"Okupile smo se ovdje s jednim ciljem, a to je da napravimo mali podsjetnik da je riječ o revolucionarnom prazniku, koji je vezan za ženska prava i radništvo. Htjele smo ukazati na zaboravljenu činjenicu da mjere štednje pogađaju žene drugačije nego muškarce", izjavila je Rada Borić iz Centra za ženske studije.
S obzirom na to da su žene u većoj mjeri zaposlene u javnom sektoru i da više koriste javne servise nego muškarci, tako i promjene u javnom sektoru imaju veći učinak na žene. Mjere štednje koje imaju za cilj reduciranje javnog deficita režu poslove u javnom sektoru, servise i socijalne mjere, te direktno pogađaju žene.
"S pojavom krize prvenstveno se raspravljalo kako spasiti 'mušku' industriju, dok se nije raspravljalo kako spasiti Kamensko ili industriju u kojoj dominiraju žene. Žene su danas izuzetno svjesne da su u periodu krize pogođene dvostruko jer žene prve gube posao i s tržišta rada ih se vraća u obitelj, u kojoj nažalost, najčešće trpe nasilje. Osmi mart treba biti dan kada tražimo kruh i ruže, a ne samo ruže", poručuje Borić.
Aktivistkinje su naglasile kako je povijest borbe za ženska prava i ekonomsku emancipaciju puna patnje, nasilja, šutnje i nevidljivosti žena te kako je javna sfera predugo bila svijetu kojem žene nisu bile prisutne.
"Novovjeka industrijalizacija učinila je žene vidljivijima uz cijenu iscrpljujućeg rada, bijednih nadnica, života u siromaštvu. Borile su se, ustrajavale, radile i gladovale, organizirale štrajkove, mnoge životom platile svoja uvjerenja. Ništa ženama i radnicama nije poklonjeno, sve su izborile. Izašle smo na tržište rada, postale smo subjekti društvenih promjena, ekonomski smo nezavisnije i obrazovanije od naših baka. Međutim, postignuća ženskog radničkog pokreta danas su sve ugroženija. Dominantna neoliberalna doktrina, imperativ profita i rasta i dekonstrukcija socijalne države rađaju novu/staru potlačenost žena i repatrijarhalizaciju društvenih odnosa. Ženama je ponovno namijenjen dvostruki teret - da proizvode profit za svog poslodavca i nose odgovornost za reprodukciju jeftine radne snage“, poručila je Božica Žilić, predsjednica ženske sekcije SSSH.
Među okupljenima bila je i Danica Špehar koja je u Kamenskom radila trideset godina, a sada je već četiri godine nezaposlena.
"Jako mi je teško jer se nemam kome obratiti za pomoć, a za mene posla na tržištu nema. Mi, radnice Kamenskog, smo izigrane i ponižene. Ništa nismo dobile, a samo želimo ono što smo zaradile", govori nam Danica.
Aktivistkinje su još jednom upozorile kako se Osmi mart ne smije zaboraviti zbog svega što on simbolizira, zbog samih sebe, zbog naše djece te su poručile kako se borba prethodnica neće zaboraviti, već nastaviti.
