Priču o ugljenu treba započeti citatima iz Strategije energetskog razvoja RH, koju nam je korumpirana vlast u suradnji s adekvatnim stručnjacima silom nametnula 2009. godine u cilju daljnjeg povećanja energetske ovisnosti o uvoznim energentima, smanjenja gospodarske kompetitivnosti, a time i dodatnog pada standarda, socijalnih prava te individualnih sloboda.
Poglavlje: 2.1 Svjetski geopolitički kontekst i sigurnost opskrbe
"Izvori nafte i plina koncentrirani su u svega nekoliko svjetskih zemlja: oko 60% svjetskih rezervi nafte nalazi se na Bliskom istoku, a oko 60% rezervi prirodnog plina u samo tri zemlje (Rusiji, Iranu i Kataru). Treći izvor fosilne energije, ugljen, ravnomjernije je raspoređen u svijetu. Rezerve su velike pa će ugljen i nadalje biti okosnica elektroenergetskih sustava mnogih zemalja razvijenog svijeta."
Poglavlje: 8.1.3 Ugljen
"Glavna prednost ugljena je sigurnost dobave, zbog ogromnih zaliha ugljena u svijetu, raspodijeljenih u politički stabilnim zemljama, mnogo ravnomjernije nego zalihe nafte i plina. Druga je prednost ugljena relativno povoljna i stabilna cijena u odnosu na ostale fosilne energijske oblike. Iako cijena ugljena reagira na promjene cijene sirove nafte, reakcija je prigušena."
Koliko su te tvrdnje iz energetske strategije, što se tiče ugljena, daleko od realnog života, može se vidjeti jednostavnim pregledom podataka o svjetskim zalihama fosilnih energenata. U daljnjem tekstu za razmatranje su uzete samo države koje pojedinačno raspolažu s više od 0,05 posto ukupnih svjetskih rezervi nekog fosilnog energenta. Države sa manjim zalihama se u raznim energetskim izvješćima vode kao ostale države te imaju ukupno mali doprinos svjetskim rezervama.
Diverzifikacija
Broj država u svijetu, koje po tom kriteriju imaju iole relevantne rezerve, za naftu iznosi 43, za plin 46, a za ugljen 29. To ukazuje da je diverzifikacija rezervi po državama, od svih fosilnih energenata, ustvari najlošija upravo za ugljen.
Pogledajmo sada kako izgleda koncentracija svjetskih rezervi fosilnih energenata po državama.
Prve tri zajedno imaju 43%, a prvih osam država 75,4% svjetskih rezervi nafte.
Udio u rezervama plina: Rusija 23,7%; Iran 15,8%; Katar 13,5%; Turkmenistan 4,3%; Saudijska Arabija 4,2%; SAD 3,7%; Ujedinjeni Arapski Emirati 3,4%; Venecuela 3%
Prve tri zajedno imaju 53%, a prvih osam država 71,6% svjetskih rezervi plina.
Udio u rezervama ugljena: USA 28,9%; Rusija 19%; Kina 13,9%; Australija 9,2%; Indija 7,1%; Ukrajina 4,1%; Kazahstan 3,8%; Južna Afrika 3,7%
Prve tri zajedno 61,8%, a prvih osam država čak 89,7% svjetskih zaliha ugljena.
Iz ovoga možemo vidjeti da i prema koncentraciji rezervi pojedinih fosilnih energenata po državama, ugljen također ima najlošije karakteristike. Samo ukoliko se razmatra njegova koncentracija i distribucija prema kontinentima, rezerve ugljena su nešto ravnomjernije raspoređene, ali to za Hrvatsku predstavlja dodatni problem zbog transporta iz udaljenih krajeva svijeta. Četvrti neobnovljivi energent; uran, jedini ima još lošije karakteristike za buduću opskrbu zbog nekoliko uskih grla u izradi goriva što je već opisano u tekstu Nuklearni kolonijalizam.
Rezerve
Sigurnost opskrbe
Iz prethodno opisanog možemo vidjeti da budućnost svjetske opskrbe ugljenom, pogotovo za države koje ovise o njegovom uvozu, izgleda puno lošije nego što se u javnosti želi prikazati, a vrhunac svjetske proizvodnje tog energenta vjerojatno nije jako daleko. To je dobra vijest za klimu i ljudski opstanak na planetu, ali loša vijest za neoliberalne dogmatike i njihovu neodrživu ekonomiju.
Izvori: BP, IEA, World Coal Institute
