"PEATONES: Héroes anónimos de la ecología"
/Pješaci: anonimni heroji ekologije. /
Nicanor Parra
Recentni fokus Gradskog ureda za strategijsko planiranje i razvoj grada na centar Trešnjevke, konkretno Trešnjevačku tržnicu i njenu zonu, svakako adresira jednu važnu točku koja odavno traži pažnju. Planovi koji idu u smjeru izgradnje nove tržnice, podzemne garaže i uređenog trga s parkom, sasvim su sigurno, barem načelno i dok projekta još nema, na tragu poboljšanja.Rješavanje centra Trešnjevke bez Tratinske je naravno moguće, no samo s uređenjem tržnice to bi značilo tek itekako potrebno redefiniranje postojećeg stanja i preuređenje isključivo lokalnog kvartovskog centra, a ne i stvaranje paralelnog centra grada. Zato je svaki centar Trešnjevke manjkavo promišljati bez Tratinske, čija je budućnost neizostavno pješačka i centralna
Drugo je pitanje kada će se i hoće li uopće do toga doći s obzirom na zagrebačku boljku planova bez stvarnih prostornih realizacija, zapravo nedostatak strategije koja bi problem iznijela do kraja i zadovoljavajuće tj. na način da se iz lokacije izvuče njen maksimum. No, svaki je doprinos promišljanju zadatka na neki način barem približavanje uspješnosti.
Tržnica, Trešnjevački plac, važni je socijalni prostor s kontinuitetom, a podizanje razine urbaniteta toga dijela Zagreba nalaže promišljanje koje ne servisira tek postojeće, već prepoznajući postojeće vrijednosti unosi i nešto novo i bolje. Nakon desetljeća zanemarivanja i prepuštanja tzv. developerskom urbanizmu, Trešnjevka vapi za radikalnom transformacijom, ne samo, ali ponajviše u svojoj središnjoj zoni koja zapravo nije niti treba biti samo trg, već jest i može obuhvatiti i važnu gradsku pješačku ulicu koju kao takvu tek treba stvoriti. Za to najvažniji preduvjeti već postoje.
Tratinska ulica (jedno vrijeme Končareva - ime koje je iz šovinističkih razloga ukinuto 1990-ih, a radi se o istinskom heroju i borcu za socijalna prava i slobodu), danas je svedena na neuglednu ulicu kojom dominira promet i to ponajviše u mirovanju. Njena zakrčenost marginalizira njen značaj, iako, paradoksalno, upravo je ta ulica, s Ozaljskom u nastavku, lokalima najbogatiji, a time i najživlji dio Trešnjevke. Po nekim podacima, čak četrdesetak praznih lokala u Tratinskoj je u gradskom vlasništvu. Njihova aktivacija bi sasvim sigurno bila ubrzana s preuređenjem ulice i primjenom njenog značaja, što bi predstavljalo i zamjetni gospodarski zamah.
Uz sve one sadržaje koji tamo postoje Tratinska već danas funkcionira kao centar četvrti, a pod uvjetom transformacije, ima i sve preduvjete formiranja paralelnog centra Zagreba. Potonje je polazište na kojem bi trebalo i inzistirati u pravo s obzirom na lokaciju i karakter te ulice.
Slične centre valjalo bi formirati, primjerice, i oko Kvatrernikovog trga, na prostoru s južne strane Glavnog kolodvora, na Savskom trgu (okretište Savski most) i križanju avenija Većeslava Holjevca i Dubrovnika. Sve nevedene lokacije pritom traže radikalnu, pješačku, transformaciju, odnosno kod pristupa ključno je ljude, a ne automobile, staviti u prvi plan, tj. iznaći prometna rješenja koja potenciraju urbanitet.Tržnica, Trešnjevački plac, važni je socijalni prostor s kontinuitetom, a podizanje razine urbaniteta toga dijela Zagreba nalaže promišljanje koje ne servisira tek postojeće, već prepoznajući postojeće vrijednosti unosi i nešto novo i bolje
Ideja trasformacije Tratinske po novom programu koji favorizira pješake, i time i bitno više ambijentalne i boravišne kvalitete - posljedično i višu razinu urbaniteta - nije nova. Konkretni planovi na razini programske skice razrađivani su 1980-ih pri gradskom urbanističkom zavodu, no sve je ostalo na papiru.
To promišljanje pokazuje da je utemeljenje promijenjenog programa u određenoj mjeri već i znanstveno potvrđeno. Radilo se o prijedlogu reoganizacije prostora na način da se osigura veći pješački profil, s tim ciljem korigira tramvajska trasa i kolnik, a ulica obogati drvoredom i za novi program popratnim imobilijarom. Iako taj prvi pokušaj da se ulica transformira na bolje nije ostvaren, on je svakako potvrda smjera u kojem treba ići. No, ovaj put s očekivanjima stvaranja paralelnog centra grada.
S izuzetkom u budućnosti isto tako pješačke Martićeve, mogućnost Tartinske nadilaze čak i ulice donjogradske pješačke zone koje su uglavnom kraće, uže i zapravo po svom profilu karakteritične za mjeru i vrijeme u kojem su nastale. U perspektivi, neminovno širenje donjogradske pješačke zone približit će nas potrebama suvremenog Zagreba, no pritom ne treba zanemarivati i druga ishodišta i formiranje spomenutih centara, posebno zato što je Zagreb u svom središnjem dijelu mali i kompaktni grad.Ideja trasformacije Tratinske po novom programu koji favorizira pješake, i time i bitno više ambijentalne i boravišne kvalitete - posljedično i višu razinu urbaniteta - nije nova. Konkretni planovi na razini programske skice razrađivani su 1980-ih pri gradskom urbanističkom zavodu, no sve je ostalo na papiru
Pritom će se pravi iskoraci dogoditi sa stvaranjem novih pješačkih zona izvan najuže povijesne jezgre, poput one u sjevernom dijelu Šubićeve koja će povezati Kvaternikov trg s (natkrivenom) tržnicom, a Martićevom donjogradsku i tu novu pješačku zonu.
Prilika za stvaranje još jednog paralelnog centra utoliko možda nije najočitija, ali je itekako poželjna baš i u Tratinskoj – ulici koja, po zagrebačkim kriterijima, ima nekakav metropolitanski katakter koji tek čeka da se otkrije. Arhitektura i profil Tratinske već sad sugerira neki novi program koji od mjesta usputnosti može stvoriti i mjesto zadržavanja, bitnu točku za grad.
U toj ulici, već promjenom organizacije tj. oslobađanjem nogostupa u korist pješaka i uvođenjem drvoreda postiglo bi se puno. Ipak to je nedovoljno, a svakako ni blizu mogućnostima koje ta ulica nudi. Naime, Tratinska daleko premašuju ono što znači sad kada je reducirana u potencijalu i u najvećem postotku zapravo nerealizirana. Umjesto malih pomaka, kompromisa ili parcijalnih rješenja, Tratinska je zadatak pred koji treba staviti najviša očekivanja. Takva gesta može imati višestruke koristi.
Tratinska s drvoredom (Foto: 1POSTO ZA GRAD)
Jedan od ključnih preduvjeta promjene karaktera te ulice je rješavanje ili promjena u postojećem prometu u kretanju i mirovanju. Parkirališne kapacitete valjalo bi osigurati izgradnjama garaža, čemu u prilog ide i ona najvaljena ispod dijela tržnice, a montažnu garažu već je sad moguće postaviti duž sadašnjeg parkirališta duž željezničke pruge u Andrašecovoj.U toj ulici, već promjenom organizacije tj. oslobađanjem nogostupa u korist pješaka i uvođenjem drvoreda postiglo bi se puno. Ipak to je nedovoljno, a svakako ni blizu mogućnostima koje ta ulica nudi
Tramvajski promet treba zadržati, a on ide i u prilog naglašeno pješačkog programa. Odlično je da je tramvajsko stajalište već sad na sredini Tratinske, ali pratkički i na njenim krajevima. Automobilski promet potrebno ili u cjelosti ili djelomično preusmjeriti na druge pravce. Prvi je tzv. produžena Šarengradska tj. buduća Splitska avenija (kako se nepostojeća, ali službeno imenovana ulica zove) za koju već postoji sačuvan koridor koji izlazi na Jadranski most.
Avenija grada Vukovara već postoji i u svom zapdnom dijelu servisira Trešnjevku, a dodatni mogući koridor je GUP-om predviđeni produžetak Kranjčevićeve ulice za (još jedan) izlazak na Selsku. Kranjčevićeva, ili neki drugi sjeverniji koridor, svakako ima kapacitet preuzeti sadašnji promet Tratinske. Kod te odavno planirane ekstenzije potrebno je uvažiti i nastojanja da se sačuva što veći dio zelene površine kao dijela budućeg uređenja Parka pravednika, uključivo s trasom za pješačko-biciklistički koridor Samoborčeka.
Nažalost, gradske politike niti na koridor gledaju kao na komunikacijski pravac – iako to koriste kao opravdanje - niti uvažavaju potrebu za zelenim površinama u preizgrađenom dijelu grada, već uguravanjem ceste servisiraju investitore i dodatnu izgradnju koja će stanje samo pogoršati. Takve su politike osim antidemokratske i dugoročno štetne.
No, umjesto samo promišljanja alternativnih prometnih pravaca, dio strategije razvoja treba neizostavno biti i opća destimulacija automobilskog prometa na razini čitavog grada. Era automobila kakvu poznaje 20. stoljeće je u 21. stoljeću promijenjena, a kako stoljeće odmiče mijenjat će se i radikalno.Tramvajski promet treba zadržati, a on ide i u prilog naglašeno pješačkog programa. Odlično je da je tramvajsko stajalište već sad na sredini Tratinske, ali pratkički i na njenim krajevima. Automobilski promet potrebno ili u cjelosti ili djelomično preusmjeriti na druge pravce
Kod oblikovanja gradova, danski arhitekt i teoretičar Jan Gehl postavlja dva pitanja: Unaprjeđuje li način na koji gradimo gradove ljudsku interakciju, inkluziju i stvaranje prostora intime u gradu? I, kada govorimo o javnim prostorima, što je točno ono po čemu mjerimo sreću? Još sažetije i na konkretnom primjeru, potrebno je postaviti i temeljno pitanje: da li bi s promjenom programa Tratinske u korist pješaka, grad bio jednostavno bolji?
Mirenje sa stanjem stvari kakve jesu prvi je korak do predaje, dok je već ideja nečeg drugog, boljeg, prvi korak do mogućnosti promjene. U ovom slučaju nema razloga da se ne krene od idealnog. Nečega što će iz sada kvartovski i za gradsku četvrt važne, ali neugledne ulice, iskoračiti prema viziji za čitav grad.
Zagrebu značajnija pedestrijanizacija treba i kao dio (sada nepostojećih) strategija borbe protiv globalnog zatopljenja, a pješački program za Tratinsku nesumljivo bi bio korak bliže zdravijem i održivijem mjestu za život.
Rješavanje centra Trešnjevke bez Tratinske je naravno moguće, no samo s uređenjem tržnice to bi značilo tek itekako potrebno redefiniranje postojećeg stanja i preuređenje isključivo lokalnog kvartovskog centra, a ne i stvaranje paralelnog centra grada. Zato je svaki centar Trešnjevke manjkavo promišljati bez Tratinske, čija je budućnost neizostavno pješačka i centralna.
