Hrvatske vode svrbe bageri. Radove, koji su odbijeni zbog štete po okoliš, pokušavaju realizirati proglašenjem, u Hrvatskoj toliko prostituiranog termina, javnog interesa. Naime, zamislili su vađenje 60-80 000 m3 šljunka iz korita Mure na ušću Mure u Dravu, području, koje ne samo da je dio Nacionalne ekološke mreže, te tako buduće NATURA 2000 područje, već i dio budućeg Regionalnog parka Mura-Drava s čijim se proglašenjem oteže, te u neposrednoj blizini Posebnog zoološkog rezervata Veliki Pažut. Naš su „javni interes" potražili s druge strane rijeke i u drugoj državi, u mađarskim željeznicama.
Opsežne radove, koji uključuju iskopavanje kanala na sprudu površine 21 000 m2 i širine 40 metara, izradu pregrade na sadašnjem toku Mure, te izradu dva manja kanala dužine 30 metara, Ministarstvo kulture je krajem svibnja odbilo „zbog trajnog uklanjanja vegetacije, uznemiravanja faune, potencijalnog onečišćenja te utjecaja na staništa, gubitak populacije rijetkog i zaštićenog kebrača te hranilišta rijetkih i zaštićenih vrsta ptica, male i crvenokljune čigre".
Nakon ove odbijenice Hrvatskim je vodama kao zadnja mogućnost da se radovi odobre, ostalo pribjegavanje sigurnom utočištu svih megalomanskih projekata u Hrvatskoj, utvrđivanju „javnog interesa".
images__2d6.jpg
Tako u zahtjevu, koji su dostavili Ministarstvu kulture 23. rujna, tvrde da su ovi radovi u javnom interesu jer će „omogućiti stabilizaciju mađarske strane obale i želježničke pruge" koja prolazi u blizini.
Lokalne udruge građana ne slažu se s tvrdnjama Hrvatskih voda. „Reguliranje ušća Mure u Dravu konkretni je primjer pranja novca. Izmišlja se bilo kakva prigoda da se opravdaju silna davanja hrvatskih građana i pošto-poto potroše. Dok je proljetos i na jesen Hrvatska plivala zbog poplava uzrokovanim zastarjelim poimanjem zaštite od poplava od strane Hrvatskih voda, isti troše nove desetke milijune kuna na spašavanje stotinjak metara mađarske pruge?", pitaju se Ekološko društvo Koprivnica i udruga Baobab.
Ističu i da mala obalna utvrda već desetljećima uspješno štiti mađarsku željezničku stanicu na samoj obali Drave od direktnog udara rijeke, te da ne postoji razlog za megalomanskom regulacijom cijelog područja. Željeznička pruga udaljena je više od stotinu metara od mjesta potencijalnog novog ušća, a sama željeznička stanica i nekoliko stotina metara.
Europska unija je shvatila da upravo kanaliziranje rijeka pogoduje poplavama te je zato uvela Okvirnu direktivu o vodama, kojoj je cilj zadržati prirodni tok voda, ili ih vratiti u prvobitno stanje. Međutim, dok mi prepisujemo EU direktive, poplave i dalje pogađaju Hrvatsku, a Hrvatske vode se na terenu drže starog načina pretvaranja rijeke u betonizirane kanale. I usput troše goleme količine novca. Udruge ističu da navedena javna tvrtka raspolaže u 2010. s dvije milijarde i 358 milijuna kuna, što je čak deset puta više nego što iznosi proračun Ministarstva turizma.
Od gradnje privatne podzemne garaže na javnoj površini do oduzimanja zemlje građanima radi interesa investitora u golf terene, proglašavanje nekog projekta javnim interesom u Hrvatskoj uglavnom vrludavom putanjom dovodi do interesa točno određenih pojedinaca, a na štetu većine građana.
U ovom slučaju, ili su udruge u pravu pa je riječ o unosnoj zaradi od vađenja šljunka na uštrb zaštićene prirode, ili su Hrvatske vode altruistična institucija jako zainteresirana za dobrobit mađarskih željeznica, opet nauštrb hrvatske zaštićene prirode. Što vi mislite? Primjedbe na ovaj zahtjev Ministarstvo kulture prima do 22. listopada, a prihvaćanje zahtjeva znači da bageri kreću na „hrvatsku Amazonu".
