Prva svjedočanstva i opisi garaže pojavili su se u prosincu prošle godine, od strane migranata koji su nakon prelaska granice u Hrvatsku uhićeni, odvedeni u "garažu" pa protjerani natrag u Bosnu i Hercegovinu, bez da im je omogućeno pravo da u Hrvatskoj zatraže azil.Valja još jednom ponoviti kako su brutalne prakse zlostavljanja, pritvaranja i prisilnih protjerivanja koje provode policijski službenici na hrvatskoj granici i o kojima sad već postoje brojna, kontinuirana i detaljna svjedočanstva, protivne i domaćim i međunarodnim zakonima te direktivama. Protivne su, a to je bitnije i od svih zakona i ideje legaliteta - i svakoj ideji humanosti
Ponukani tim svjedočanstvima, u svibnju smo posjetili Korenicu, analizirali svjedočanstva i podudaranje opisa postaje i garaže, s izvještajima Border Violence Monitoringa koji uključuju više navoda o garaži u policijskoj postaji blizu granice s Bosnom i Hercegovinom.
Tada nam je postalo jasno da je mala mogućnost da su sva ova detaljna svjedočanstva, koja se u mnogočemu podudaraju i prikupljena su u različitim vremenskim periodima – lažna.
Upit smo tada poslali i MUP-u, ali do objave članka nismo dobili odgovor. Tjedan dana nakon objave članka stigao je odgovor, u kojem MUP oštro odbacuje tvrdnje o bilo kakvom nasilju nad izbjeglicama i migrantima.
"Oštro odbacujemo navode da su policijski službenici prema osobama postupali nehumano te da su osobe bile izložene bilo kakvom fizičkom ili psihičkom zlostavljanju, a samo zadržavanje traje svega nekoliko sati radi provođenja potrebne procedure", stoji u odgovoru MUP-a.
Međutim, u odgovoru priznaju kako su u dva navrata zaista držali ljude u garažama.MUP je već u više navrata koristio slična manipulativna "objašnjenja" i vlastitu eufemističku "novoterminologiju". Prije nekoliko mjeseci na upit o nezakonitim protjerivanjima koje su na granici zabilježili švicarski novinari, iz MUP-a su ustvrdili kako se radi o "obeshrabrivanju"
"Osobe su službenim vozilima dovedene u PGP Korenica na kriminalističko istraživanje te su se nalazile pod nadzorom policijskih službenika u ograđenom dvorištu policijske postaje pored garažnih prostorija, jer prostorije za zadržavanje osoba nisu dostatnog kapaciteta za zadržavanje veće skupine osoba.
Međutim, zbog nepovoljnih vremenskih uvjeta (vjetar i hladnoća) policijski službenici su iz jedne od prostorija garaže izvezli vozila kako bi osobe koje su se nalazile na otvorenom u dvorištu ušle u tu prostoriju te se na taj način sklone od vjetra i hladnoće, a do završetka kriminalističkog istraživanja", navode u objašnjenju.
Prikaz policijske postaje i rasporeda garaža. (Foto: BVM)
Policijska postaja u Korenici. Prednji dio službene zgrade, ograđeno međudvorište, parkiralište i garaže u pozadini (Foto: I.P.)
Parkirani kombiji u dvorištu i plastični wc-i ispred prostora garaža (Foto: I.P.)
Datumi koje MUP, u odgovorima na naša dodatna pitanja, iznosi kao datume pritvaranja u garažama (2. travnja i 2. svibnja) nisu jedini za koji postoje zabilješke i svjedočanstva, pa imamo razloga sumnjati u točnost tih navoda, ali i u vrlo upitan karakter objašnjenja za pritvaranje u "Nikada prije nisam doživio toliko mržnje. Zbog te smo noći zamrzili Hrvatsku. Psovali su nam majke, vrijeđali našu religiju. Ne razumijem zašto su se tako odnosili prema nama, nismo bili nasilni, nismo radili ništa loše", zaključuje Mahmudgaraži.
MUP je već u više navrata koristio slična manipulativna "objašnjenja" i vlastitu eufemističku "novoterminologiju". Prije nekoliko mjeseci na upit o nezakonitim protjerivanjima koje su na granici zabilježili švicarski novinari, iz MUP-a su ustvrdili kako se radi o "obeshrabrivanju".
S obzirom na traumatična i zastrašujuća svjedočanstva izbjeglica i migranata, objašnjenje o pružanju zaštite i "sklanjanju od vjetra i hladnoće" sadrži posebnu dozu besramnog zatiranja i izvrtanja realnosti.
Naime, gotovo četiri mjeseca nakon objave teksta o garažama, i dalje pristižu strahovita svjedočanstva o nehumanim pritvaranjima izbjeglica i migranata u prostoru koji je, sudeći po opisima, i dalje upravo onaj policijske postaje u Korenici.
U garaži je 15 sati bila zadržana obitelj koja se pojavljuje na ovim fotografijama. Tvrde kako im nije bilo dozvoljeno da odu na wc, a nije im dana ni voda ni hrana. O mogućnosti traženja azila ne treba, nažalost, ni pričati – taj scenarij je sad već postao znanstvena fantastika.
Obitelj je petnaest sati bila zadržana u garaži, na prljavom podu. Nije im dana ni voda ni hrana.
Nije im bio dozvoljen odlazak na wc. Ljudi uriniraju u bocama.
Zbog straha za svoju sigurnost svi su na fotografiji zaklonili lica, a s novinarima ne žele razgovarati dalje. Bilo im je bitno da postoji nekakvo Gotovo četiri mjeseca nakon objave teksta o garažama, i dalje pristižu strahovita svjedočanstva o nehumanim pritvaranjima izbjeglica i migranata u prostoru koji je, sudeći po opisima, i dalje upravo onaj policijske postaje u Korenicisvjedočanstvo horora garaže i nehumanog postupanja hrvatske policije. Boje se i još uvijek su u šoku zbog svega što im se dogodilo. Samo žele dalje naprijed, žele priliku za bolji život.
O svom iskustvu u garaži pričaju mi još dvojica mladića. Mahmud* mi govori kako ih je policija uhvatila usred noći, oko ponoći. Bio je u šumi s dva prijatelja, a kako je padala jaka kiša, sklonili su se u ruševnoj kući, gdje se od kiše sklonila još jedna obitelj.
Kad su ih pri izlasku presreli policajci, on ih je sam uputio na obitelj koja je ostala u kući, zato što je strahovao da će se razboljeti, a posebno ga je brinulo to što je među njima bila djevojčica s poteškoćama u razvoju.
"Otežano je pričala, glasno vrištala, izgledala jako bolesno. Mislio sam da neće podnijeti hladnoću i zato sam rekao policajcima za njih, mislio sam da će joj pomoći. Ali oni to na kraju nisu učinili. Odveli su nas u postaju, držali u garaži sve zajedno čitavu noć. Nisu nam dali ni vode ni hrane, nismo mogli na wc. Nisu htjeli ništa napraviti da olakšaju djevojčici", prepričava Mahmud svoje iskustvo."Držali su nas tamo više od 12 sati, nisu nam dali da idemo na wc. Ljudi uriniraju u boce, pod je prljav i hladan. Moga prijatelja su tamo držali 20 sati. Ponašali su se prema nama kao da smo životinje", govori Rahim
Na moj upit je li im omogućeno da zatraže azil, kaže da su se na spomen azila policajci samo sarkastično nasmijali. "Nikada prije nisam doživio toliko mržnje. Zbog te smo noći zamrzili Hrvatsku. Psovali su nam majke, vrijeđali našu religiju. Ne razumijem zašto su se tako odnosili prema nama, nismo bili nasilni, nismo radili ništa loše", zaključuje.
Kasnije je izgubio prijatelja, koji se u utopio u prelasku rijeke između Hrvatske i Slovenije. "Nakon toga sam odustao od svih pokušaja. Ne želim više Europu, ne želim više ništa", dodaje.
U garaži je bio pritvaran i Rahim*, i to u dva navrata. Njegov opis garaže podudara se s opisom koji su iznijeli i Prva svjedočanstva i opisi garaže pojavili su se u prosincu prošle godine, od strane migranata koji su nakon prelaska granice u Hrvatsku uhićeni, odvedeni u "garažu" pa protjerani natrag u Bosnu i Hercegovinu, bez da im je omogućeno pravo da u Hrvatskoj zatraže azildrugi u dosadašnjim svjedočanstvima. Šaljem mu fotografije postaje u Korenici, a on potvrđuje da je bio zadržan tamo.
"Držali su nas tamo više od 12 sati, nisu nam dali da idemo na wc. Ljudi uriniraju u boce, pod je prljav i hladan. Moga prijatelja su tamo držali 20 sati. Ponašali su se prema nama kao da smo životinje", govori Rahim.
"Deportirali su nas sve natrag u Bosnu u jednom kombiju, nas dvadesetak, polomili nam mobitele, a neke su ljude i pretukli. Sve se to dogodilo prije dvadesetak dana", objašnjava Rahim o posljednjem pritvaranju u garaži. I on je još uvijek u šoku zbog svega što mu se dogodilo.
Valja još jednom ponoviti kako su brutalne prakse zlostavljanja, pritvaranja i prisilnih protjerivanja koje provode policijski službenici na hrvatskoj granici i o kojima sad već postoje brojna, kontinuirana i detaljna svjedočanstva, protivne i domaćim i međunarodnim zakonima te direktivama. Protivne su, a to je bitnije i od svih zakona i ideje legaliteta - i svakoj ideji humanosti.
* Imena sugovornika u članku su izmijenjena zbog njihovog opravdanog straha za vlastitu dobrobit i život.
