Pretraga: autor "Ivo Škorić, Vermont" stranica 1 od 3

Foto: legalectric.org

Crno-bijeli svijet

Umjesto ljubavi i jedinstva, kakve su New Yorku stizale iz cijelog svijeta nakon tragedije 2001., danas je na svakom koraku samo netrpeljivost i nepovjerenje. New York je postao nevoljen. I nije više centar u dvadeset godina starijoj, internetom multipolariziranoj Americi. Centri su Kenosha i Eveleth. Kenosha je, recimo, donijela nešto novo: da se bijelci počnu međusobno ubijati na ulici oko policijskog nasilja nad crncima. Pravi nemiri tek slijede nakon izbora, kad račun dođe na naplatu.

Foto: ytb-prtsc

Nova žuta groznica

U Chicagu je 30 godina razlike u očekivanoj životnoj dobi između bjelačkih i crnačkih četvrti. 70% oboljelih od Covid-19 u Michiganu je među crncima, ali na nedavnim prosvjedima nije bilo nijednog pripadnika manjine - samo bijelci. Blokirali su kola hitne pomoći, protestirajući ostani-doma direktivu, tražeći otvaranje biznisa. Virus je instrumentaliziran za Trumpovu kampanju. Dobra je vijest je da je virus dokrajčio prljave industrije kao fracking, jer su ekonomski rentabilne samo uz visoku cijenu nafte. Loše je da svijet najednom ima više nafte nego kapaciteta da ju uskladišti. Naftu ne možemo bacati u more kao što mljekari u Vermontu danas prolijevaju mlijeko u kanalizaciju.

Foto: Pixabay

Prva postindustrijska pandemija

NYC ima 1,1 milijun djece u svojim školama. 75 posto ovisi o školi za besplatni topli obrok. Bogatiji su napustili NYC početkom ožujka, pobjegli u vikendice odakle oni rade, a djeca uče putem interneta. Negdje sredinom ožujka zvuk sirena hitne pomoći počeo je nadglasavati ostalu buku velegrada. Sestre ne skidaju maske po dvije smjene, rade zaštitnike za oči od plastičnih poklopaca, kecelje od vreća za smeće, stavljaju po dva pacijenta na jedan ventilator naizmjenično. Kamioni hladnjače parkirani iza bolnica utovaruju mrtve. Podižu se šatori koji služe kao privremene mobilne mrtvačnice, brod-bolnica američke vojske s 1000 kreveta parkiran je u newyorškoj luci.

Foto: Wikimedia Commons

Zid - privremena barijera i privid

Kako je dvadeseto stoljeće obilježio sukob između Istoka i Zapada, dva različita političko-ekonomska koncepta, u kojem je Istok ograničavao slobodu kretanja svojih građana, i u kojem je Zapad na kraju pobijedio, tako 21. stoljeće obilježava sukob Sjevera i Juga, dva različita demografska i razvojna pola današnjice, u kojem Sjever ograničava slobodu kretanja građana Juga, i u kojem nije još izvjesno niti tko će prevladati, niti je li moguće iz njega izaći kao pobjednik.

Foto: ytb prtscr

(Ne)prosvijećeni apsolutizam predsjednika Trumpa

Izgleda kao da Trump ne želi razumjeti da je Amerika republika, a ne apsolutna monarhija. U svakom slučaju on vodi zemlju kao da je monarh, a ne predsjednik. Praktički od Kennedya nismo imali situaciju gdje je jedna obitelj toliko moćna i utjecajna. Američki predsjednici nakon Kennedya obično drže svoju obitelj van političkog života. Trump je u vladu uveo svoju djecu i zeta.

Foto: Flickr

Veliki vođa i njegova sve manja Amerika

Ne prođe dan bez nekog novog skandala u državnoj vlasti. I ne govorim ovdje o Hrvatskoj. Hrvatska ne može tako puno štete svijetu učiniti ni da Glasnovića izabere za doživotnog predsjednika, koliko SAD može u šest mjeseci. Predsjednik SAD-a, koji se ponaša kao šef nogometnog saveza treće-svjetske banana republike, u ratu s vlastitim državnim odvjetnicima, radeći čistke u policiji, ne poštujući ranije potpisane međunarodne dogovore, opasan je za svijet i nije pouzdan partner, kako je Angela Merkel eufemistički primijetila kad se vratila u Njemačku s NATO i G7 summita.

Foto: Conservativeamerica-online.com

Američka noćna mora

Dan prije izbora pomislio sam kako je šteta, iz novinarske perspektive, što će ipak na kraju pobijediti Hillary Clinton - sva istraživanja, komentatori, ozbiljni mediji su se oko toga slagali. Pripremao sam se pisati o pobjedi status quoa, trijumfu buržoaskog razuma, ratovima koje će predsjednica započeti, ekonomiji koja će nastaviti biti namještena da služi gornju petinu stanovništva, usprkos predizbornoj retorici. Clinton nije pobijedila, ali Trumpova pobjeda je vrlo tijesna. Zapravo, on uopće i nije pobijedio.

Foto: Jim Lo Scalzo, Epa/Hina<br>

Priča o dvije konvencije

Osvježavajuća vijest iz Sjedinjenih Država, po završetku konvencija za nominaciju predsjedničkih kandidata obje (i jedine dvije) vodeće političke stranke, jest da, tokom ovog izbornog ciklusa, zaista nitko ne može reći da su kandidati zapravo jednaki, te da je stoga irelevantno za koga ćemo glasati. Zapravo već dugo u povijesti nismo imali dva različitija kandidata.

Foto: I.Š.

Manje zlo

Predsjednički izbori u SAD-u: Sasvim je moguće da će se vodeće stranke raspodijeliti u više njih u budućnosti. U Hrvatskoj su nezavisni birači dobili zajedničku reprezentaciju formiranjem treće "vodeće" stranke, što je eventualno rezultiralo padom vlade, i razrješenjem Sabora, dakle ne izgleda baš kao primjer koji bi valjalo slijediti. Iako, američki Kongres je već na dobrom putu da postane relevantan poput hrvatskog Sabora: SAD je jedina zemlja kojoj je lakše zabraniti ljudima da se voze avionom nego da kupuju poluatomatsko oružje, a političari se više niti oko toga ne mogu dogovoriti.