POKRET OTPORA PROTIV DEVASTACIJE GRADOVA

Bučni prosvjed upozorenja na zagrebačkom Cvjetnom trgu ove subote, simbolična akcija označavanja rampe tijelima u Varšavskoj ulici, akcija preimenovanja Trga Petra Preradovića u Trg žrtava Milana Bandića, 50 000 građanskih potpisa na razglednicama protiv devastacije Cvjetnog trga i Donjeg grada, akcija Totalna rasprodaja; osnutak Građanske inicijative za Split, mirni prosvjedi splitskih aktivista i građana pred zgradom Banovine protiv usvajanja izmjena i dopuna GUP-a, prosvjedi udruge Dub i Građanska inicijativa za spas Dubrovnika, prosvjed Dubrovčana i aktivista na Pilama protiv samovoljnog devastiranja grada pod krinkom uređenja gradskog središta, nimalo beznačajan broj održanih tribina i okruglih stolova, podijeljenih letaka i napisanih članaka, više desetaka potpisa na peticijama te najave još bučnijih i masovnijih prosvjeda… građani napokon iskazuju svoje demokratsko pravo na neposluh i otpor neracionalnoj i kapitalom motiviranoj politici uređenja svojih gradova. Borba za identitet Neki dijelovi generalnog urbanističkog plana u Zagrebu, ali i Splitu i Dubrovniku, izazvali su pravi pokret otpora udruga i građana, na koji vlast, uostalom, i valja računati svaki put kad nešto radi iza leđa onima kojih se to primarno tiče.

Projekti uređenje gradskih središta najčešće se proglašavaju kontroverznima, što se obično pripisuje avangardnim umjetničkim djelima, a ne sukobima interesa koji su podlozi dvojbenosti, a shopping centar, podzemna garaža ili luka za criusere u samom centru gradova odjednom se prezentiraju kao javni interes. U fokusu građanskih gunđanja uvijek je GUP čiji sadržaj dozvoljava rušenje spomenika kulture, zaobilazi naputke o prometnoj efikasnosti najužeg centra, i posve izobličuje simbole gradova. Spomenemo samo neke od najnepopularnijih projekata koji su izazvale najviše galame, npr. Cvjetni trg u Zagrebu, Stari plac u Splitu, Pile u Dubrovniku. Kako nam kaže Vera Šimek Petrinjak, umirovljena urbanistica i glasna aktivistica na zagrebačkoj nevladinoj sceni, ne možemo dozvoliti da se povijesna i prirodna baština grada ovako bezobrazno ruše u funkciji privatnog interesa. Ostat ćemo bez identiteta ako se ovako nastavi. Svugdje u Europi se štiti postojeća socijalna struktura grada, kao i građevinsku baštinu. Ovo što se dešava sada u Zagrebu krši prava pojedinaca da bira gdje će i kako živjeti u gradu kakvog žele. Participativni urbanizam Inga Tomić-Koludrović, sociologinja i predsjednica Hrvatskog sociološkog društva, ističe da raširenost ovih pojava u svim gradovima, način na koji se prostorni planovi donose i prezentiraju zrcale stvarno nepoznavanje demokratskog sustava u Hrvatskoj. Tomić-Koludrović napominje da je «urbanizam multidisciplinarna struka, u kojoj bi trebali sudjelovati i arhitekti i sociolozi, i ekonomisti i građani, no pravo da promišljaju o urbanizmu kod nas su uzeli samo arhitekti. Na taj način se zanemaruju druge perspektive javnog prostora, da prostor zapravo generira odnose, što pokazuje nedavni slučaj splitske Rive koja više nije posjećena kao prije. Svugdje u svijetu postoji model tzv. participativnog urbanizma, gdje u svakom koraku razvoja grada sudjeluje ne samo struka, nego i lokalna zajednica, pa čak i djeca koji će taj prostor koristiti.

Jedna od građanskih inicijativa da se stane na kraj nedalekovidnim, gramzivim gradonačelnicima i njihovim vizionarskim poduzetnicima jest osnivanje Nacionalnog foruma za prostor, platforme građana i stručnjaka koja okuplja udruge iz čitave Hrvatske, koje zasad samo surađuju razmjenjujući iskustva, modele djelovanja i taktike borbe. Prema riječima Vere Šimek Petrinjak, akcije koje organiziraju udruge okupljene u Forumu trenutno su samo reakcija na incidente u prostornom uređenju gradova, no ideja je da Forum u perspektivi djeluje proaktivno prema državnim institucijama, stvara pravedniji sustav koji ne dozvoljava suzbijanje javnog interesa. Pravo na grad i Zelena akcija djeluju na tri nivoa: u posljednjih godinu dana smo imali nekoliko većih akcija i prosvjeda, obavještavali i informirali javnost, organizirajući tribine i okrugle stolove te podižući tužbe i pišući dopise nadležnim ministarstvima protiv u najmanju ruku kontroverznih projekata. Dživo Dražić iz dubrovačke udruge Dub kaže: Građanska inicijativa za spas Dubrovnika, čija je članica i udruga Dub, nastala je iz nekoliko negodujućih grupica građana koji su se bunili protiv nekih pojedinačnih projekata koji su išli na štetu Dubrovnika. Borimo se kako znamo: dosad smo organizirali prosvjede, potpisivali peticije, slali dopise nadležnim državnim tijelima i educirali građane. Shvatili smo da je javnost vrlo slabo informirana, što ide na ruku investitorima, kao i činjenica da je nama svima ovo zapravo hobi pored svih poslovnih i obiteljskih obaveza.

Razbuđivanje građana Splitski prosvjedi okupljaju pedesetak građana, u dubrovačkoj akciji Lumini-Pile uključilo ih se petstotinjak, a na posljednjem prosvjedu na zagrebačkom Cvjetnom trgu sudjelovalo je otprilike četiri tisuće građana. Vera Šimek Petrinjak o tome kaže: Iako su splitski prosvjedi brojčano slabiji, a izmjene i dopune GUP-a već usvojene, još nije sve izgubljeno. Postoji još faza u kojima će građani moći reagirati (primjerice, prilikom ishodovanja lokacijske i građevinske dozvole i dr.), samo ih treba malo razbuditi. Tomić-Koludrović objašnjava razliku između zbivanja u Zagrebu i u drugim sredinama: Prve reakcije nezavisnih kritičkih intelektualaca protiv prostornih planova započele su u Splitu, no ipak, mora se primijetiti dominantna razvijenost civilne scene Zagreba spram drugih manjih središta u Hrvatskoj, kao i međusobno podržavanje prava da se nešto kaže, bez obzira na sadržaj. U Zagrebu se uključilo puno stručnjaka i umjetnika, te kad su u pitanju 'izlasci na ulice', Zagreb je razvijeniji i u pogledu svijesti civilne scene i građana, ali i u pogledu mogućnosti.

_{Autor: Kezme} A može li se udruženom inicijativom građana zaista stati na kraj devastacijama? Vera Šimek Petrinjak napominje kako su poznati primjeri Praga, ili npr. Berlina osamdesetih godina prošlog stoljeća, gdje su se građani usprotivili rušenju cjelokupnih kvartova i ostvarili svoje pravo na uživanje u identitetu grada po njihovoj mjeri. Apsolutno očekujemo uspjeh svih naših akcija, velika sam optimistica, kaže Šimek-Petrinjak. Ukoliko se zagrebačka Gradska skupština ne osvijesti i vijećnici ne počnu savjesno raditi svoj posao, pripremamo još prosvjeda, još glasnijih i masovnijih. Građani se još nisu umorili ni zasitili, tek su sada shvatili što ih čeka ne počnu li dizati glas. Zadovoljan je i Dživo Dražić, aktivist iz dubrovačke udruge Dub: Uspjeh je to što se napokon nešto zakotrljalo, građani su se pokrenuli nakon godina šutnje. A gradonačelnica je nakon naših akcija najavila reviziju prostornih planova, iako mi predlažemo moratorij i preispitivanje prostornih planova od strane inspekcije.