Massimo Moratti, Amnesty International: U situaciji kada hrvatski MUP inzistira na tome da svjedočenja migranata nisu legitimna, dovodeći u pitanje vjerodostojnost organizacija i medija koji izvještavaju o nasilju nad njima, bilo bi izuzetno važno imati izvješće službenog tijela Vijeća Evrope. Činjenica da ovaj dokument nije objavljen dodatni je dokaz da Hrvatska ne samo što nije spremna boriti se protiv nezakonitih praksi, nego i dalje odbija bilo kakvu javnu kontrolu.

Massimo Moratti, Amnesty International: In a situation where Croatian Interior Ministry continues to insist that the testimonies of migrants are not legitimate and question the credibility of organisations and media who report about the violations, having a report by an official Council of Europe body would be extremely important. Yet, the fact that this report has not been published is further evidence that Croatia is not only not willing to tackle unlawful practices, but continues to refuse any public scrutiny.  Indeed this is an issue where the public and citizens of Croatia have the right to know why such report hasn’t been released.

Non-paper o podjeli Bosne izvukao s povijesnog smetlišta i Tuđmanovu salvetu.  

Vijest o humanitarnom slomu u kampu Lipa, u kojem se ljudi kupaju u potoku i snijegu, potrebno je promotriti u svjetlu migrantskih politika EU-a. Pogoršanje humanitarne situacije u Bosni posljedica je politike Unije koja se oslanja na utvrđivanje vanjskih granica. Za H-Alter govore Tea Vidović i Ana Ćuća iz Centra za mirovne studije, te Gorana Mlinarević, suautorica izvještaja "Balkanska ruta kroz BiH: ljudi zaglavljeni u procjepu EU" i "Transbalkanska solidarnost".

Točno prije 25 godina službeno je završio bratoubilački rat Srba, Hrvata i Bošnjaka u BiH potpisivanjem u Elizejskoj palači u Parizu (14. prosinca 1995.) Općeg okvirnog sporazuma za mir u toj zemlji, tzv. Daytonskog sporazuma koji je plod mirovne konferencije triju strana i međunarodne zajednice od 1. do 21. studenoga 1995. u bazi američkih zračnih snaga Wright-Patterson u Daytonu (država Ohio, SAD). Mir i sigurnost nemaju alternativu, osim u zlim i nastranim glavama.

Nakon hodočašća Milorada Dodika, Dragana Čovića i Bakira Izetbegovića između Zagreba i Beograda, pa Dodikove najave srpsko-hrvatskog "razdružujućeg" ultimatuma Bošnjacima - a sve uoči lokalnih izbora u BiH 15. studenoga i potom općih - veliko je pitanje stoji li B-H tronožac još uopće nekako. Međunarodna je zajednica najodgovornija zašto se ovnovi na brvnu ne žele dogovoriti u interesu zemlje koja jedino ima perspektivu kao cjelovita europska država.

Nidžara Ahmetašević, novinarka i aktivistkinja: "Dosta je ljudi neidentifikovano pokopano po lokalnim grobljima duž rute, kako u BiH, tako i u regiji. IOM nema veliku odgovornost, nego je sva odgovornost na njima jer oni zvanično upravljaju kampovima-logorima i primaju većinu donacija. Sada umjesto neuslovnih kampova koji liče na logore, imamo logore u kojima je zatočeno preko 6.000 ljudi. Ljudi o čijim osnovnim pravima nitko ne brine lake su mete. I nasilje hrvatske policije postaje sve okrutnije. Tišina koja dolazi od većeg dijela civilnog društva u Hrvatskoj plaši jednako koliko i nasilje."

Mersiha Beširović, predsjednica Sindikata radnika trgovine i uslužnih djelatnosti BiH: "63% našeg članstva je do 40 godina starosti, a 77% je žena. Naša sekcija žena paralelno jesa jačanjem uloge žene u sindikatu jačala i sam sindikat. U svojim uslugama nikad ne stavljamo članstvo i članarinu kao uvjet. Od nekih velikih poslodavaca sam čula da nam se zamjera radikalizam, ali smatram da je stvarno došlo vrijeme barem da mi kao sindikat progovorimo o imenima velikih poslodavaca koji su godinama akumulirali ogromnu dobit, a među prvima su počeli s otpuštanjem radnika i radnica zbog koronavirusa."

U teškim trenutcima pandemije zemlje Balkana, podržane od strane EU, dižu nove logore. Izbjeglice i migranti u logorima uglavnom nemaju tople vode i sapuna, žive na kruhu i namazu, a prostora za fizičko distanciranje nemaju. Oni za koje nema mjesta u logorima, ove dane provode na snijegu i hladnom betonu, a u mnogim im je mjestima, kao u Bihaću, zabranjen i ulaz u neke markete. "Malo je reći da su nam otežali da nabavimo hranu, treba reći da nas izgladnjuju", komentira nam Faris.

Sinoć oko ponoći dvoje je ljudi pucalo na napuštenu kuću u Velikoj Kladuši u kojoj trenutno živi 12 ljudi, izbjeglica i migranata koji ondje borave u želji da iz Bosne i Hercegovine pronađu put u bolji život. "Sjedili smo i kuhali i samo odjednom čuli pucnjeve. Metci su pogodili blizu, u prozore i vrata, ali srećom nitko nije ozlijeđen. Ljudi su se jako preplašili. Bio je mrak, uspio sam vidjeti samo da je vani dvoje ljudi, ali ne znam tko je pucao na nas, možda policija, možda lokalci", govori nam mladić pod nadimkom Na, jedan od migranata koji boravi u napuštenoj kući.