Kako istodobno odgovoriti na ekološku, energetsku i ekonomsku krizu? Sigurno je da nema čarobnih štapića koji će riješiti ovo složeno pitanje, međutim jedan od mogućih modela organizacije koji se u nekim europskim državam pokazao vrlo uspješnim su energetske zadruge. Iako nas zadruge uglavnom asociraju na poljoprivredu, u Europskoj federaciji grupa i zadruga građana za obnovljive izvore energije izbrojali su zasad gotovo 500 energetskih zadruga na kontinentu, a trend bi mogao zahvatiti i Hrvatsku. Prema najavama, otočani s Krka osnivaju prvu energetsku zadrugu u zemlji.
"Od 2004. godine uspjeli smo na otoku Krku postići 35 posto sortiranja otpada i tu smo vodeći u zemlji. Htjeli smo i u energetici biti među prvima. Ne želimo da nam dođu dva tajkuna i tri strane firme i pokupe kvote za obnovljive izvore energije za otoke. Zato smo pokrenuli osnivanje energetske zadruge za koju želimo da bude najmanje 2/3 u vlasništvu lokalnog stanovništva kako bi ljudi sami odlučivali o svojoj sudbini. Zadruga bi trebala pružati pomoć i kod ostvarivanja kredita. Konačni cilj nam je da
Tribina o energetskim zadrugama
tribina-ener-zadruge.jpg
budemo otok s nultom emisijom CO2. Tek učimo, ali nadamo se da ćemo ovaj mjesec uspjeti dovršiti osnivanje zadruge", ispričao je Zdenko Kirinčić, budući zadrugar s otoka Krka, na tribini o energetskim zadrugama koju su povodom Zagrebačkog energetskog tjedna organizirali Društvo za oblikovanje održivog razvoja DOOR i UNDP Hrvatska.
Da na Krku misle ozbiljno, pokazuje i to što su do sada već napravili primjerice strategiju za proizvodnju biomase, katastar krovova za cijeli otok, a izrađuju i studiju za nultu emisiju CO2 za cijeli otok.
Kako krčki planovi o neovisnosti nisu utopija, pokazuje primjer otoka Samsoa čiji su stanovnici još prije 15 godina shvatili da je budućnosti u energetskoj samoodrživosti i lokalizaciji. Taj danski otok s 4000 stanovnika već je uspio ostvariti 100-postotno pokrivanje energetskih potreba iz obnovljivih izvora energije. Čak 1500 ljudi su preko zadruga suvlasnici 11 kopnenih turbina od po 1 MW i 10 pučinskih od po 2,3 MW. Otok ima i daljinsko grijanje na biomasu, a čak i trajekt za kopno vozi na pogon biogoriva od uljane repice koju uzgajaju na otoku. Glavni prihodi otoka ne dolaze više iz poljoprivrede već iz prodaje energije u mrežu, istaknuo je Robert Pašičko iz UNDP-a.
Danski otočani nisu jedini koju su krenuli ovim putem. Dirk Knapen član je belgijske zadruge Ecopower Productions koja je uspjela okupiti 37 000 članova. Sve je počelo 1991. godine kada je nekolicina ljudi željela obnoviti nekoliko malih mlinova. Dvadeset godina kasnije vlasnici su 11 vjetroturbina jačine 20,86 MW, 270 fotonaponskih instalacija od 2,25 MW i 3 restaurirana vodena mlina snage 0,1 MW. Time ova zadruga osigurava energiju za 1,1 posto kućanstva Flandrije i ima 31, 495 klijenata.
"Potražnja je tolika da ju ne možemo zadovoljiti jer nudimo najčišću, ali i najjeftiniju energiju na tržištu", kaže Knapen.
samso-island.jpg
Posljednjih jedanaest godina članovima zadruge isplaćuje se godišnja dividenda od šest posto dobiti, ali to nije jedina dobrobit od zadrugarstva. Naime, u belgijskim su zadrugama uočili da kod korisnika zadrugarske energije pada potrošnja. Tako su klijenti Ecopower Productions smanjili potrošnju energije za čak 38 posto u pet godina.
Kako je u EU u 2010. godini došlo do 30 posto povećanja ulaganja u OIE i zapošljavanja dok je u većini ostalih područja prisutan pad, jasno je da je riječ o iznimno važnom području, a upravo model energetskih zadruga odgovara na više aspekata krize koju proživljavamo, tiče se i ekologije i energije i ekonomije. Međutim, razvoj obnovljivih izvora ne znači nužno i razvoj društva i ekonomije u cjelini. Primjer Češke tako pokazuje kako razvoj obnovljivih izvora energije može otići u posve krivom smjeru koji ne donosi dobrobit zajednici. Naime, uvođenjem velikih poticaja za fotonapone u toj zemlji s 0 MW instalirane snage solarnih panela u 2008. godini, brojka je naglo skočila na 1600 MW instaliranih u 2011. godini. Vlasnici tih novih objekata su inozemni, uglavnom njemački, investicijski fondovi. Cijena struje porasla je za 20 posto i javnost se okrenula protiv obnovljivih izvora energija pa su na kraju snizili otkupne tarife. Od ogromne investicije od 5 do 6 milijardi eura ni društvo, ni tamošnja industrija, ni zapošljavanje nisu imali koristi.
Zdenko Kirinčić: "Ne želimo da nam dođu dva tajkuna i tri strane firme i pokupe kvote za obnovljive izvore energije za otoke. Zato smo pokrenuli osnivanje energetske zadruge za koju želimo da bude najmanje dvije trećine u vlasništvu lokalnog stanovništva"
S druge strane u Njemačkoj je polovina OIE u vlasništvu građana, poljoprivrednika i zadruga. Danska, iz koje dolazi i primjer spomenutog otoka Samsoa, u zadrugama koje imaju u vlasništvu vjetroelektrane okuplja 150 000 ljudi. Novi zakon u toj zemlji određuje da svaka vjetroelektrana mora ponuditi lokalnoj zajednici sudjelovanje od 20 posto u obliku zadruge.
Broj članova u zadrugama najveći je upravo u najrazvijenijim društvima, u Švedskoj, Norveškoj, Švicarskoj, a građanima je privlačno ulagati u organizaciju energetskih zadruga, jer je u malo djelatnosti garantirana cijena i otkup kao što je kod proizvodnje energije. Međutim, nova hrvatska vlada na području energetike sve odluke donosi bez dijaloga sa zainteresiranom i stručnom javnošću, iako se u energetski sektor u Europi sadržajno mijenja te je pitanje na koji će se način Hrvatska prilagoditi novim odnosima.
"Promjene se ne događaju samo na tehnološkoj razini, već i na organizacijskoj i vlasničkoj. Prije smo u Hrvatskoj imali tri aktera, HEP, Vladu i Inu, a sada smo u tranziciji prema stotinama aktera. Zato je potrebno inicirati procese osnivanja aktera te je ključno pitanje kakvi nam akteri trebaju. Možda su to upravo zadruge jer one dobro objašnjavaju glavnu poantu, da se pedesetak potencijalnih konzumenata udruži i vide kako mogu zadovoljiti svoju potrebu i pridonijeti dobrobiti zajednice", zaključuje Toni Vidan iz Zelene akcije.
