Obmanjivanje zainteresirane javnosti

Recentno preuređenje Trga žrtava fašizma podiglo je javnost na noge zbog mnogobrojnih nepravilnosti. Jedna od onih koja se najčešće spominjala jest da se projekt provodi bez ikakve javne rasprave, pa se građanke i građani Zagreba s pravom pitaju na što se i po čijoj odluci troše javna sredstva. Međutim, vidjet ćemo da se, čak i onda kada je sudjelovanje javnosti u donošenju odluka zakonska obveza, to provodi nemarno, površno i tek toliko da se zadovolji forma. Dobar primjer je izrada prostornih i urbanističkih planova gdje postoji sasvim zadovoljavajuća zakonska regulativa za sudjelovanje javnosti u donošenju plana, ali u praksi to funkcionira daleko od idealnog.

Sudjelovanje javnosti u postupku donošenja prostornih planova regulirano je putem dvaju zakona. Prvi je Zakon o pravu na pristup informacijama (u nastavku ZPPI, NN 85/15), a drugi Zakon o prostornom uređenju (u nastavku ZPU, NN 153/13, 65/17).

Sudjelovanje javnosti u postupku donošenja prostornih planova regulirano je putem dvaju zakona. Prvi je Zakon o pravu na pristup informacijama, a drugi Zakon o prostornom uređenju. U nekim elementima ova se dva zakona međusobno preklapaju, a u nekima su komplementarni, pa jedinice lokalne samouprave kod donošenja prostornih planova najčešće provode i javnu raspravu i internetsko savjetovanjePrema ZPPI jedinice lokalne samouprave dužne su provoditi savjetovanje s javnošću za donošenje svih strateških i planskih dokumenata kojima se utječe na interese građana. U te dokumente spadaju između ostalog i programi građenja objekata i uređenja komunalne infrastrukture, planovi i odluke koji imaju utjecaja na okoliš, prostorni i urbanistički planovi itd. Savjetovanje se provodi putem interneta, traje u pravilu 30 dana, a jedinice lokalne samouprave provode ga putem svojih mrežnih stranica. Objavljuje se nacrt dokumenta, obrazloženje zbog čega se dokument donosi i definira se rok i način dostavljanja komentara. Nakon završenog savjetovanja nositelj izrade nacrta dokumenta izrađuje i objavljuje izvješće

Drugo savjetovanje, ono predviđeno ZPU-om nije novo u našem zakonodavstvu. To je zapravo javna rasprava koja se provodi prilikom donošenja urbanističkih i prostornih planova. Javnosti se na uvid daje prijedlog plana koji se donosi i to u fizičkom obliku te elektronski putem mrežnih stranica. Također se organiziraju i javna izlaganja radi obrazloženja rješenja i mjera koje donosi prijedlog plana. Trajanje javne rasprave ovisno o razini plana traje između 8 i 30 dana, potom se izrađuje i objavljuje izvješće o javnoj raspravi i nakon toga se kreće u izradu konačnog prijedloga. Ako se prijedlog prostornog plana zbog prihvaćenih mišljenja, prijedloga i primjedbi u javnoj raspravi značajnije promijeni, po istim se pravilima provodi ponovljena javna rasprava.

U nekim elementima ova se dva zakona međusobno preklapaju, a u nekima su komplementarni, pa jedinice lokalne samouprave kod donošenja prostornih planova najčešće provode i javnu raspravu i internetsko savjetovanje. U teoriji djeluje sasvim korektno, ali u praksi kakvu provodi primjerice Grad Zagreb, stvari su bitno drugačije. I to ne zbog toga što javnost nije zainteresirana za uključivanje u proces donošenja odluka, nego zbog načina na koji se provodi procedura, zbog sitnih trikova iskusne gradske uprave kojima se informacije napola skrivaju ili dolaze nepotpune, i gdje se na svaki mogući način javnosti otežava da ostvari svoje pravo sudjelovanja u donošenju odluka o temama koje je se neposredno tiču. Zakon se primjenjuje tek toliko da se ne krši, bez ikakve stvarne namjere da se s građanima povede razgovor, da ih se pita i uključi u odlučivanje. Čak naprotiv, u tome ih se na svakom koraku obeshrabruje.

Kako to funkcionira u praksi pokazat ćemo na primjeru jednog plana koji je upravo u postupku donošenja. Radi se o Izmjenama i dopunama Urbanističkog plana uređenja područja omeđenog ulicama Banjavčićeva – Heinzelova – Branimirova – Zavrtnica (u nastavku teksta plan). O samom planu već smo pisali ranije, a sada ćemo se osvrnuti na proceduru njegovog donošenja s obzirom na participaciju građana i nižih razina lokalne vlasti.

Za početak treba reći da je izradu ovog plana inicirao i financirao privatni investitor koji je ujedno i vlasnik dijela zemljišta na prostoru bloka. Radi Stanje u Zagrebu je takvo da se na svaki mogući način otežava javnosti da ostvari svoje pravo sudjelovanja u donošenju odluka o temama koje je se neposredno tičuse o tvrtki Branimirova projekt d.o.o. direktora i osnivača Zorana Kovača, jednoj od njegovih dvadesetak tvrtki (Kaptol projekt, Selska projekt, Tratinska projekt itd.) Budući da se radi o privatnom investitoru kojem je na prvom mjestu privatni, poslovni interes, za očekivati je da će Grad uložiti dodatni napor kako zbog ostvarenja privatnog interesa ne bi bio ugrožen onaj javni. Pri tome svakako treba podržati svaku inicijativu da se zapušteni gradski prostori urede, ali naravno uz poštivanje zakonske procedure i odgovorno ponašanje Grada.

Jedan od prvih koraka u proceduri donošenja plana bila je provedba internetskog savjetovanja o nacrtu Zakon se primjenjuje tek toliko da se ne krši, bez ikakve stvarne namjere da se s građanima povede razgovor, da ih se pita i da ih se uključi u odlučivanje. Čak naprotiv, u tome ih se na svakom koraku obeshrabrujeprijedloga. Tijekom 30 dana, koliko je trajalo savjetovanje, na prijedlog plana nije upućena niti jedna jedina primjedba. Zašto? Vjerojatno zato što nitko od zainteresiranih nije ni znao da je u tijeku internetsko savjetovanje. Ako pogledamo druga zatvorena savjetovanja vidjet ćemo da je čest slučaj da na njih ne pristigne nijedna primjedba.

Prateći provedbu Zakona o pravu na pristup informacijama, Povjerenica za informiranje izdala je 2016. Priručnik za provedbu savjetovanja za jedinice lokalne samouprave, koji tematizira i slab odaziv javnosti. Priručnik predlaže proaktivno informiranje ključnih dionika i navodi: "Sama objava javnog poziva na internetskoj stranici bez proaktivnog informiranja ključnih dionika o mogućnostima i važnosti njihova sudjelovanja vrlo vjerojatno neće urediti plodom. Za ključne dionike koji imaju visok interes za predloženi akt ili će biti uključeni u njegovu provedbu prijeko je potrebno učiniti dodatni napor i izravno ih kontaktirati te po potrebi organizirati i dodatne sastanke."

Naime, Grad je, kako zakon i nalaže, o prijedlogu plana za blok Banjavčićeva – Heinzelova – Branimirova – Zavrtnica objavio poziv za Za ključne dionike koji imaju visok interes za predloženi akt ili će biti uključeni u njegovu provedbu prijeko je potrebno učiniti dodatni napor i izravno ih kontaktirati te po potrebi organizirati i dodatne sastankeinternetsko savjetovanje na svojim mrežnim stranicama. No, po svemu sudeći nije učinio i onaj predloženi "dodatni napor" i o savjetovanju nije direktno obavijestio nikoga, pa čak ni mjesni odbor Kralj Zvonimir na čijem se području donosi plan kao predstavnika lokalnog stanovništva koje je najviše zainteresirano za njegovu realizaciju.

Naredni korak u proceduri bila je rasprava o prijedlogu plana unutar vijeća gradske četvrti. Vijeće gradske četvrti Donji Grad u koju spada ovaj blok podržalo je Prijedlog odluke, ali se baš i ne može reći da se sve odvijalo striktno po proceduri. Naime, iako je na dnevnom redu kao jedna od točaka bio prijedlog plana, vijećnici do početka rasprave nisu dobili materijale te su odluku donijeli na temelju prezentacije koju su na samoj sjednici održali predstavnici investitora, tvrtke BHB Domus koju je zastupao Zoran Kovač. Tu se treba zapitati možemo li od privatnog investitora koji zastupa u prvom redu svoje poslovne i financijske interese očekivati nepristrano i objektivno predstavljanje plana ili će on u prvi plan staviti eventualne prednosti projekta, a nedostatke prikriti, ali i to mogu li vijećnici u tako kratkom vremenu uopće donijeti dobru odluku, pa čak i kada je njihovo mišljenje samo savjetodavno, a ne obvezujuće.

Procedura je nastavljena donošenjem Odluke o izradi plana koja je usvojena u Gradskoj skupštini i upućena u javnu raspravu prema Zakonu o prostornom uređenju. Prijedlog plana objavljen je na mrežnim stranicama Grada, a javna rasprava i izlaganje najavljeni su u tisku. Međutim, plan je u fizičkom obliku izložen na uvid ne u prostoru mjesnog odbora ili gradske četvrti kojih se tiče, nego u prostorijama druge gradske četvrti, Gornjeg Grada! I još k tome isključivo u vrijeme kada zaposleni ljudi obično rade.

Javno izlaganje održano je doduše u prostorijama gradske četvrti Donji Grad u popodnevnim satima, ali tamo pak nije bilo kompletnog plana u fizičkom obliku, već je bio dostupan samo sažetak za javnost. Na javnom izlaganju bilo je prisutno ravno nas petero građana, pa nas je ekipa Možemo li od privatnog investitora koji zastupa u prvom redu svoje poslovne i financijske interese očekivati nepristrano i objektivno predstavljanje plana ili će on u prvi plan staviti eventualne prednosti projekta, a nedostatke prikriti?zadužena za predstavljanje plana brojčano nadmašila – bilo ih je sedmero (predstavnici Grada, tj. Gradskog ureda za strategijsko planiranje i tvrtke koja je izradila plan). O tome koliko je izlaganje zaista javno, svjedoči i činjenica da nas je portir na ulazu legitimirao i telefonski tražio dopuštenje da nas pusti na izlaganje. Kada je započelo, činilo se da će to biti tek jedno rutinsko odrađivanje, međutim nakon prezentacije rasprava je postala živahna i počela su se postavljati i nezgodna pitanja.

Ovdje dolazimo do novog problema. Planovi koji se javno izlažu i o kojima se raspravlja, obično govore jezikom struke i gotovo nikad ih se ne "prevodi" na jezik običnih ljudi, što znači da čak i onda kada imaju potpune informacije, građani ih teško razumiju, tako da zapravo često ni ne mogu argumentirano i kvalitetno sudjelovati u javnoj raspravi. Taj "prijevod" trebao bi biti takozvani sažetak za javnost, no ovdje sažetak predstavlja tek izdvojene dijelove teksta i grafike samog plana. Prilikom proučavanja ovog plana je međutim čak i meni osobno, koja jesam stručna i kvalificirana za čitanje planova, trebalo dosta vremena da se probijem kroz šumu brojeva i raznih pokazatelja do onih elemenata plana koji su za javnost važni, a koji, pokazalo se, nisu bili izneseni na izlaganju. Tu se pokazalo čiju stranu zapravo drži Grad. Uspoređujući prijedlog novog plana s važećim došla sam do nekoliko činjenica koje su predstavnici Grada na izlaganju "zaboravili" reći:
1. značajno se povećava ukupna gradiva površina (za 6% ili 4531 m², a ne za manje od 1% kako je najavljeno),
2. značajno se smanjuje udio javnih i zelenih površina unutar obima plana,
3. planirani kapaciteti predškolskih ustanova su premali.

Čista je slučajnost da je ovaj plan zaista i pročitan, za razliku od mnogih drugih koji rutinski prođu kroz javnu raspravu. Nakon javnog izlaganja iPlanovi koji se javno izlažu i o kojima se raspravlja, obično govore jezikom struke i gotovo nikad ih se ne "prevodi" na jezik običnih ljudi, što znači da čak i onda kada imaju potpune informacije, građani ih teško razumiju, tako da zapravo često ni ne mogu argumentirano i kvalitetno sudjelovati u javnoj raspravi prvih javno iskazanih primjedbi u raspravu su se aktivno uključili i stanovnici bloka, mjesni odbor i građani šireg područja, pa je na ovaj plan pisanim putem stiglo neuobičajeno puno primjedbi. Javna rasprava zaključena je 12. ožujka i od tog dana počeo je teći rok za izradu izvješća o javnoj raspravi koji po zakonu iznosi 15 dana.

Međutim, nakon isteka tog roka, pa do nastanka ovog teksta, 6. svibnja, na stranicama Grada koje prate tijek izrade plana nisu objavljeni ni izvješće, ni bilo kakva naznaka da se na planu dalje radi. Čak naprotiv, spomenuta tvrtka BHB Domus financirala je raspisivanje javnog arhitektonskog natječaja za projekt uglovnice na križanju Branimirove i Heinzelove ulice prema važećem planu, iako su sami pokrenuli izradu novog plana. Vrijednost natječaja procijenjena je na 301.000,00 kn.  

Dok je zainteresirana javnost čekala objavljivanje izvješća s javne rasprave, u Gradu su u tajnosti nastavili "delati" i započeli izradu konačnog prijedloga plana, što je protivno čl. 105 Zakona o prostornom uređenju. Čini se da su u konačnom prijedlogu ipak učinjene izvjesne promjene i plan je morao na ponovnu javnu raspravu prema oba zakona, pa je već 4. travnja krenuo novi krug internetskog savjetovanja prema ZPPI koji je trajao do 4. svibnja. Nacrt konačnog prijedloga objavljen je samo u tekstualnom obliku, bez ikakvih grafičkih priloga, pa je kao takav nerazumljiv i stručnoj, a kamoli široj javnosti. Nije jasno što je od primjedbi iznesenih u prvom krugu javne rasprave prihvaćeno, a što nije, niti je jasno pokazano što novi plan donosi u odnosu na važeći. Poveznica za savjetovanje stavljena je na zasebno mrežno mjesto, a ne na stranicu koja prati tijek izrade plana, niti je o tome obaviješten mjesni odbor.

Bez obzira na trud Grada da što je moguće više sakrije internetsko savjetovanje, ono ipak nije pobjeglo budnom oku zainteresirane javnosti i na njega je poslano nekoliko primjedbi. Ovdje priča još nije gotova. U međuvremenu je vijeće gradske četvrti dalo negativno mišljenje na konačni prijedlog plana zbog nepoštivanja procedure, odnosno neobjavljivanja izvješća s javne rasprave.

Čeka se i provedba drugog kruga javne rasprave prema ZPU i nova zanimljiva predstava u režiji Grada na čelu s gradonačelnikom u kojoj će nam opet pokazati maštovita i inovativna rješenja rastezanja dobrih zakonskih rješenja na štetu građana i javnog interesa. Zainteresirana javnost u toj je igri samo dosadna obaveza koju se ispunjava samo onoliko koliko je nužno, bez stvarnog razumijevanja i prihvaćanja njezine uloge.