Nikad više vreće za iživljavanje i klaunovi za ismijavanje

No zbog ne postojanja zakonskih rješenja, LGBT obitelji od države, kojoj plaćaju porez, još uvijek ništa ne dobivaju zauzvrat.

"Od danas više nema povratka u tišinu, od danas prestajemo biti nevidljivi. Uzdignute glave koračali smo svjesni svog ljudskog dostojanstva i građanskih prava. Više nikada nećemo biti vreće za iživljavanje i klaunovi za ismijavanje", riječi su to koje je Damir Hršak, tadašnji potpredsjednik Iskoraka, izgovorio 29. lipnja 2002. godine na prvoj zagrebačkoj Povorci ponosa i tako ušao u hrvatsku LGBT povijest. Danas četrdesetrogodišnji sveučilišni profesor, nakon deset godina ponovno se priključio Organizacijskom odboru povorke Zagreb Pridea jer, kako kaže, zadovoljstvo mu je što može dati svoj skroman doprinos i u sadašnjem vremenu u kojem su stasale nove generacije LGBT aktivista neopterećene frustracijama devedesetih. No iako hrvatske povorke ponosa još uvijek osiguravaju kordoni policije, Damir, kao jedan od pionira hrvatskog LGBT pokreta, ističe da je u posljednjih desetak godina napravljen velik pomak na području zaštite LGBT prava.

"Devedesete su bile vrlo mučne s pozicije ljudskih prava gejeva i lezbijki. Tih godina postojala je netrpeljivost i mržnja do razine kakvu današnje generacije ne mogu zamisliti", prisjeća se Hršak, koji je tih godina bio član LIGMA-e - Lezbijske i gay-men akcije. Zbog atmosfere koja je tih godina vladala u društvu, LIGMA prestaje s radom već 1997. godine, nakon što su zbog verbalnih i fizičkih napada njezini utemeljitelji napustili Hrvatsku. "LIGMA je radila gotovo u nemogućim uvjetima i relativno slabi rezultati našeg zalaganja su posljedica nepovoljnih društvenih uvjeta, do neke mjere usporedivih s današnjom Bjelorusijom", opisuje Hršak period buđenja gej i lezbijske samosvijesti. "Bilo je to doba kada je među gej i lezbijskom populacijom prevladavalo mišljenje da je najpametnije šutjeti i trpjeti, slično kao što se u SAD-u razmišljalo prije početka pobune u Stonewallu. Da je tada netko rekao kako ima viziju da će se na Trgu bana Jelačića vijoriti zastave duginih boja postavljene od strane Grada Zagreba u čast tjednu ponosa, bio bi proglašen ludim i smiješnim utopistom. No vremena se na sreću mijenjaju."

Nakon treće siječanjskih izbora 2000. godine dolazi do pravog aktivističkog procvata. Naime, tih godina s radom počinje većina LGBT udruga koje djeluju do današnjih dana. 2001. godine izlazi film lezbijske tematike Fine mrtve djevojke Dalibora Matanića, koji je u okvirima popularne kulture doprinio senzibilizaciji javnosti za prava LGBT osoba. Nakon prve ljubljanske Povorke ponosa i pokušaj organizacije takvog skupa u Beogradu 2001. godine koji je završio krvavim sukobom policije i profašističkih i navijačkih grupacija, 2002. godine u Zagrebu je održan prvi Gay Pride pod nazivom Iskorak Kontra predrasuda. "Sazrelo je vrijeme i društvene okolnosti da gej i lezbijska populacija, uz svesrdnu pomoć drugih istinskih organizacija civilnog društva, pokaže svoju vidljivost, izrazi zahtjeve za poštivanje vlastitih ljudskih prava te dokine sramotno i ponižavajuće ignoriranje. Željeli smo da se jednom za uvijek riječ peder prestane biti istoznačnica za osobe istospolne orijentacije i pokvarenjake. Željeli smo započeti novu eru u životima gejeva i lezbijki", kaže Hršak.

Usprkos tome što je povorka bila organizirana s ciljem upozoravanja javnost na sustavnu diskriminaciju i kršenje ljudskih prava seksualnih manjina u Hrvatskoj, na okupljene je bačen suzavac, a za vrijeme i poslije manifestacije povrijeđeno je više od trideset osoba. No unatoč svemu, Hršak kaže da je jedino što je tog dana osjećao - ponos. "Osjećao sam da je riječ o vrlo bitnom događaju za građansko društvo u Hrvatskoj i izuzetno sam zahvalan svim heteroseksualnim osobama koje su zajedno s nama izašle javno u borbi za naša prava, spremne biti pa i žrtvom fizičkog i mentalnog nasilja neofašističkom sustavu vrijednosti naklonjenih građana i organizacija."

Hršak kaže da je nakon deset godina ogroman napredak vidljiv i u organizaciji zagrebačke povorke. "Ljudi koji sačinjavaju sadašnji Organizacijski odbor su zreliji, kreativniji i sposobniji od nas te 2002. godine. No i situacija je daleko lakša jer današnje generacije odrastaju s daleko manje ožiljaka na duši i u ipak pozitivnijem društvenom okruženju", kaže Hršak, koji početke hrvatskog LGBT aktivizma povezuje s borbom za elementarna ljudska prava, dok današnje vrijeme karakterizira kao borbu za puno dostojanstvo ljudske osobe. "Mnoga homofobna ponašanja koja su se nekad smatrala normalnima, danas su i zakonski kažnjiva. Danas se homofobni ispad u civiliziranim krugovima ipak smatra osobnom sramotom i vrijedan je prezira. Kada je netko od heteroseksualnih osoba u mojoj mladosti otvoreno podržavao gej i lezbijska prava, bio je gotovo u pravilu ismijavan, sumnjičen, pa i vrijeđan. I danas sam zahvalan heteroseksualcima koji su i tada bili dosljedni u humanosti, a i homoseksualnim osobama koje su se bile spremne boriti za vlastito dostojanstvo. Bez jednih i drugih ni današnja razina slobode ne bi bila zamisliva."

Iako ističe da je jako važno što danas neusporedivo više gejeva i lezbijski slobodnije živi svoj identitet i to što su svjesni da imaju pravo na slobodu, ljubav i sreću, Hršak smatra da je izuzetno bitno da se u dogledno vrijeme donese zakon koji će izjednačavati heteroseksualnu i homoseksualnu ljubav i sve što iz ljubavi posljedično proizlazi. Postojeći Zakon o istospolnim zajednicama, kojeg je Hrvatski sabor izglasao 2003. godine i kojim je hrvatsko zakonodavstvo po prvi puta u svojoj povijesti priznalo postojanje jedne takve zajednice, donosi samo simbolična prava - pravo na uzajamno uzdržavanje partnera i partnerica godinu dana nakon raskida zajednice i pravo na podjelu zajednički stečene imovine. Stoga su LGBT osobe u Hrvatskoj i dalje građani drugog reda čije se zajednice ne priznaju kao obitelj iako mnogi od parova imaju djecu.

Kako bi se utjecalo na poboljšanje postojeće situacije, ovogodišnja Povorka ponosa Zagreb Pridea će se održati pod sloganom "Imamo obitelj! Tisućljetni hrvatski san". No osim toga, Centra za LGBT ravnopravnost, kojeg čini i Udruženje Zagreb Pride, novoj Vladi je uputio i prijedlog Zakona o životnim zajednicama koji nudi regulaciju postojećeg stanja - sve imovinsko-prave odnose, pravo na uzdržavanje i zajednički život, djelomično uređenje života LGBT parova koji imaju djecu te uvođenje posebnog registar za životno partnerstvo.

"Zakon je osmišljen na način da bi prava počela vrijediti od trenutka registracije zajednice. On podrazumijeva sve opcije i vrijedio bi i za raznospolne parove. Za one osobe koje se pak ne žele registrirati vrijedila bi prava izvanbračnih zajednica iz postojećeg Obiteljskog zakona, u slučaju da je riječ o raznospolnim parovima, a za parove istoga spola prava iz Zakona o životnim zajednicama", objašnjava Marko Jurčić iz Zagreb Pride. Jurčić dodaje kako su reakcije nove Vlade, koja bi uskoro trebala krenuti u proceduru izrade zakona, na zahtjeve LGBT zajednice očekivane s obzirom da je poseban zakon koji će biti izvan okvira postojećeg Obiteljskog zakona ustvari bio predizborno obećanje Kukuriku koalicije.

"Smatramo da to nije dovoljno i nadamo se da će jednoga dana sazrjeti vrijeme da se uvede potpuno bračna ravnopravnost. No to ova Vlada nije niti obećala, niti ima namjeru napraviti. No to ne znači da i dalje nemamo mogućnost da uvedemo veliki korak ka ravnopravnosti sa Zakonom o životnim zajednicama kojim bi se reguliralo postojeće stanje", kaže Jurčić i poručuje kako dolazak na subotnji Pride znači davanje podrške svim LGBT obiteljima u Hrvatskoj koje postoje, žive, rade i plaćaju porez, a da od države ništa ne dobivaju zauzvrat.