U zagrebačkim je Dugavama nedavno podignuta žičana ograda oko hotela Porin, prihvatilišta za tražitelje azila. Ograda je planirana već ranije te je za nju osigurano 693 tisuće kuna, a pandemijski kontekst poslužio je za brzu i besprigovornu realizaciju plana.Topla voda i sapun, izbjegavanje fizičkog kontakta i korištenje dezinficijensa teme su koje dolaze na red nakon onih o kruljenju u želudcu, policijskim pendrecima, smrznutim prstima i neumornom snijegu i ledu
"Radnici su došli s opremom i započeli postavljati ogradu oko Porina. Ono što je dosad bio simbolički zatvor upravo postaje pravi ograđeni zatvor. Postavljanje ograde odvija se tiho, bez ikakvog obavještavanja ljudi koji žive u kampu niti pojašnjenja što će to točno značiti za njihov život, te bez ijednog zvuka prosvjeda lokalnih NGO-a. Tajming je idealan - zdravstvena ugroza postavila je izvanredno stanje, koje je idealna prilika za oduzimanje pažnje s represivnih i restriktivnih politika koje se provode u pozadini", stoji u pismu koje potpisuje nekolicina stanovnika Porina.
"Iako ne možemo spriječiti da se ograda sagradi, možemo barem podići glas i ne dopustiti da prođe potpuno nezapaženo. Želimo reći da smo primijetili radnike koji dolaze, primijetili smo kako su počeli dizati ogradu, iznova su nas dehumanizirali, iznova nas ponižavaju, a mi smo ljuti i dosta nam je svega, dosta nam je biti zarobljenici rasističke Europe, ograda i nasilja i toga da nas tretiraju kao da nismo ljudi", zaključuju u pismu.
Jedna je osoba iz Porina, zbog sumnje na koronavirus, odvedena u samoizolaciju u detencijski centar Ježevo. "Zašto ova osoba, koja ima odobrenu međunarodnu zaštitu i skoro pa izjednačena prava s hrvatskim državljanima, nije smještena u samoizolaciju u neke od objekata koje je Grad Zagreb namijenio za to - poput objekata na Sljemenu?", pitanje je koje postavljaju iz Inicijative Dobrodošli.
Ako se želimo igrati odgovaranja na ovo pitanje, odgovor je taj da izbjeglice i migranti, čak i kada dobiju međunarodnu zaštitu i dodatno, crno-na-bijelo, utvrđena prava – u praksi i dalje ostaju trećerazredni građani i građanke.U kampovima nema mjesta za sve, a većina izbjeglica i migranata koji borave van službenih kampova-logora ovisna je o pomoći nekolicine samoorganiziranih i odavno iscrpljenih volontera, kojima zbog zatvorenih granica više nitko ne može priskočiti u pomoć iz drugih zemalja
To se iz dana u dan dodatno potvrđuje mjerama koje se unutar pandemijskog konteksta poduzimaju specifično prema izbjeglicama i migrantima, kako u zemljama Balkana, tako i u čitavoj Europi. Prije nekoliko dana tako je počelo i postavljanje šatora na lokalitetu Lipa između Bihaća i Bosanskog Petrovca, gdje bi trebao biti izmješten dio izbjeglica i migranata koji trenutno borave u napuštenim objektima te na ulicama Bihaća.
"U vjerojatno jednom od za cijeli svijet najtežih trenutaka, umjesto da traže načina kako pomoći, kako smiriti sve ljude, kako probuditi solidarnost, kako preživjeti, vlasti USK i BiH se bave pravljenjem logora. Naravno, ohrabreni su onim sto se radi u EU i time kako tretiraju ljude trenutno u brojnim zemljama članicama. Ovo je toliko nehumano, da se može samo usporediti s onim sto je na početku 90-tih rađeno na prostorima BiH. Krajina je poluprazna. Ima dovoljno objekata u koje i mogli humano smjestiti ljude, od hotela koji će sada biti prazni dugo vremena, do školskih hala koje isto tako neće sigurno biti otvorene do naredne školske godine. Raditi ovako nešto ima cilj ne samo poniziti ove jadne ljude, nego i svima nama koji živimo u BiH poslati poruku da ćemo završiti na ledini, sami, ako ne budimo živjeli po njihovom", prokomentirala je situaciju novinarka Nidžara Ahmetašević, aktivna i u grupi Pomoć izbjeglicama u Bosni i Hercegovini.
Ovih dana mnogi su marketi u Bihaću zabranili ulazak migrantima i tako im dodatno otežali nabavku hrane u ovim izvanredno teškim okolnostima. "Malo je reći da su nam otežali da nabavimo hranu, treba reći da nas izgladnjuju, da nas ubijaju ovdje", komentira nam Faris, mladić iz Afganistana koji još uvijek boravi u jednoj napuštenoj zgradi u gradu, gdje na golom betonu spava već mjesecima.
Natpis na marketu u Bihaću (Foto: Pomoć izbjeglicama u BiH)
U kampovima nema mjesta za sve, a većina izbjeglica i migranata koji borave van službenih kampova-logora ovisna je o pomoći nekolicine samoorganiziranih i odavno iscrpljenih volontera, kojima zbog zatvorenih granica više nitko ne može priskočiti u pomoć iz drugih zemalja. Na snazi je odnedavno i policijski sat, sve je teže izlaziti vani, kretati se gradom i pružati prijeko potrebnu pomoć. Ovih dana je padao i snijeg i veoma je hladno. "Malo je reći da su nam otežali da nabavimo hranu, treba reći da nas izgladnjuju, da nas ubijaju ovdje", komentira nam Faris, mladić iz Afganistana koji još uvijek boravi u jednoj napuštenoj zgradi u gradu, gdje na golom betonu spava već mjesecima
I dok se Međunarodna organizacija za migracije (IOM) na službenom Facebook profilu hvali kako "svakodnevno vrši nadopunu dezinfekcijskih sredstava u centrima, organizira akcije čišćenja u kojima, radi na tome da se poštuje razmak između ljudi pri podjeli obroka / drugih potrepština, vodi računa o tome da se pranje posteljina i deka u vešerajima centra vrši češće, te organizira informativne sastanke za zaposlenike o najnovijim uputama World Health Organization (WHO)", paralelno stižu snimke iz kampa Bira, koji vodi IOM, na kojem velika grupa migranata stoji vani na snijegu, jedni tik do drugih, nagurani kao čopor na hladnoći, tijekom redovne dezinfekcije.
"Meni je loše vani, ali u kampovima je isto loše. Moji prijatelji u kampu kažu kako su gladni, daju im sve manje hrane, a ne smiju izlaziti vani zbog virusa, pa ne mogu ništa ni kupiti ili skupiti od volontera vani. To nije ni hrana dobra za imunitet, uvijek samo kruh i neki namaz, i suha tjestenina po čitave dane", priča Faris.
Isječak iz videa: Prije nekoliko dana, migranti stoje ispred kampa Bira, na snijegu, tijekom redovne dezinfekcije kampa.
Topla voda i sapun, izbjegavanje fizičkog kontakta i korištenje dezinficijensa teme su koje dolaze na red nakon onih o kruljenju u želudcu, policijskim pendrecima, smrznutim prstima i neumornom snijegu i ledu.
U Velečevu, u općini Ključ, punkt je na kojem u zadnjih godinu dana često bivaju zaustavljeni migranti i migrantkinje koji krenu glavnom cestom prema Bihaću. Crveni križ Općine Ključ prije nekoliko je dana objavio kako se na tom punktu deset dana nalazila sedmogodišnja djevojčica sa svojim roditeljima iz Irana. U početku s velikom grupom migranata, njih 30, u jednom malom šatorskom prostoru, bez higijenskih i ikakvih drugih bazičnih uvjeta za (duži) boravak.
Gotovo je smiješno svim tim ljudima, pa tako i Farisu pričati o kampanji #ostanidoma. Realnost logora na trenutak je osjetila nekolicina građana Srbije jer je Srbija za prihvat građana pridošlih iz inozemstva zbog pandemije odredila kampove u Moroviću i Subotici. U Subotici se radi upravo o centru koji je proteklih godina bio korišten za smještaj migranata.
"Sobe imaju po deset kreveta na sprat, male su, svi su jedni pored drugih. Kupatilo i wc su zajednički. Dva ili tri wc-a i dva ili tri tuša koji su u "U vjerojatno jednom od za cijeli svijet najtežih trenutaka, umjesto da traže načina kako pomoći, kako smiriti sve ljude, kako probuditi solidarnost, kako preživjeti, vlasti USK i BiH se bave pravljenjem logora", kaže Ahmetaševićlošem stanju. U svakoj sobi vidimo bube. Jastuci su flekavi, posteljina je s rupama", opisao je uvjete u kampu u Subotici jedan od putnika za Slobodnu Evropu. "Hladno je u zajedničkoj prostoriji, i tu gdje su toaleti i kupatilo, ja sam nosio tri para čarapa i patike", požalio se drugi. Na brojne žalbe koje su uputili građani, predsjednik Aleksandar Vučić prokomentirao je kako će se morati smisliti nešto bolje.
Možda se, zaista, i smisli nešto bolje. I trebalo bi, jer toliko je trenutno praznih hotela, hostela, konferencijskih dvorana, školskih zgrada, sportsko-rekreacijskih kompleksa.... Međutim, problem je što to bolje, ako se i desi, uključuje samo "naše".
Za izbjeglice i migrante realnost i dalje ostaju marketi u koje im se zabranjuje ulaz, žičane ograde, san o toploj vodi i sapunu, logori i čovjek na čovjeku, kora kruha za večeru, smrznuti prsti i hladni pogledi. A tko se usudi pobuniti, nek' i on(a), kako reče Ahmetašević, bude spreman završiti na ledini. Kako ono bijaše definicija fašizma?
Ovaj materijal nastao je uz financijsku podršku Europske unije u okviru projekta "Towards an open, fair and sustainable Europe in the world - EU Presidency Project 2019 - 2021". Za sadržaj je isključivo odgovorna redakcija H-Altera i ne može se smatrati službenim stavom Europske unije.
