravlju."
• "Bernie i ja ćemo zajedno raditi da omogućimo besplatno visoko obrazovanje za srednju klasu."
• "Amerika je velika jer je dobra."
• Ja vjerujem u znanost (karakterističan smijeh kad kaže nešto samorazumljivo), a klimatska promjena jeste znanost."
• "Nećemo potpisivati trgovačke sporazume koji nisu fer za sve."
• "Previše snova je uništeno na parkiralištima banaka. Wall Street i bogataši počet će plaćati svoj dio poreza pravedno. Mi znamo gdje je novac i slijedit ćemo ga."

To sve zvuči odlično. Jedino je zastrašujuće da to govori jedan Clinton. I to nakon osam godina Demokratske vlasti i navodno progresivnog predsjednika: zašto to već nije učinjeno? Jer Trump jeste lud i neobično nekvalificiran za poziciju predsjednika SAD-a, te jedino siromaštvo ideja i netrpeljivost prema korištenju mozga unutar Republikanske Stranke danas može objasniti njegov vrtoglavi uspon. A Hillary, iako sada zvuči kao čak ugodnija verzija Bernija, je ipak Clinton. što samo po sebi znači da joj se ne može i ne smije potpuno vjerovati, jer na kraju ipak mogu prevagnuti interesi kapitala i vojno-industrijskog kompleksa. Postoji uvijek vjerojatnost i da Trump pobjedi. Ako se to desi, mislim da neće preživjeti Budući da se nitko nije usudio dovoditi u pitanje Bernijevu kritiku postojećeg ekonomskog stanja, danas uglavnom općeprihvaćenu na Internetu, dvije konvencije su se najočitije razišle po pitanjima tretmana manjina i imigranatani prve četiri godine, a da ga Kongres ne makne. U najgorem slučaju možda ga ubije neki luđak i nikad ne saznamo cijelu priču, bas kao ni za Kennedya. Logičnije je da će Hillary pobijediti. Posebno ovako, kako sada govori, mislim da će 80 posto ljudi glasati za nju.

Ona je međutim tipičan politički predstavnik ideološke predodžbe Amerike kao dobrohotne velesile, kako taj fenomen opisuje James Garrison u svojoj knjizi "Amerika kao Imperij", predodžbe koju Američka politička elita obožava, ali koja je vrlo daleko od stvarnosti američke vanjske politike, kakvu je trpi ostatak svijeta. Dobrohotna velesila je naime vodila 235 rata u 227 godina (od 1776.-2003.). Od tih 235 ratova, izgubila je samo 2 (Vijetnamski, i protiv Engleza 1812.). U tim ratovima dobrohotna velesila nije štedila civile: više od milijun u zadnjim mjesecima 2. svj. rata u Japanu, 10 posto stanovništva Koreje tokom korejskog rata, 135,000 civila u Dresdenu (što Garrison naziva "najvećim pokoljem civila na jednom mjestu u jednom trenutku nakon masakra Džingis Kana u središnjoj Aziji u 13. stoljeću"). U II svjetskom ratu na jednog ubijenog vojnika bilo je pet ubijenih civila, u Vijetnamu sedam, a "kad bi bili dostupni potpuni podaci o civilnim žrtvama ratova u Afganistanu i Iraku," piše Božo Kovačević u časopisu Politička misao: "Garrison bi vjerojatno mogao konstatirati da je broj ubijenih civila u usporedbi s brojem poginulih američkih vojnika daleko veći nego u prethodnim ratovima."

Dakle, posebno budući da je potpuno izvjesno da nam slijedi iskrcavanje američke vojske u Siriji, čim Hillary pobjedi, njenu izjavu - "Amerika je velika jer je dobra" - treba uzeti cum grano salis...